BENTON, New Hampshire – Hajker je umornim korakom ušao u dolinu putem koji je djelovao neobilježeno. Veličanstvenog pogleda na planinu nije bilo ali je on, svejedno, iznenada i pobjednički stao poslije 6,5 kilometara hodanja. Pronašao je ono što je tražio: tišinu.
„Hajde da vidimo kako ćemo doživjeti tri minuta tišine“, rekao je hajker, Dennis Follensbee.
U ova bučna vremena – politički suparnici koji urlaju na televiziji, saobraćaj na ulicama i zvrčanje mobilnih telefona – ko ne poželi malo mira i tišine? Neki ljubitelji divljine su ovu želju prenijeli na viši nivo, putujući po najudaljenijim oblastima Amerike u potrazi za ultimativnom tišinom.
Naoružan Google mapama, alatkama za snalaženje u prirodi i sa 16 godina iskustva pješačenja u ovoj oblasti, Fallensbee, programer iz Lebanona, je u potrazi za tihim dolinama i krajolicima Bijelih planina New Hampshirea.
„Znam da postoje mjesta gdje mogu da odem po malo mira i tišine“, kaže 39-godišnji Fallensbee koji je za sada mapirao 23 iako nerado dijeli njihove lokacije. (Kada bi svi znali gdje su ta mjesta, kaže, „ona više ne bi bila mirna“).
Poznavaoci mira kažu da je sve teže, čak i u divljini, pobjeći od zvukova vozila, industrije, glasova. Studija objavljena prošle godine u akademskom žurnalu Science navodi da je zagađenost bukom udvostručila nivo buke u većini rezervata Sjedinjenih Država.
Buka koju ljudi stvraju osim toga što nervira, može da bude i opasna po životinje koje se oslanjaju na zvuk kako bi pronašle plijen i izbjegle predatore. „Počinjemo da shvatamo posljedice buke i važnost zvukova prirode“, rekla je Rachel Buxton, biolog sa Državnog univerziteta Colorado.
U državi Washington, akustični ekolog Gordon Hempton je u misiji očuvanja onoga što on zove „jednim kvadratnim inčom“ tišine u Nacionalnom parktu Olimpik. On i drugi su zabrinuti zbog buke koju stvaraju bučni mornarički avioni ali vjeruje da je Olimpik jedno od nekih 12ak mjesta u kontinentalnom dijelu SAD gdje osoba može čak 15 minuta da ne čuje nijedan ljudski zvuk.
„Moramo da zaštitimo tiha mjesta koja su ostala i da očistimo mjesta koja bi trebalo da budu tiha“, rekao je Hempton.
U Muir Woods nacionalnom spomeniku u Kalfiorniji, zvaničnici su preduzeli neke korake kako bi smanjili buku poput postavljanja upozorenja ljudima da tiše govore. Godinama su borci za zaštitu prirodne sredine pokušavali da na neki način smanje buku od posjetilaca i helikoptera u Velikom kanjonu samo da bi nailazili na otpor ljudi koji tamo imaju neki biznis i indijanskih plemena koja zavise od turizma i rekreacije. A i ljudi koji vole bučne stvari – poput motorista – kažu da i oni imaju prava da uživaju u divljini.
„Zvuk je uzbudljiv ako vozite motor“, kaže Peter Spini, 75-godišnji stanovnik New Jersya koji je ovog augusta vozio kroz Bijele planine. „To je dio privlačnosti“.
Fallensbee je nedavno posjetio jedno od svojih mjesta i mobilnim telefonom snimio zvuke. Tri minuta se čulo samo tiho zujanje insekata, šuškanje lišća, poj ptica. A onda se čulo neko vozilo i sve glasnije brujanje motora.
„Pomalo sam razočaran“, kaže Fallensbee. „Daleko smo u divljini“.
(TBT, NYT)
