KOLUMNA
Ako Srbija više nije od koristi za moskovske
geopolitičke kalkulacije, a može zamijeniti Kosovo za neki drugi strateški
uspjeh, tada će bez imalo krzmanja okrenuti leđa aspiracijama Beograda
Piše: Janusz Bugajski, thebosniatimes.ba
Ova će godina vrlo vjerojatno donijeti niz
iznenađenja, posebno na Balkanu. Iako je regija zabilježila napredak u
približavanju NATO i EU, a ostvarila je i neki ekonomski rast, ispod površine
prijete opasnosti. Uz moguću imploziju BiH i drugu makedonsku krizu,
srpsko-kosovski konflikt bi mogao zavaditi SAD i Rusiju. Zapeli su razgovori
između Beograda i Prištine pod pokroviteljstvom EU, koji su počeli tijekom Bruxelleskog
sporazuma u aprilu 2013. godine. Osim toga, pregovori su se bavili samo manjim
i jednostavnijim stvarima pod pretpostavkom da će pristup “korak po korak”
pomoći da se izgradi povjerenje ostavljajući kritična pitanja za kasnije.
Problem je da je to “kasnije” već stiglo i da
ostala pitanja ne mogu biti riješena a da se ne otvore ona velika. Tijekom
prošle godine parlament u Prištini nije uspio ratificirati sporazum o uspostavi
Zajednice srpskih općina. Njegovi protivnici tvrde da bi pretvorio Kosovo u
drugu podijeljenu državu nakon BiH. K tomu, Priština ne vidi niti jedan
reciprocitetni korak Beograda koji bi ojačao državnost Kosova.
Zastoj ne odgovara niti jednoj strani jer
usporava međunarodni napredak Kosova i srpske aspiracije prema EU. Dok se kosovska
vlada nalazi pod rastućim pritiskom iz Bruxellesa, dužnosnici sada traže da se
u obnovljeni dijalog s Beogradom uključi SAD, a nova američka administracija bi
mogla biti sklonija sudjelovanju od prethodne. Nakon prosinačkog susreta u
Bijeloj kući, kosovski predsjednik Hashim Thaçi je tvrdio da mu je američki
potpredsjednik Mike Pence obećao da će Amerika biti izravno uključena u
postizanje konačnog dogovora o “normalizaciji” odnosa između Kosova i Srbije i
ulasku Kosova u UN.
I dalje je nejasno što će to značiti u praksi
iako se čini očitim da Trumpov tim traži neki vanjskopolitički uspjeh.
Amerikanci su već neizravno uključeni u srpsko-kosovske pregovore i dobro su
informirani o njihovu napretku i uzmaku. Washington zaključuje da bi EU mogao
učinkovitije rješavati praktična pitanja kao što je zaštita religijskih
građevina, dogovor o graničnim točkama i utvrđivanje suradnje na energetskim
vezama ili telekomunikacijama.
Ipak, Bruxelles je pazio da izbjegne bavljenje
fundamentalnijim preprekama. SAD je zabrinut oko “normalizacije” kako sadašnja
blokada ne bi prerasla u sukob u koji bi se Washigton morao nanovo vojno
angažirati. “Normalizacija” bi uključivala ulazak Kosova u UN, uzajamno
priznanje Srbije i Kosova i razmjenu ambasadora. Budući da je ranije donijela
odluku u uključivanju NATO-a i priznanju države, SAD je u boljoj poziciji nego
sve druge države kako bi pogurao “normalizaciju”. Dok Priština nastoji namamiti
Washintgon u pregovore, predsjednik Aleksandar Vučić je zaprijetio da će
uključiti Moskvu.
Vučić je proveo svoj predbožićni posjet Rusiji
da privoli Kremlj da se uključi kako bi neutralizirao izravniju američku ulogu.
Uistinu, Vučić je tvrdio da se predsjednik Vladimir Putin složio da bi Moskva
mogla biti uključena kao posrednik. Vučić je također iznio komentare koji zvuče
prijeteći da je Beograd sklopio “određene sporazume” s Moskvom: “U slučaju bilo
kakvog sukoba, format će se proširiti kako bi se situacija riješila”.
To bi moglo značiti srpsko jačanje vojnih
mišića i dopuštanje Rusiji da igra važniju diplomatsku ili čak sigurnosnu
ulogu. Takvi bi koraci mogli pogoršati odnose između SAD-a i Rusije ako
Washington zaključi da Kremlj opstruira rješenje i osporava američki
vanjskopolitički uspjeh. Vučić se pohvalio ruskoj državnoj novinskoj agenciji
TASS da Srbija planira kupiti ruske vojne transportne helikoptere i protuzračne
sustave. Moskva je već Srbiji dostavila šest borbenih zrakoplova MiG-29. Srpsko
nastojanje da ojača vojne veze s Moskvom silno zabrinjava NATO i druge susjedne
zemlje, uključujući BiH i Kosovo.
K tomu, ruska vojna obavještajna baza u Nišu
šteti položaju Srbije u Washingtonu i EU. Baza bi trebala biti zatvorena ili
rusko osoblje zamijenjeno europskim ako Beograd ozbiljno razmišlja o
domaćinstvu stvarnog centra za humanitarnu pomoć. Beograd se ozbiljno
preračunao ako vjeruje da može iskoristiti svoje odnose s Kosovom da postigne
bolje uvjete za ulazak u EU.
Vjerovatno će morati prihvatiti Kosovo kao
neovisnu državu kako bi se kvalificirao za Uniju, ali rano priznavanje bi se u
stvari moglo pokazati korisnijim. “Normalizacija” bi mogla izgraditi povjerenje
između dviju država i donijeti Beogradu podršku za ubrzanje pristupa EU. Vučić
je također u boljem položaju da to ostvari od prijašnjih srpskih lidera jer je
njegova baza nacionalistička i on uživa široku političku podršku. Oslanjanje
Srbije na rusku dobru volju u blokiranju ulaska Kosova u UN moglo bi se
pokazati bolnom pogreškom.
Vučić naivno tvrdi da je “potpuno uvjeren” da
Srbija može “uvijek računati na podršku Moskve”. Očito zaboravlja da Rusija ne
djeluje prema osjećajima, nego u skladu sa svojim ekspanzionističkim
interesima. Ako Srbija više nije od koristi za moskovske geopolitičke
kalkulacije, a može zamijeniti Kosovo za neki drugi strateški uspjeh, tada će bez
imalo krzmanja okrenuti leđa aspiracijama Beograda.
(TBT, WASHINGTON MAIL)