Trgovac umjetninama Eric Turkin 28. februara otkrio je dobro očuvano platno iz 17. vjeka na kojem se nalaze “Judita i Holofern”, a koje je aukcionar iz Toulousea Mark Labarbes pronašao u potkrovlju kuće još 2014. godine.
Turkin je posljednjih pet godina proveo u proučavanju ove nepotpisane slike. On je ubijeđen da je riječ o Caravaggiju.
“Pogledajte izvedbu usana, način na koji su naslikani kapci i brada”, kaže Turkin, pokazujući na lice Judite koja svojim pogledom provocira posmatrača dok hladnokrvno odrubljuje glavu Holofernu njegovim sopstvenim mačem.
Labarbes će u saradnji sa Turkinom 27. juna u Toulouseu održati aukciju. Vrijednost slike sada se procjenjuje na 100 do 150 miliona eura.
Prema Turkinovim riječima, ovo djelo je druga Caravaggiova slika koja prikazuje ovu scenu iz Starog zavjeta, kada lijepa jevrejska udovica spašava svoj grad pod opsadom tako što zavede asirskog vojskovođu, a zatim ga ubije. Prva verzija naslikana je u Rimu oko 1600. godine, a sada se nalazi u Galleria Nazionale d’Arte Antica, upravo u italijanskoj prijestolnici. Druga, na kojoj Judita nosi crnu haljinu, a sa njene desne strane stoji stara sluškinja, nastala je, kako se smatra, negdje oko 1607. godine u Napulju. Caravaggio je samo godinu dana prije toga pobjegao iz Rima nakon što je u krčmi izbo čovjeka nasmrt.
Druga “Judita i Holofern” poznata je zahvaljujući visokokvalitetnoj kopiji koja se pripisuje francusko-flamanskom slikaru Louiu Finsonu, ljubitelju Caravaggija, za kojeg se vjeruje da posjeduje izgubljeni original. Ta kopija sada je dio kolekcije banke Intesa Sanpaolo u Napulju.
U novembru 2016. godine, u muzeju Pinakoteka di Brera u Milanu, djelo “Judita i Holofern” iz banke izloženo je pored slike pronađene u Toulouseu u okviru izložbe “Pitanje doprinosa”.
Kada je izložba zatvorena u februaru, historičari umjetnosti i konzervatori pozvani su na procjenu otkrivene slike.
Keith Christiansen iz Muzeja Metropolitan u New Yorku je da slika sadrži detalje koji djeluju “previše sirovo” za Caravaggija. Christiansen je dodao da je tehnika “u potpunosti konzistentna sa Caravaggiovim radom”, osim koncentričnih bora na sluškinjinom licu koje su naslikane na bijeloj pozadini, umjesto na onoj smeđe boje koju je umjetnik inače koristio i koja se može pronaći na ostatku slike.
Gianni Pappi sa Univerziteta u Firenci uvjeren je da je slika djelo Caravaggiovog obožavaoca Finsona. On je istakao da postoji nekoliko elemenata koju mu ne liče na ruku Michelangela Merisija. Sluškinjina glava je jedan od njih; Holofernova glava – “prevelika, sa tim životinjskim zubima, po mom mišljenju čudnim za Caravaggija” – bila je drugi.
Direktor muzeja Brera, James Bradburn, rekao je da ga delikatnost Juditine manžetne na slici iz Toulousea podsjeća na drugu Caravaggiovu sliku izloženu u Breri. “Dodir četkice vrišti: Caravaggio”, dodao je on.
Za druge, jednako briljantni detalji poput upotrebe zlatnog praha na koricama mača i karakteristično dugi potezi četkicom na lijevoj strani zavjese, također predstavljaju odlike Caravaggiovog rada.
Christiansen je istakao da iako nije postignut konsenzus, on i nekoliko drugih učesnika u procjeni zaključili su da je slika zaista izgubljeno Caravaggiovo djelo, “sa mogućim intervencijama druge ruke”.
To, sa druge strane, ukazuje na mogućnost da je Caravaggio dijelio svoj atelje u Napulju sa najmanje još jednim slikarom, što je u potpunoj suprotnosti sa njegovom reputacijom ludog, nezgodnog i opasnog samotnjaka.
Iako je to fascinantno za historičare umjetnosti, za aukcionare – ili kolekcionare – to nije ono što žele čuti o slici čija se vrijednost procjenjuje na sto miliona eura. Tržište zahtijeva da geniji poput Caravaggija rade sami.
(TBT, NYT)
