Otišla je do svog nadređenog i obavIJestila ga da će uzeti slobodan dan.
Za mnoge žene u Indiji, ovo bi se računalo kao veoma hrabar potez; tamo je menstruacija tabu.
Ali u “Kulturnoj mašini”, kompaniji za digitalne medije u kojoj Akankša radi, slobodan dan dobije se bez problema.
Kompanija je u julu ustanovila “politiku menstrualnog odsustva”, omogućivši ženama da uzmu slobodan dan (plaćeni) tokom ciklusa, a da im se on ne odbije od odmora ili bolovanja.
Menstrualna odsustva priznata su u još nekoliko zemalja, uključujući Japan, Tajvan, Indoneziju, Južnu Koreju i Zambiju. Međutim, ima stručnjaka koji tvrde da bi širenje takve korporativne politike – uprkos najboljim namJerama – moglo zapravo negativno utjecati na napredak žene u poslu.
Slobodni dani mogu se koristiti da bi se opravdala niska primanja ili povećala već niska stopa zaposlenosti žena, govore kritičari. Pritom, ovakva politika temelji se na decenijama staroj predrasudi da su žene, dok su u ciklusu, nesposobne da rade.
“To sugerira da su žene na radnom mjestu u startu hendikepirane činjenicom da dobijaju menstruaciju”, kaže Emily Martin iz Nacionalnog centra za ženska prava u Washingtonu.
Istraživanje iz 2012. pokazalo je da 20 posto žena ima dovoljno bolne cikluse da nisu u stanju da iznesu sve dnevne obaveze.
Bilo bi bolje, dodaje Emily, razviti politiku i za muškarce i za žene koja će im omogućiti na uzmu slobodne dane i iz drugih razloga, uključujući hronična medicinska stanja.
Menstruacija je dugo služila kao izgovor djevojčicama da izostanu iz škole i ženama da ne odu na posao, kaže Shara Vostrar, profesorica jednog univerziteta u Indijani.
Karla Pasko, profesorica sa Univerziteta u Melburnu u Australiji, kaže da je mnogim ženama često govoreno da ne koriste mašine za šivenje ili čitaju romane za vrijeme ciklusa pošto bi mogle da se preopterete.
“Ta historija je ono što me brine sada kada ponovo razmatramo tvrdnje da su žene osakaćene kada su u ciklusu – što menstrualno odsustvo implicira”, istakla je. Ženama sa ozbiljnim menstrualnim bolovima treba dati slobodne dane, dodala je, ali to ne treba ustanoviti kao općevažeći obrazac.
Japan je menstrualna odsustva uveo još 1947. godine.
Istraživanje ovakve politike firmi iz 1986. pokazalo je da je broj žena koje su koristile ovu povlasticu sa 20 posto 1960. opao na 13 posto do 1981. godine – zbog društvenog pritiska.
Južna Koreja omogućila je ovu vrstu odsustva ženama 2001, iako su muškarci u toj zemlji osuli paljbu po ovoj odluci, pozivajući se na obrnutu diskriminaciju. A u Indoneziji, premda se ženama garantuju dva dana odsustva u toku mjeseca, ona se vrlo rijetko zapravo i koriste.
Akankši ova debata djeluje besmisleno.
“Da na svijetu nema muškaraca, da su samo žene te koje rade, niko ne bi pravio dramu oko jednog dana odsustva zbog menstruacije.”
(TBT, NYT)
