PERISKOP
Najvjerovatnije da će pregovori o ulasku
SBB-a u vlast zapeti na kadrovskim rješenjima zbog kojih je lider ove stranke
Fahrudin Radončić optužen za suradnju sa kriminalcima i ubicama.
FOTO: Dubravko i Aljoša Čampara, Avdić
(Avaz)
Za sada sve izgleda veoma uredno kad su u
pitanju pregovori oko ulaska SBB-a u vlast. Nakon dugih ubjeđivanja Dragana
Čovića te opetovanih razgovora sa liderom SBB-a Fahrudinom Raodnčićem, došao je
i taj dugo očekivani trenutak susreta dvojice lidera i bivših prijatelja Bakira
Izetbegovića i Fahrudina Radončića. Da bi taj trenutak imao iodređenu simboliku, susret
se desio u vrijeme muslimanskog velikog blagdana Kurban bajrama.
Za sada je Radončić suzdržan u iskazivanju
ocjena, pa i emocija, dok je Izetbegović u nekoliko intervjua priznao da je sukob
njih dvojice bio personalne a ne političke naravi, te da su stoga nanijeli
ogromnu štetu Bošnjacima i BiH. Zbog toga je Izetbegović jasno iskazao kajanje, pa
je pomirenje njih dvojice stavio u oblandu nacionalnih interesa (jedinstvo
Bošnjaka i jačanje BiH).
Ako je Radončić suzdržan, njegov list Dnevni
Avaz daje frenetične naslove svim informacijama i komentarima vezanim za
pomirenje i pregovore sa Izetbegovićem.
Tako da se, za sada, može zaključiti da im
je obojici “pao kamen sa srca” i da obojica žele da njihove stranke SBB i SDA
ostanu vječno u koalicijskom zagrljaju.
Jasno
je da je do sada mnogo više profitirao Fahrudin Radončić koji se bukvalno
relaksirao od ogromnog pritiska kojeg je na njega svim sredstvima vršila “snaga
Bosne” utjelovljena u SDA-u.
Sasvim je drugo pitanje i drugi problem kakva
je zaista politička budućnost SBB-a u takvom koalicijskom zagrljaju, i stoga to
niko ni ne problematizira.
Svakako najteži udarac koji je doživio u
svojoj karijeri djelo je ruku Izetbegovićevih policijskih i medijskih podanika.
Radi se, naravno, o optužbi da je Radončić sudjelovao u ubistvu Ramiza Delalića
Ćele.
Nemjerljiva je šteta koju je zbog ove
optužbe pretrpio Radončić i zato su mnogi smatrali da je zbog toga nemoguće
pomirenje sa Izetbegovićem.
Ključni pakeri ove monstruozne optužnice
protiv Radončića, bar prema pisanju samog Avaza, bili su Dubravko Čampara,
javni tužilac, Aljoša Čampara, brat Dubrakov, aktualni ministar MUP-a, Dragan
Lukač, direktor policije, i urednik Slobodne Bosne Senad Avdić.
Na tim “ćezama” u koje je bio upregnut
spomenuti “četveropreg” ujezdio je Bakir Izetbegović u zgradu Predsjedništva
BiH.
Najmanji problem je pisanje ili
potpisivanje tekstova Senada Avdića, a na osnovu informacija koje su mu dostavljali
braća Čampara, što je dokumentirano grupnim slikanjem u jednoj konobi, kakvu je
fotografiju objavio Avaz, jer je isto tako Slobodna Bosna objavila na desetine
tekstova u kojima je osumnjičen Bakir Izetbegović da stoji iza političkih
ubistava, od Joze Leotara, Nedžada Ugljena do samog Ramiza Delalića.
Međutim, ozbiljan je problem ako su državni
funkcioneri poput Lukača i braće Čampara zataškavali i krivotvorili, pa potom
krivo plasirali i propagirali informacije o teškim ubistvima.
To što je sam Bakir Izetbegović prihvatio
kao “političku istinu” i u vrijeme predizborne kampanje se izravno pozivao na
Šejlu Turković, kao izvor i svjedokinju tužilaštva u “slučaju Keljmendi”, pa
potom optuživao Radončića da mu “nije ništa sveto, pa ni zakon”, nije dovoljno
da se pokaje i izvini samo Radončiću. On se mora izviniti naciji u ime koje se,
navodno, miri sa Radončićem. Pa ako neki pripadnik nacije želi da mu ubuduće
vjeruje, jer se dokazao da je sklon lažima, nek mu vjeruje!
Bez rješenja ovog “Bakirovog čvora” mirenje
i grljenje sa Radončićem se može smatrati samo običnim bajramskim ručkom
dvojice bivših prijatelja.
(The Bosnia Times)
