Hiyam nikada nije mislila da će moći voljeti svoju kćer. Otac djeteta je ISIL-ovac koji j Hiyam kupio kao robu, nakon što su militanti upali u domovinu iračke manjine Jazidi. Spoznaja da je s njim ostala u drugom stanju ispunili su ju strahom.
Liječnicima je rekla da ne želi dijete. Pokušala je potaknuti pobačaj, trudeći se nositi najteže predmete koje je mogla pronaći. Spremnik za plin, tepih. Svaku noć je zaspala plačući.
Ali kad joj je babica položila dijete u naručje – sićušna djevojčica okretala je lice prema gore i zijevala. Hiyam je shvatila da ju mora zaštititi:”Osjetila sam da je to djelić moje duše. Zavoljela sam ju od prvog trenutka.”
Hiyam sad ima 21 godinu, mlada je majka i jedna od hiljade žena koje su se vratile u zajednicu Jazida. No za mnoge od njih povratak kući nije nikakva sreća, jer će se morati suočiti s teškim pitanjima pripadanja, piše Washington Post.
Islamska država pokušala je izbrisati Jazide, čija vjera miješa elemente islama s predislamskim vjerovanjima. Pet godina kasnije genocidna kampanja protiv već izolirane vjerske manjine baca dugu sjenu.
Ne usude se vratiti s djecom
U aprilu je najviši vjerski organ izdao edikt koji sugerira da će djeca, čiji su očevi bili pripadnici ISIL-a i koja su uglavnom začeta silovanjem, biti dobrodošla natrag. rođena od oca Islamske države – obično kao rezultat silovanja – biti dobrodošla natrag. No, to je jako kratko trajalo i vrata su se ubrzo zatvorila.
I prije toga stotine majki su se morale suočiti s mučnim izborom – zadržati sina ili kćer ili ostati u zajednici ali ostaviti dijete.
Malo se njih usudilo vratiti s djetetom u zajednicu. Hiyam ipak želi pokušati.
Iračka manjina Jazidi preživjela je stoljeće progona, a kohezija zajednice zadržala se dijelom zbog zatvorene prirode i strogog pridržavanja uputa duhovnih vođa.
Kad se Islamska država 2014. godine počela širiti Irakom, pobili su tisuće Jazida. Ali žene su bile rezervirane za drugačiju sudbinu. Umjesto smrti, bile su tretirane kao seksualne ropkinje borcima a zatim zlostavljane, da bi ih kasnije tretirali kao predmet i prodavali dalje.
Masovno porobljavanje natjeralo je već starije Jazide da se odreknu tradicije prema kojoj se djevojkama i ženama branio povratak u zajednicu ukoliko bi sklopile brak ili imale seksualne odnose s muškarcima s muškarcem koji nije bio njihove vjere.
Ali djeca rođena iz tih prisilnih brakova su imala drugačiji tretman. Prema religiji, dijete se ne može računati kao Jazid ako mu oba roditelja nisu Jazidi. Ipak, kako kaže Karim Sulaiman, glasnogovornik Vrhovnog duhovnog vijeća Jazida – primanje djece koja su začeta silovanjem značilo bi izbrisati sjećanje na genocid.
“Znamo sa su to samo djeca i da ona nisu kriva, ali u ovom slučaju religija i društvojednostavno ih ne mogu prihvatiti.”
Hiyam, koja je dala samo svoje ime zbog straha da ne bi izazvala još veće probleme, rekla je da su ju četiri puta kupovali i prodavali, te da ju je svaki njezin novi vlasnik koristio kao seksualnu ropkinju. Zatrudnjela je s četvrtim vlasnikom, iračkim borcem iz Mosula kojeg opisuje kao životinju.
Nazvao je dijete Rukayya za Hiyam je malena uvijek bila Hiba – dar od Boga. Njezina porodica bila je očajna zbog Hiyam o kojoj nisu ništa znali, no onda ih je nazvala jednog dana s nepoznatog broja. Mobitel je sakrila u djetetove pelene.
Vijesti o djetetu Hiyamina majka Shireen primila je sa zebnjom jer je znala da malena Hiba ne može ostati u zajednici Jazida.