GEOPOLITIKA
Vatra sukoba na Bliskom istoku teško da je
ikada buktala jače nego sada. Sirija je zgarište, Liban je ostao bez premijera,
Iran je nikada jači, Saudijci dobijaju novog, ratobornog lidera. Izrael vaga
opcije, a Hamas i Hezbolah drže prst na obaraču
FOTO: (Youtube)
Vatra sukoba na Bliskom istoku teško da je
ikada buktala jače nego sada. Sirija je zgarište, Liban je ostao bez premijera,
Iran je nikada jači, Saudijci dobijaju novog, ratobornog lidera. Izrael vaga
opcije, a Hamas i Hezbolah drže prst na obaraču.
Bliski istok
Priče o ratu između koalicije predvođene
Iranom i neočekivanog savezništva Izraela i Saudijske Arabije naširoko se
raspredaju, ali takav scenario ima male šanse da se zaista i ostvari. Mreža
interesa na Bliskom istoku toliko je zapetljana da će biti jako teško promjeniti
status kvo, jer se nijedan od igrača ne usuđuje započati ofanzivu, bar ne za
sada.
Tako je na Bliskom istoku matematika jasna
– praktično svi žele rat, dokle god neko drugi ratuje, navodi izraelski portal
“Harec”.
Predstavljamo ključnih sedam igrača na
Bliskom istoku:
Iran – Persijska sila se uzdiže
Iranci imaju samo jedan cilj, a to je da
povrate status regionalne supersile. Od 2011. vlasti u Teheranu uložile su
mnogo sredstava u podršku Basharu al Asadu u Siriji, kako kroz „vojne savjetnike“,
regrutiranjem desetina hiljada građana za šiitsku miliciju, tako i novčano
Sada, kada je Asadova vlast uz pomoć Rusa
praktično osigurana, a Iran oslobođen međunarodnih sankcija, Teheran planira da
pokupi nagradu kroz iskopavanje bogatih rudnika, kao i izgradnjom avio-baze u
Siriji i vojne luke na Sredozemlju. Najveće prepreke predstavljaju
arhineprijatelji iz Izraela i Saudijske Arabije. I dok princ Mohamed bin Salman
uveliko pokušava da „nahuška“ Izraelce da zarate sa Iranom preko leđa Libana
(da napadnu Hezbolah), Tel Aviv i dalje pažljivo vaga. Jer, pitaju se i Rusi,
veliki saveznici Irana.
Gaza – Interesi leže u Kairu
Gaza ima svoje probleme. Može se reći da je
Hamas zadovoljan jer je zakopao ratnu sjekiru sa Iranom, ali glavni interesi
pokreta trenutno su u Kairu, gde je potpisan sporazum sa neprijateljima iz
grupe Fatah. Jedan od strateških ciljeva Egipta je da se očuva mir u Gazi, kako
se ne bi dozvolilo da ovaj deo Bliskog istoka sklizne u ruke razbijene vojske
ISIS-a i postane njen logistički centar. Ipak, pitanje je hoće li staklene noge
primirja izdržati sa druge strane, u odnosima sa Izraelom, naročito nakon što
je 30. oktobra izraelska vojska digla u zrak pogranični tunel, pri čemu je
poginulo 14 palestinskih boraca.
Vladajući pokret u pojasu Gaze ne odustaje
od širenja raketnog arsenala i izgradnje mreže vojnih tunela, ali mu je pod
hitno potrebno rješavanje humanitarnog stanja, koje je na rubu katastrofe.
Jedini način za to trenutno jeste nalaženje načina za savezništvo sa Egiptom i
Palestinskom narodnom samoupravom (PA).
Još jedna runda destruktivnog rata sa
Izraelom bila bi kobna, a lider Hamasa Jahja Sinvar ne želi dozvoliti da se
tako nešto dogodi. Uprkos tome što je tvrdolinijaš koji bi vrlo rado lomio
koplja sa Izraelcima, u čijim zatvorima je proveo mnogo godina, istovremeno je
čovjek koji razumije lokalnu politiku i probleme. Zbog toga je pribjegao neprijatnim
savezima, jer je za njega to jedini način da Hamas održi kontrolu u pojasu
Gaze, i istovremeno izbjegne novi rat. .
Egipat – Poraz ISIS-a u Siriji je problem
Donedavno je Egipat bio noseći stub
regionalne antiiranske koalicije, ali slabljenje ekonomije i političkog uticaja
natjerali su Kairo da se bavi naizgled geopolitički manjim stvarima, poput
borbe sa ISIL-om na Sinaju. Egipat je vjerovatno jedina strana koja će biti na
gubitku usljed poraza ISIL-a u Iraku i Siriji, jer se džihadisti sada premještaju
u Libiju, odakle će vrlo jverovatno pokušati proširiti utjecaj upravo u Egiptu.
Zato bi Kairo bio srećniji da pusti druge
da vode velike ratove, dok se on obračunava sa problemima blizu sopstvenih
granica, poput Gaze, ali samo uz pomoć saveznika. Egipat je takođe odustao od
svoje historijske misije da bude „predvodnik arapsko-sunitske lige“ i tu ulogu
prepustio Saudijskoj Arabiji.
Saudijska Arabija – Stiže uragan MBS
Pustinjska kraljevina nedavno je doživjela
tekstonske promene, nakon što je vlasti žedan prestolonasljednik Mohamed bin
Salman, poznatiji kao MBS, pohapsio skoro 50 prinčeva i članova Visokog vijeća,
od kojih je s većinom u bliskom srodstvu. Da će stvari od sada biti drugačije,
MBS je pokazao i time što je primorao libanskog premijera Sada Haririja na
ostavku.
Jedna od popularnih teorija je da je Hariri
pobegao u Riyad kako bi Saudijci izazvali napad Izraela na Hezbolah, kojeg je
Hariri optužio da ga želi ubiti. Saudijska Arabija bi svakako voljela kazniti Iran, a Hezbolah bi bio idealna meta
za udar na uticajnu sferu Teherana. MBS je svjestan da sam ne može pokrenuti
rat sa Iranom, i zato traži saveznike na sve strane, od Izraela do SAD i
ekstremno antiiranski nastrojenog Donalda Trumpa.
Ipak, teško da bi bilo ko od njih prvi napao
Iran, te se MBS nada da će isprovocirati Hezbolah da „prvi zapuca“.
Nakon šest godina borbi u Siriji, gdje je
služio kao iranska prethodnica, Hezbolah je za svoj pojas zadjenuo nekoliko
impresivnih pobjeda i stekao iskustvo. Međutim, u borbama su izgubili najmanje
800 ljudi, a hiljade je ranjeno, što je gotovo četvrtina ukupnih snaga sa
početka rata. Iako su pobjede osokolile Hezbolah, ova proiranska milicija
Libana nije u stanju pokrenuti napad na neprijateljski Izrael.
Hezbolah se nalazi u paradoksalnoj
situaciji: uprkos pobjedama, trenutno je veoma ranjiv usljed velikih gubitaka,
a kao takav je najopasniji. Novi rat sa Izraelom, koliko god im privlačno
izgledao, bio bi poguban zbog žestokog odgovora koji bi došao iz Tel Aviva. S
druge strane, Izrael i sam može odlučiti da iskoristi raniji položaj Hezbolaha
i otpočne napad, i tako zada jak udarac sve jačem Iranu, koji je glavni
finansijer ove libanske milicije.
Izrael se svakako nalazi u iskušenju da
napadne Hezbolah u Libanu, a ostavka Haririja i signali iz Riyada svakako
doprinose tome. Ipak, kompliirana i zapetljana mreža utjecaja na Bliskom istoku
primorava premijera Netanyahua da povuče ručnu i dobro sagleda situaciju,
naročito zbog uticaja Rusije (sa kojom i sam učvršćuje savez), koja snažno podržava
Iran i njegove saveznike.
Uz to, lekcije iz 2006. godine i Libanskog
rata su i dalje sveže. Izraelci bi svakako bili sretni da neko drugi udari na
Iran, poput Amerike, ali Donald Trump, uprkos žestokoj antiiranskoj retorici,
ne pokazuje da će sa riječi preći na djela.
Amerikanci se ustručavaju od bilo kakvog
sukoba sa Iranom, o čemu svjedoči nedavna izjava bivšeg šefa američke
diplomatije Johna Kerrya: „Lideri Izraela, Saudijske Arabije i Egipta uglas su
pozivali Baracka Obamu da bombardira Iran, jer niko od njih nije smio to uraditi
sam. Mi smo se odlučili za mirotvornu opciju“. Upravo ta rečenica možda i
najbolje opisuje trenutno stanje stvari.
(TBT)