U sazviježđu Strijelca mala zvijezda poznata kao S2 ili SO-2 kruži ivicom vječnosti. Svakih 16 godina prođe blizu misterioznog mračnog predmeta koji je težak četiri miliona sunaca u centru galaksije Mliječni put.
Protekle dvije decenije, dva suprotstavljena tima astronoma uperila su svoje teleskope u zvijezdu udaljenu 26.000 svjetlosnih godina. Nadaju se da će uspjeti da potvrde postojanje ogromne crne rupe.
Nekoliko mjeseci ove godine, zvijezda je prolazila dovoljno blizu da naučnicima pruži blic uvid u ponašanje gravitacije u ekstremnim uslovima i ponudi tragove o prirodi nevidljive zvijeri u centru Mliječnog puta.
Međunarodni tim sa sjedištem u Njemačkoj i Čileu koji predvodi dr Reinhard Genzel iz Instituta Max Plank za vanzemaljsku fiziku kaže da su pronašli snažne dokaze da je cio entitet supervelika crna rupa.
Dokaz su grudve gasa koji kruži centrom galaksije. Genzelov tim je otkrio da oblaci gasa kruže svakih 45 minuta, obišavši krug od 240 miliona kilometara sa ugrubo 30 posto brzine svjetlosti. Astrofizičari ne mogu da zamisle ništa drugo osim crne rupe koja je toliko ogromna ali je ipak nekako uspjela da se smjesti u malenu orbitu. Njihov rad umnogome doprinosi objašnjavanju da supervelika crna rupa vreba u srcu mnogih galaksija.
Novi podaci također pomažu da se objasni kako crne rupe izazivaju haos. Astronomi već duže vreme prate nasilne nalete energije duge hiljadama svjetlosnih godina kako izbijaju u centrima galaksija.
Studija je i trijumf Južne evropske opservatorije, multinacionalnog konzorcijuma sa sjedištem u Minhenu i opservatorijama u Čileu. Jedno od postrojenja opservatorije je i Veoma veliki teleskop, skupina četiri ogromna teleskopa u Čileu.
Crne rupe – predmeti tolike gustine da im čak ni svjetlo ne može pobjeći – rezultat su teorije relativiteta Alberta Einsteina. Kada je previše materije ili energije koncentrirano na jednom mjestu, prostor-vrijeme mogu da se poremete, vrijeme može da se uspori a materija da se smanji i nestane u tim rupama.
“Već znamo da se Einsteinova teorija relativiteta kruni po ivicama”, rekla je Andrea Getz, profesor sa Univerziteta Kalifornija u Los Angelesu. “Ima li boljeg mjesta da potražimo neslaganja od supermasivne crne rupe?”
Dva proboja pomogla su da se baci, figurativno, svjetlo na to šta se dešava u centru naše galaksije. Jedan od njih su sve veće mogućnosti infracrvenih detektora razvijene devedesetih godina. Drugi je razvoj optičkih tehnika koje bi mogle drastično da povećaju mogućnosti teleskopa da vide male detalje nadoknađujući atmosferske turbulencije.
Ove “oči” otkrile su stotine zvijezda u zamagljenom jezgru galaksije kako zuje oko kruga udaljenog desetinu svjetlosnih godina. Jedna od zvijezda koju dr Genzel zove S2 a Andrea Gec SO-2 jeste mlada plava zvijezda koja prati izduženu orbitu i prolazi svakih 16 godina crnu rupu na blizini od svega 18 milijardi kilometara.
Tokom ovih prolaza, intenzivna gravitacija na površini zvijezde trebalo bi da uspori vibracije svetlosnih talasa, rastegne ih i zvijezdu učini crvenijom nego inače.
Gravitaciono crvenilo jedno je od prvih predviđanja Einsteinove teorije. Otkriće S2 je astronomima pružilo priliku da posmatraju taj fenomen.
Evropski tim dobio je pomoć u vidu nove naprave, interferometra „Gravitacija“ koji kombinira svjetlost četiri teleskopa.
U međuvremenu, Andrea Getz je analizirala promenljiv spektar svjetlosti sa zvijezde kako bi utvrdila promjene u brzini kretanja zvijezde. Situacija je postala dramatična ovog proljeća i ljeta kada je S2 bila najbliža crnoj rupi.
U julu, dr Genzel je saopćio da je njegov tim izmjerio gravitaciono crvenilo. Mjesec dana kasnije, Genzel je objasnio da je crvenilo samo prvi korak. Dodatna posmatranja narednih godina mogla bi da objasne orbitu zvijezde i možda da odgovore na druga pitanja poput onog da li se crna rupa okreće.
(TBT, NYT)