Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Ne znam zaista kako se danas osjećaju Haris Silajdžić, Mustafa Cerić, Ejup Ganić, Husein Kavazović i ostale bošnjačke „mudre glave“ nakon što su (is)pratili vijesti na portalima o odustajanju Denisa Zvizdića od kandidature za Predsjedništvo BiH, a nakon što je Predsjedništvo SDA odlučilo da će kandidata za Predsjedništvo BiH birati tajnim glasanjem.
Bošnjaci se kaskate u behutu
Nakon Zvizdićevog povlačenja iz utrke na Konvenciji SDA 26. maja glasat će se između Safeta Softića, Šefika Džaferovića i Sebije Izetbegović.
Za Edhema Bičakčića imam razumijevanja jer nakon što se bio približio tronu nacionalnog lidera i kad ga je tadašnji predsjednik SDA Alija Izetbegović zvanično na jednoj novogodišnjoj press-konferenciji stranke proglasio svojim nasljednikom, počeo je njegov strmoglavi pad uz sve moguće harange i progone koji su uslijedili prema njemu sve dok se nije kanio i stranke i politike.
Svi naprijed prozvani se busaju kako im je bila čast učestvovati u politici i rame uz rame sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem braniti državu i stvarati naciju, ma šta to stvaranje nacije značilo i čime je rezultiralo.
Znam pouzdano da nijedan od njih nema lijepo mišljenje o Bakiru Izetbegoviću, a između Bakira i Harisa, kao i Cerića i Bičakčića tinja tihi animozitet nastao uslijed nesporazuma između njih po različitim osnovama.
Ni jedan od njih nikad nije ukazao na gorući problem da je Bakir nesposoban voditi naciju i državu iako su toga bili svjesni jer su ga upoznali izbliza. Pouzdano znam da su svi iz „prve ruke“ uvjerili koliki i kakav utjecaj na njega ima njegova supruga Sebija. Ali, zato su svi javno iznosili svoje neslaganje sa Sulejmanom Tihićem. Bilo to neslaganje opravdano ili ne, danas se može vidjeti koliki su bili licemjeri kad su na Tihića gledali kao na „tuđeg čovjeka“, dok nisu smjeli ni pisnuti na Bakira jer bi time riskirali da padnu u nemilost džemata koji su fetišizirali porodicu Izetbegović.
Vidim da se Cerić usuđuje držati lekcije Recepu Tayipu Erdoganu kako se treba ugledati na Muhameda Mahathira i izmiriti se sa Abdulahom Gulom i Ahmedom Davutogluom na način kako se Mahathir pomirio sa Enverom Ibrahimom, kojeg je nekad bio strpao u zatvor, što je, po Ceriću, doprinijelo njihovoj pobjedi na nedavnim izborima.
Tu Cerić griješi po više osnova iako sve navedene likove iz turske i malezijske politike zna osobno. Prvo, Cerić bi trebao održati lekciju sam sebi i nagovoriti sebe da se izmiri sa Izetbegovićem i Silajdžićem i da ujedinjeni preuzmu „stvar u svoje ruke“ i povedu Bošnjake u pobjedu kao i Mahathir. Ali nema te sile, iako je Gospodar kadar prevrnuti svačiju pamet, koja bi prisilila bošnjačke „mudre glave“ da se izmire! I nije to problem Cerićeve volje. Naprotiv, on bi hudnjak onakav kakav jest, željan vlasti i časti, kakvu je uživao skoro dvije decenije, koliko je sutra osvanuo u Bakirovom kabinetu kad bi mu ovaj „dao mig“. Problem je, očito, nekoga drugog. Taj neko drugi se pita i taj neko drugi je učinio sve da izolira Bakira kako niko osim Nje nema utjecaj na Njega. Eto, na to se svela sva bošnjačka politika i o tom hamletovskom principu – biti ili ne biti- ovisi sudbina nacije, a vala i države.
Potom Cerić kad govori o Mahathiru predviđa ključni princip, odnosno problem malezijske politike, a to je korupcija. Mahathir je bio dovoljno vidovit da uoči kako je njegova stranka koju je osnovao, kao što su Cerić, Bičakčić, Ganića i Silajdžić osnivali SDA, završila u kaljuži korupcije što je izazvalo bijes Malajaca. Javno svjedočeći da se srami svoje stranke Mahathir je dobio podršku naroda i pobijedio je na izborima. Ali, svi nabrojani su sa „medom radili i meda lizali“ i zato Cerić nema snage posvjedočiti, donijeti šehadet (!), a kamo li osuditi lopovluk i korupciju u SDA! Zato priča o njima i prestaje i zato su sami sebe osudili na marginu i zaborav.
Ostaje Bošnjacima da se kaskate u behutu šta se dešava sa njima i njihovom kultnom porodicom na koju su bili izlili veliku ljubav i poštovanje. Nemali broj Bošnjaka se bio obradovao kad je Bakir preuzeo kormilo stranke. Nakon kongresa SDA djelovao je kao pravi dirigent i imao je sve poluge vlasti u rukama, zbog čega su se mnogi pitali „gdje mu je kraj…“. Tad je obećao da će stranku vratiti na Alijin put itd.
Luda kuća
Međutim, narod nije znao ko je stvarno Bakir Izetbegović. Djelovao je uljudno, čak i pomalo sramežljivo za političara. Taman posla da mu se pripiše išta od onoga za šta su ga optuživali mediji da voli očijukati sa jalijom, odnosno mafijom. Već danas je jasno tom razočaranom narodu da je on iznevjerio sva obećanja, a posebno i to da će vratiti stranku na Alijin put. Svakim danom se otkriva da je on stranku prepustio jaliji koja je pod okriljem stranke formirala „odrede smrti“ i zastrašuje narod.
Da li je nekad neko čuo smislenu političku izjavu Sebije Izetbegović?! Ne! Umjesto nje pričaju i pišu botovi po društvenim mrežama koristeći vulgarne psovke i prijetnje svakome ko oponira Njoj i Njenom Bakiru.
Priznajem, iako sam znao da Bakir ima kompleks sarajevske jalije, koja ga je maltretirala u mladosti, te da više vjeruje Osmici, Zildžiću, Čampari, Prevljaku itd., nego bilo kojem intelektualcu i vjerskom prvaku, nisam vjerovao da će se usuditi stati na njihovu stranu i da će ih stimulirati i nagrađivati funkcijama za prljave poslove koje urade za njega. Čak sam uporno sumnjao da to čine njemu iza leđa. Tim prije što se i sam javno žalio kako ima prijetnje, i on i njegova familija. Danas definitivno vjerujem da je Bakir Izetbegović izravno involviran, da se politički izrazim, i da je on postao i „bot i batina“ i da je ogrezao u raznim oblicima kriminala!
Za ovako teške optužbe svakako da imam uporište u svakodnevnim komentarima Bakirovih botova koji mi prijete: “Malo ti je bilo batina, hoćeš još!“ Naravno „nadležni organi“ prave se gluhi i nijemi, odnosno „nenadležni“.
Ali ovo je primjer na što se svela nacionalna politika i zbog istih botova i prijetnji je, vjerovatno, i odustao Zvizdić i prepustio da „vrh SDA prihvati zaključak da se blizu 400 sudionika Konvencije SDA na sjednici koja će biti održana 26. maja izjasni o tome da li će naklonost dati Šefiku Džaferoviću i Safetu Softiću ili supruzi predsjednika SDA Sebiji Izetbegović koja nije povukla kandidaturu“.
Ja čak mislim da je Zvizdić pogrešno procijenio da je sve ovo Bakirova ujdurma kako bi pobijedila Sebija. Nije i neće Sebija biti kandidat jer se boji javnih lista. Ona samo uzima „gotov plijen“ što ga stranka osvoji. Ova ujdurma je pripremljena za Šefika Džaferovića.
Zvizdić se sigurno ni po kakvom osnovu ne boji Džaferovića, on se bio prepao Sebije i njene srdžbe. Zato je odustao. Ali, „nesreća nikad ne dolazi sama“ i ovaj okršaj će sigurno prouzročiti dalje tenzije i kalanovske borbe unutar stranke. Moguće je da te borbe prouzrokuju čak i raskol, ali tek nakon izbora. Ako SDA poluči loš rezultat to će biti šansa za Zvizdićev klan da preuzme inicijativu i zatraži vanredni kongres na kojem će se kandidirati za predsjednika SDA. Ma ko mu bude bio protukandidat, Bakir ili Sebija, Zvizdić će biti u prednosti!
Takav dramatičan razvoj političkih odnosa treba očekivati. Živi bili pa vidjeli…, glasali ili ne za „ludu kuću“, na šta podsjeća sadašnja SDA, nikakva hajra više od ove stranke ne treba očekivati! Toga je očito svjestan Bakirov prijatelj turski predsjednik Erdogan i stoga je odlučio održati miting u Sarajevu kako bi metodom „usta na usta“ direktno Bakiru udahnuo nešto od svoje harizme.
(TBT)
