KURBAN Fatić: Kurban se kolje samo za sebe

Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba

Inna e’atajnake l-kevser. / Fe salli li rabbike venhar. / Inne šani’eke huve l-ebter.

 (Kur’an, el-Kevser, 1-2)

Ebu Hurejre prenosi da je Muhammed, alejhiselam, rekao: ‘’Ko je u mogućnosti da zakolje kurban pa to ne učini, neka se ne približava na­šoj musalli.”

Imajući u vidu kur’ansku zapovijed ven­har – (za)kolji kurban, citirani hadis, kao i ne­pobitnu tradiciju da je Muhammed, alejhiselam, klao kurban, imam Ebu Hanife klanje kurbana uvrstio je u vadžibe. Drugi učenjaci, među kojima je i ima­m Jusuf, smatraju klanje kurbana sunnetom. Svoje mišljenje zasnivaju na hadisu Muhammeda, alejhiselam, koji je jednom prilikom rekao kako je klanje kurbana njemu nare­đeno (vadžib), dok je muslimanima sunnet.

Sve pravne škole i svi islamski učenja­ci slažu se da svaki musliman, prije svega, mora slijediti Kur’an i Sunnet. Kur’anske riječi venhar i predaja koja je posve si­gurna da je Muhammed, alejhiselam, redovno klao kurban, obavezuju svakog muslimana, koji je imućan i ispunjava druge uvjete, da mo­ra izvršitu ovu vjersku obavezu.

Ko je obavezan zaklati kurban

Svaki musliman i muslimanka koji u prva tri dana Kurban bajrama budu imali jedan nisab, tj. imovine bilo koje vrste čija vrijednost odgovara iznosu srebra od 64­1,5 grama (550, 40 KM ili 282, 6 €) obavezni su, svako za sebe, za­klati kurban. Imajući u vidu činjenicu da nakit svake vrste, vikendica, zemlja koja se ne obrađuje, luksuzan namještaj itd., ulazi u obračun viška imovine, onda ostaje konstatacija da je ogromna ve­ćina muslimana dužna klati kurban.

Kurban se kolje samo za sebe. Žena ko­ja ima svog imetka dužna je zaklati kur­ban za sebe. Putnik nije obavezan klati kurban. Uče­njaci stoje na stanovištu da je musafir oslo­bođen džume namaza pa, analogno tome, i klanja kurbana. Siromašne osobe, dužnici i sl. nisu oba­vezni klati kurban. Ebu Bekr i Omer nisu klali kurban, jer su svu svoju imovinu stavili na raspolaganje islamskoj zajednici. Umobolne osobe se tretiraju kao malo­ljetna djeca.

Šta može biti kurban

ADVERTISEMENT

U kurban se može zaklati: goveče, bravče i deva. Goveče (bik, krava, deva) mo­že vrijediti za sedam osoba, ako je unišlo u treću godinu života. Da bi kurban bio valjan, neophodno je da su se sve udružene osobe odlučile da kolju kurban, pa ako bi među njima bio samo jedan koji želi samo meso i ne kolje kurban iz vjerskih pobuda, onda ni jednom od njih neće vrijediti. Broj udruženih osoba ne može biti veći od sedam, ali manji može. Islamski učenjaci se razilaze šta je najbolje za jednu osobu: da li je to sedmina u kurbanu kamile ili krave ili je, pak, bolje zaklati ovcu kao kurban? U obzir se uzima ono što najviše koristi siromasima i to je najispravnije.

ADVERTISEMENT

Bravče (ovan, ovca, koza, jarac) ne može biti mlađe od godinu dana, ali ako po veličini i težini odgovara bravčetu od godinu dana, onda se može tolerisati ako je mlađe od pomenute granice.

Poželjno je da kurban bude potpuno zdrav i dobro uhranjen. U kurban se ne može zaklati bravče ili goveče koje ima jedno od sljedećih fizi­čkih mahana:

• ako je potpuno slijepo u oba ili u jedno oko;
• ako je toliko slabo, mršavo ih hromo da samo ne može doći na mjesto gdje ga tre­ba zaklati;
• ako je odrezano više od pola uha ili re­pa; ako je odrezano manje ili pola, onda može, kao i ako je bez pravih ušiju odro­đenja koje su zakržljale i samo malo izra­sle;
• ako je bez zuba ili ih nedostaje više od jedne polovine;
• ako je odsječenog vimena, pa ne bi moglo hraniti svoju mladunčad;
• ako je toliko bolesno da je potpuno si­gurno da ne može preživjeti;
• ako je odbijen rog toliko da je povrije­đen moždani živac.

Čovjek koji odluči zaklati kurban i ku­pi zdrav kurban, pa nakon izvjesnog vre­mena primjeti neku fizičku mahanu, bi­lo bi poželjno da kupi drugi zdrav kurban, ako je u mogućnosti. Ako je, pak, siromašan, onda će vrijediti i onaj sa manjim fizičkim mahanama. U kurban se ne može računati ni jedna di­vljač kao što su srna ili jelen, pa čak ako je i pripitomljena.

Vrijeme klanja kurbana

Za one koji žive u mjestima gdje se kla­nja bajram-namaz vrijeme klanja nastu­pa nakon obavljenog namaza i traje sve do pred zalazak sunca treći dan Bajrama. Za one muslimane koji žive u takvim mjestima gdje se ne klanja bajram-namaz vrijeme klanja kurbana nastupa od zore prvog da­na Bajarama i traje do pred zalazak sunca treći dan Bajrama.

Žene nisu obavezne klanjati bajram na­maz, pa zbog toga njima se tolerira da mo­gu zaklati kurban i prije klanjanja bajram namaza, iako je bolje da sačekaju svoje muževe, braću i rođake da se vrate iz dža­mije.

Muhammed, alejhisselam, kaže: “Ko zakolje kur­ban prije nego se klanja namaz, to je samo nje­mu” (tj. kao da je zaklao obično živinče sa­mo radi mesa).

Čovjek koji kupi kurban, ali ga ne stigne zaklati u određeno vrijeme, poklonit će ži­voga kurbana nekom siromašnom čovjeku ili će dati njegovu vrijednost u novcu. Isto tako, ako se zavjetni kurban ne bi zaklao na vrijeme (ako je to vrijeme odre­đeno u bilo koje doba godine), treba ga ži­vog pokloniti, ali se ne može njegova vii­jednost podijeliti u novcu, a kurban zadr­žati. Osoba koja je obavezna zaklati kurban, ali ga ne mogne naći do pred akšam treći dan Bajrama, namijenjeni novac za kurbana podijelit će kao sadaku.

Muhammed, alejhisselam, lično je za sebe klao kurban. Džabir  kaže: “Kada bi Mu­hammed, alejhisselam, klanjao bajram namaz, tada bi proučio hutbu i čim bi je završio, odmah bi naredio, da se dovedu njegovi kurbani, koje bi zaklao izgovarajući Bismillahi Al­lahu ekber. Haza minni we an men lem judahhi min ummeti (U ime Allaha. Al­lah je najveći. Ovo je kurban za mene i za onoga od mojih sljedbenika ko nije kur­ban zaklao).

Aiša pripovijeda kako je Muhammed, alejhisselam, klao kurban: “Muhammed, alejhisselam, bi na­redio da mu se dovede kurban na mje­sto gdje će ga zaklati. Kada mu je dove­den rogat ovan, crnih nogu i ispod trbu­ha, crnih očiju, zatražio je da mu se donese oštar nož. Nakon toga bi povalio ovna i preklao ga izgovarajući: Bismillahi. Alla­humme tekabbel min Muhammedin ve ali Muhammedin ve min ummeti Muhammedin.’’ U Ebu Davudovoj zbirci stoji da je Mu­hammed, alejhisselam, prije klanja kurbana klanjao i dva rekata nafile.

Kurban se povali na lijevu stranu, okre­nuvši ga po mogućnosti prema Kibli, sve­žu mu se sva četiri ili najmanje tri noge i oštrim nožem brzo se presijeku dvije gla­vne krvne žile, te dušnik i grkljan. Prije ne­posrednog klanja treba izgovoriti: Bismil­lahi Allahu ekber; a po mogućnosti i ne­što više, posebno ono što je učio i sam Mu­hammed, alejhisselam: Vedždžehtu vedžhije lillezi fetare s-semavati ve l-erda hanifen ve ma ene mine l-mušrikin. Inne salati ve  nusuki ve mahjaje ve memati lillahi rabbi l-alemin. La šerike lehu ve bi za­like umirtu ve ene evvelu l-muslimin. Allahume minke ve leke an Muham­medin ve ummetihi. Bismmillahi Allahu ekber. (Okrećem svoje lice prema Onome koji je stvorio nebesa i Zemlju čist od sva­kog krivog vjerovanja. Ja ne spadam u nevjernike. Moj namaz i svi ostali moji ibade­ti, moj život i moja smrt su samo radi Allaha, Stvoritelja svjetova. On nema druga. Ovo mi je naređeno i ja se Njemu pokora­vam. Bože! Ovo je kurban od Tebe, Tebi ga žrtvujem, za sebe i svoj ummet. U ime Al­laha, Allah je najveći.)

Ko ne zna ništa drugo proučiti dovoljno je da kaže: Bismillahi, a ako i zaboravi kur­ban je valjan. Namjerno izostavljanje Boži­jeg mena ima za posljedicu neispravnost klanja, pa je kurban nevažeći. Poslanik je upozoravao ashabe da ne muče prilikom prilikom klanja. S gulje­njem treba sačekati sve dok se posigurno ne utvrdi da je kurban već mrtav i otekla sva krv koja treba da oteče.

Nije preporučljiva praksa nekih ljudi da ovcama namijenjnim za kurban ostrigu vunu. Ako se to i desi, vunu ne smije zadr­žavati za sebe, nego se mora podijeliti.

Osoba koja ne smije zaklati kurban mo­že ovlastiti drugo lice da to učini umjesto njega. Ovlaštena osoba će u nijjetu nazna­čiti za koga kolje kurban. U izuzetnim slu­čajevima može se ovlastiti kršćanin ili Je­vrej da zakolju kurban, ali i oni moraju biti religiozni i vjerovati u Boga.

Klanje kurban se vrši danju, ali može i noću ako iziskuje potreba.

Kurbansko meso

Kurbansko meso se ne smije prodava­ti. Najbolji potupak je onaj kojeg je preporučio Poslanik: meso se razdijeli na tri jedna­ka dijela, tako da se 1/3 podijeli siromasi­ma, 1/3 rodbini, komšijama i prijateljima, a preostala trećina zadrži za sebe i svoju po­rodicu. Poslanik bi nakon što bi zaklao svog kurbana pozvao siromašne stanovnike Me­dine i rekao: ‘’Kome treba neka odsiječe se­bi koliko želi.’’

Kurbansko meso se može podijeliti i ne­muslimanu, posebno ako je komšija ili ina­če dobar prijatelj.

Kurban koji se kolje po oporuci mora se u cjelosti podijeliti ili ga uživo dati nekome da ga kod svoje kuće zakolje. Ako je kurban zaklan mrtvome, ali ne po oporuci nego po želji nasljednika umrlog, onda se sa mesom postupa isto onako kao i sa mesom svoga kurbana.

Meso se mora u cjelosti podijeliti i kod zavjetnog kurbana, kao i od mladunčeta koje kurban oteli ili ojanji prije klanja. Mla­dunče se može zaklati zajedno s kurbanom i sve meso podijeliti, ali se može i uživo dati nekom siromahu da ga za sebe hrani.

Siromašne osobe koje kolju kurban, a imaju brojnu porodicu, mogu veći dio, pa i sve meso zadržati.

Kurbanske kožice

Muhammed, alejhisselam, zabranio je muslimani­ma da prodaju kožice svojih kurbana. On je rekao:  ‘’Ko proda kožicu svoga kur­bana – taj kao da ga nije zaklao.” Međutim, svi se islamski učenjaci slažu da se kurban­ske kožice mogu zadržati i za svoje potrebe, ali je daleko bolje podijeliti ih kao sada­ku (ve jutesaddeku bi džildiha).

Lice koje primi kožicu slobodno je da s njom raspolaže po svom nahođenju, pa ako želi i da je proda. Dakle, neophodno je udo­voljiti osnovnom islamskom propisu da vlasnik kurbana ne može prodati kožicu i koristiti novac za svoje lične potrebe, što se ne odnosi na odabrano lice ili ustanovu. Muslimani u Bosni i Hercegovini svoje kurbanske kožice poklanjaju Islamskoj zajednici.

(TBT)