Piše: Chandra Muzaffar, thebosniatimes.ba
Ovog momenta na pomolu je opasna kriza svjetske politike. Sve je opravdaniji strah da bi SAD i njeni saveznici u svakom času mogli izvesti vojnu agresiju protiv Irana. Američki nosač aviona i bombarderi B-52 su već pozicionirani u Perzijskom zaljevu.
Navodna sabotaža četiri naftna tankera, od kojih dva saudijska, kao i napad na dva naftovoda, u nekim krugovima dovode se u vezu sa Teheranom, iako o tome nema ni jednog pouzdanog dokaza koji to potvrđuje. Ne treba ponavljati da se slični scenariji često fabriciraju kako bi se opravdala vojna agresija.
PRIVRŽENOST DUHOVONOM IDENTITETU
Sada već više od godinu nakon unilateralnog povlačenja iz nuklearnog sporazuma iz 2015 koji su sa Iranom sklopile šest svjetskih sila SAD ne samo da je ponovo uvela ekonomske sankcije Iranu već je takođe i druge zemlje koje trguju sa Iranom primorala da svoje odnose sa Iranom drastično reduciraju.
Američko targetiranje Irana flagrantno je izvrgavanje ruglu sistema pravde iz jednostavnog razloga jer su i Agencija za nuklearne inspekcije UN-a i International Atomic Energy Agencija, nebrojeno puta do sada izjavile da se Iran u potpunosti pridržava postignutog nuklearnog sporazuma.
Zbog toga Iran ne treba kažnjavati sa starim ali ni sa novim sankcijama. Ovo je takođe stav koji su zauzele druge zemlje potpisnice sporazuma, Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska i Njemačka.
Ipak, američki predsjednik Donald Trump izgleda je rješen da djeluje protiv Irana, djelimično zbog sve većeg utjecaja koji na njeg ima Vlada Izraela koju predvodi Benyamin Netanyahu a djelimično zbog utjecaja izraelskog lobija u Americi.
Iako Izrael prema rukovodstvu Irana kontinuirano gaji duboko nepovjerenje od Islamske revolucije 1979 zbog njegove posvećenosti pitanju Palestine, tek je u nekoliko zadnjih godina osjetio da je kombinacija tri važna faktora Iran i njegove građane transformirala u ozbiljan i snažan izazov izraelskim aspiracijama i ciljevima uspostave hegemonističke moći nad područjem Zapadne Azije.
Iransko bogatstvo koje se temelji na nafti i plinu dodatno je ojačano naučno-tehničkom napretku i kapacitetima koje karakterizira pasionirana posvećenost iranskoga naroda suverenitetu i nezavisnosti njihove zemlje, koja izvire kako iz povjesnog iskustva tako i iz privrženosti Iranaca njihovom duhovnom identitetu.
Osim toga, iranska Vlada je pouzdani branitelj Sirijske vlade koja odbija Izraelu priznati anektirani teritorij Golanske visoravni, što predstavlja flagrantno kršenje međunarodnog prava.
Iran je takođe saveznik Hizbullaha, koji se uspješno suprotstavio izraelskim pokušajima da uspostavi kontrolu nad Libanom, prijeteći na taj način suverenitetu ove male zemlje.
Postoji još jedan razlog zbog kojeg su se SAD i Izreal navalili na leđa Iranu baš u ovom trenutku. Naime, lideri ove dvije zemlje uskoro će objaviti detalje tzv. dogovora stoljeća “deal of the century”, a farsičnog pokušaja razrješenja dugogodišnjeg Izraelsko-Palestinskog sukoba.
Upravo zbog tog predloženog rješenja o kojem se još uvijek malo zna u javnosti, a koje je nesumnjivo toliko bezobrazno na štetu Palestinskog naroda, očekivati je da će Palestinci ali i većina naroda Zapadne Azije bez ikakve sumnje odbaciti bez da uopće o njemu razgovaraju. Prema informacijama koje dolaze iz različitih izvora, ovaj dogovor Palestince će kao narod reagirati i osuditi na trajni apartheid.
Predviđa se da će se Iran i njegovi saveznici žestoko suprotstaviti ovom prijedlogu rješenja ovog pitanja i biti predvodnik opozicije tom prijedlogu. Ovou određenom smislu objašnjava zašto se baš sada podigla tako velika hajka na Iran, te ga se stoga želi odmah onesposobiti.
IRAN PRIZNAJE JEVREJE
Uzgred da spomenemo, zvuči ironično da Izrael pokazuje tako veliki animozitet prema Iranu iako ustav Irana ne samo da priznaje Jevreje kao narod već im omogućuje da Jevreji Irana imaju svoga predstavnika u državnom parlamentu. Ovo je jedinstven slučaj u zemljama Zapadne Azije.
Činjenica da Izrael do tog uopće ne drži očigledno govori da opredjeljenost Izraela nije da osigura blagostanje Jevrejskom narodu koliko mu je cilj osigurati trijumf cionističke ideologije čiji je cilj regionalna ekspanzija i hegemonija.
Treba napomenuti da američka administracija želi Iran baciti na koljena ne samo zbog cionista i Izraela. Slabljenje i uništenje Irana najznačajniji je cilj agende drugih Trumpovih saveznika u regionu.
Vladajuća elita Saudijske Arabije takođe sve vrijeme u Iranskoj revoluciji 1979. vidi smrtnu prijetnju svojoj poziciji i moći, jer je ta revolucija svrgnula sa vlasti feudalnog monarha, jer se suprotstavila američkoj dominaciji u regionu, te zbog toga što inspiraciju crpi iz one vrste interpretacije i vizije islama koji se temelji na zaštiti ljudskog dostojanstva i socijalne pravde.
Budući da se uticaj Irana u Zapadnoj Aziji proširio, posebno nakon anglo-američke invazije na Irak, saudijska elita je postala još razdražljivija i paranoičnija prema Iranu i traži od Amerike da suzbije uticaj Irana u regionu.
Kada je riječ o iranskom uticaju vrijedi opservirati da je Iran postao uticajniji u regionu tokom proteklih 15 godina, ne samo zbog sofisticirarane strategije iranskog vodstva već takođe i zbog propusta i gluposti saudijske i američke vladajuće elite.
Svrgavanje Saddama Husseina anglo-američkom invazijom Iraka 2003, primjerice, popločalo je put dolasku na vlast šijitskih političkih elita koji gaje simpatije i naklonost prema Iranu.
Frapantno je da se mediji uopće, pa ni novi mediji, uopće ne trude da objasne kako je došlo do toga da se ambicije i interesi saudijskih i izraelskih elita toliko podudare sa američkim agresivnim nastojanjima protiv Irana. Upravo kao konsekvenca medijske neodgovornosti samo fragmenti međunarodne javnosti razumije prave uzroke eskalacije tenzija u Zapadnoj Aziji čiji a kojima je u fokusu Iran. Razlog je što mediji prikrivaju i kamufliraju istinu na način da puno ljudi žrtve agresije kao agresore a agresore kao oslobodioce.
Ili, kako je svojevremeno Malcolm X rekao, “Ako ne budete oprezni mediji će vas navesti da počnete mrziti ljude nad kojim se vrši represija i voljeti one koji nad njima vrše represiju.”
/Chandra Muzaffar je predsjednik Međunarodnog pokreta za pravedan svijet (JUST) Malaysia/
(TBT,freemalaysiatoday.com)
