Piše: Nejra Latić Hulusić, thebosniatimes.ba
Neko je to lijepo i izračunao i kaže da čovjek danas u svoj mozak pohrani 34 GB informacija u toku dana.
To znači da smo svaki dan bombardirani informacijama koje se u prosjeku objave u 174 novine. To je pet puta više nego što je prerađivala prosječna odrasla osoba 1986. godine. Sve ove informacije naš mozak, htio ili ne htio procesuira, melje, pohranjuje, briše i filtrira. Sve te informacije svjesno ili podsvjesno obliku naše stavove, naše reakcije na okolinu, odnosno nas same.
REKLAMA ZA ORANGUTANE
Internet kao pojava je zapravo omogućio ovako brzo širenje informacija i njihovu količinu. Međutim, kako se internetom šire informacije, tako se šire i dezinformacije. Kako na internetu možemo saznati ponešto pametno, tako je taj slobodni prostor za svačiji džep i um mjesto i sa kojeg se oglašavaju razni umobolnici.
Danas, besplatnim video servisom, YouTube-om se služi svakojak nesoj. Svaka blentovina danas ima mogućnost da piše, snima i vazi, odnosno propovijeda na internetu.
Tako se ove sedmice pojavio viralni video sociologa iz Katara koji detaljno objašnjava sinu kako treba tući svoju suprugu, “po islamu”, a da se ne vidi modrica, nego samo da joj se pokaže ko je glava u kući.
Sve to potkrepljuje vjerskim citatima i tako i najiskusnijeg gledaoca baca u sumnju da stvarno negdje stoji da prava vjernica treba da trpi batine. Isti taj sociolog je vazio, prevedeno – propovijedao, mjesec dana prije ovog klipa o tome kako muslimanke ne treba da slave 8. mart jer je to dan žena lahkog morala, a žene muslimanke su u svojim kućama kraljice svaki dan.
Ne bi meni ovaj psihopata iz Katara smetao, da njegovo bolesno obraćanje ljudima nije vrlo brzo postalo viralno i postalo kao sad neki dokaz o tome kako neka religija treba da tretira ženu. I sada ja moram napraviti reklamu tom orangutanu, da objasnim ljudima kako taj orangutan niti slijedi praksu Poslanika, niti ima uporište u vjeri, niti je to islam…
Evo pišem o orangutanu zato što mi se noćas javila jedna Azra da mi kaže da je više sramota ko sve tvrdi da je musliman i šta se sve trpa pod praksu u islamu. Ne bih se u životu osvrnula na ovog ludaka da ne znam da slični vaze slično i na bosanskom jeziku. A, onda se neki jadni, pogubljeni ljudi pecaju na njihove govore i nikada dva puta ne pitaju da li je istina ovo što ovaj govori.
Zato što ih ti youtube pacijenti prvo nauče da je sumnja u njihove riječi neoprostivi grijeh.
Ja niti sam teologinja, niti me ko tuče, niti gledam vazove na YouTube-u. Ja sam svoju vjeru učila u džamiji, od efendije, od dede, od oca, od majke… Ja je nisam izučavala u desetominutnim klipovima gdje razni fakini doskočare i pokušavaj biti duhoviti i šarmantni i zamjenjivati teze i time privlačiti one koji prvi put o mojoj vjeri uče na internetu.
Ne bih nikada zinula o ovoj temi i dala joj povoda da nisam svojim očima slušala ljude koji za uzore uzimaju ljude vrlo slične ovom katarskom sociologu. To su ljudi koji su za 10 minuta probali da svare informaciju o smislu svoga postojanja. Neki od njih su ljudi koji svoju patološku ljubomoru ili osjećaj niže vrijednosti spram supruge liječe nasiljem, a to nasilje im pravdaju vazovima ljudi koji veoma liče na ovog katarskog sociologa.
Ne bih ja nikada zinula o ovoj poganoj temi da ne znam da postoje mlade djevojke, u potrazi za identitetom i smislom, koje postaju žrtve upravo ovakvih vazova, propovijedi. One prihvataju ovakve sudbine i žive životima u kojima im neko tvrdi da su parfemi samo za bludnice, a da žena ne smije sama voziti od Sarajeva do Zenice.
BESPUĆA INTERNETA
Meni se srce cijepa za njima zato što one nisu, radi ovih umobolnika nikada osjetile užitak osjećanja da te voli Bog i naparfemisanu, čistu, našminakanu ili nenašminkanu, tihu ili glasnu, lijepu ili ružnu.
Mene su neki drugi ljudi naučili da te Bog voli i kada griješiš i čeka da se pokaješ, a da griješiš samo onda kada drugom stvorenju ili sebi nanosiš bol i nepravdu. Mene su naučili da je grijeh ono što dušu tišti i da zato se treba grijeha kloniti. Mene su učili da raj miriše i da je Poslanik mirisao na kilometar. I, naučili su me da Bog dragi voli da se volimo i da samo Njemu budem ponizna.
Ljubav nisu batine, kao što ti ni muž nije Bog. Kraj priče. Nema tu ali.
I boli me svaki dan, kako i ovu moju Azru, i čudimo se zašto u moru informacija i znanja i bespuća interneta neko odluči da posluša ove ljude, a da ne posluša savjet nekog drugog, plemenitijeg, razboritijeg? Da li je to zato što su ovi razboriti i plemeniti postali arogantni pa misle da je dovoljno ono što su do sada učinili? Radimo li dovoljno na tome da obrazujemo ljude kako se filtriraju informacije sa interneta?
Kako pogubljenim dušama objasniti da svako ko ima pristup internetu nije stručnjak i nema dobre namjere?
Ja sam samo jedno pravilo filtracije propovijedanja naučila u svih svojih 33 godine. Ako je ljubav onda je vjera, ako je mržnja onda su pare i moć u pozadini priče, ponekad i dijagnoza. I to je jedini filter informacija koji vam treba.
A za ove žene što im ni jedan savjet nije dovoljan i što im srca nalaze smisao u riječima mržnje i omalovažavanja – Ko vam vazi, nek vam piše pjesme!
(TBT, Lola)