POLITIKA
Dug je spisak problema koji opterećuju veze na relaciji
Sarajevo – Zagreb: neutvrđena međudržavna granica, izgradnja Pelješkog mosta,
preuveličano učešće bh. državljana na stranim ratištima, različito viđenje
učešća boraca iz arapskih zemalja u ratu u BiH, trgovinske barijere za bh.
poljoprivredne proizvode i tako dalje
FOTO: (RSE)
Odnosi između Bosne i Hercegovine i Hrvatske sve su manje
dobrosusjedski, iako se tako godinama nazivaju. Dug je spisak problema koji
opterećuju veze na relaciji Sarajevo – Zagreb: neutvrđena međudržavna granica,
izgradnja Pelješkog mosta, preuveličano učešće bh. državljana na stranim
ratištima, različito viđenje učešća boraca iz arapskih zemalja u ratu u BiH,
trgovinske barijere za bh. poljoprivredne proizvode i tako dalje.
Posljednje što izaziva osjećaj podcjenjivanja je izjava
zastupnice Evropskog Parlamenta iz Hrvatske Željane Zovko, da bi Bosna i
Hercegovina trebala slijediti primjer Kenije kada se radi o izmjenama Ustava i
Izbornog zakona.
Zbog ovih, ali i drugih, brojnih problema, očigledno je da
susjedi prema Bosni i Hercegovini imaju neiskren odnos, što se odnosi i na
Srbiju, kaže analitičar Ibrahim Prohić.
Hrvatska i Srbija koriste BiH kao rezervni teren za
podizanje tenzija.
“Treba li podsjetiti na uzroke i karakter rata, te šta
se sve dešavalo s jedne i druge strane preme BiH. Druga karakteristika je to
što ratni ciljevi i na jednoj i na drugoj strani nisu arhivirani. I Hrvatska i
Srbija koriste Bosnu i Hercegovinu kao rezervni teren za podizanje tenzija,
kada je to jednoj ili drugoj strani potrebno zbog unutrašnjo-političkih
problema”, kaže Prohić.
Tenzije se upravo pojačavaju uz najavljeno drugostepeno
izricanje presuda za šestoricu dužnosnika “Herceg-Bosne”, na čelu s
Jadrankom Prlićem (nepravomoćno osuđen zbog udruženog zločinačkog poduhvata za
ratne zločine nad Bošnjacima).
U to se uklapa intervju Miroslava Tuđmana sedmičnjaku
Globus.
”Ovo što se sada događa po Europi, i to se događalo u Bosni
i Hercegovini devedesetih godina. Bio je to začetak današnjeg islamističkog
terorizma. Činjenica je da su od ranih 90-ih, i prije nego što je izbio rat, u
BiH počeli dolaziti mudžahedini i to na poziv samog Alije Izetbegovića”,
rekao je Miroslav, sin nekadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, čija
će knjiga “Druga strana Rubikona – Politička strategija Alije
Izetbegovića”, biti uskoro promovisana u Zagrebu.
U izjavi za televiziju N1, Bakir Izetbegović, za svog oca
Aliju kaže da nije bio komandant mudžahedinima i nije znao detalje o toj
organizaciji.
“Alija Izetbegović nije bio sretan zbog njihove prisutnosti.
Više puta je izjavljivao, a to je zvanično u Maroku, da BiH ne trebaju borci
nego oružje, jer je zemlja bila pod embargom, odnosno spriječen je ulazak
oružja u BiH. Očekujemo presude u Hagu za udruženi zločinački poduhvat. Tu će
biti spomenut i Franjo Tuđman, a tu ima prste i Tuđman mlađi jer je bio šef
obavještajne službe u to vrijeme, tako da mislim da skreće pažnju s tema koje
ne odgovaraju njemu i Hrvatskoj”, kazao je Bakir Izetbegović.
Nije da u tome nema zrnca istine i opće je poznat stav da su
borci iz arapskih zemalja 1992. godine nahrlili u Bosnu i Hercegovinu, a ne bi
to učinili da u zemlji nisu imali pogodan teren – kaže univerzitetski profesor
Slavo Kukić.
“Međutim, Miroslav Tuđman zaboravlja kako su ti borci
ušli u BiH. Preko SR Jugoslavije nisu, sasvim sigurno. Jedina mogućnost za
njihov ulazak je teritorij Hrvatske, kao suverene države koja je kontrolirala
svoj prostor. Mislim da Miroslav Tuđman i knjigom i intervjuom želi opravdati
vlastitog oca zbog politike koju je vodio u prvoj polovici 90-ih godina, kada
je odnos prema Bosni i Hercegovini u pitanju”, ističe Kukić.
“Ne isključujem mogućnost, posebice kada je riječ o
intervjuu Globusu, da je želio da se relativizira ono što bi moglo pisati u
presudi Haškog tribunala na suđenju šestorici bh. Hrvata. Ne mislim na dio
presude koji se odnosi na njih, nego na dio presude koji bi mogao tretirati
ulogu Hrvatske u onom što se u BiH događalo u prvoj polovici 90-ih godina a što
bi se moglo ticati i uloge njegovog oca u tom vremenu”, ocjenjuje Slavo
Kukić.
Analitičar Ibrahim Prohić kao važnu činjenicu navodi da je
poznati advokat iz Zagreba Anto Nobilo izjavio za INS kako će drugostepena
presuda vojnom i političkom vrhu “Herceg-Bosne” na čelu s Jadrankom
Prlićem, koja će biti objavljena u novembru ove godine, vjerovatno potvrditi
sudjelovanje Hrvatske u međunarodnom oružanom sukobu u Bosni i Hercegovini
devedesetih godina prošlog vijeka.
“Mogli smo pročitati da advokat Nobilo izjavljuje kako
je uvjeren da će Hrvatska u tom procesu biti označena kao agresor, odnosno u
najmanju ruku je jasno, odnosno nedvosmisleno da se taj sukob vodio na
teritoriji Bosne i Hercegovine. Sve su to pokušaji da, na određen način i
Beograd i Zagreb, zbog nečiste savjesti ali i mogućih ozbiljnih konsekvenci,
pokušavaju redefinirati uzroke i karakter rata u BiH”, ističe Prohić.
Situacija u Bosni i Hercegovini je pored globalnih događaja,
uvijek bila određena ulogom susjeda, Srbije i Hrvatske, smatra profesor Kasim
Trnka.
“Iako su se i Srbija i Hrvatska Mirovnim sporazumom
obavezale da će poštovati suverenitet i teritorijalni integritet i što je
posebno važno političku neovisnost BiH, ne poštuju ni jedno, ni drugo, ni
treće. Ključ rješenja je definitivno u tome da li će se okaniti jednom da se
miješaju direktno u unutrašnje odnose u BiH a da se njihov nacionalni korpus –
hrvatski i srpski okrene, rješavanju problema u zemlji u kojoj žive”,
navodi Trnka.
“Kad je u pitanju konkretno Hrvatska, i ona je
deklarativno za dobrosusjedske odnose a faktički malo je otvorenih pitanja koja
se zatvaraju i stalno se gomilaju i otvaraju nova, od 90-ih godina pa do
danas”, naglašava Kasim Trnka.
Predsjednik Vlade Hrvatske Andrej Plenković uoči zajedničke
sjednice u julu 2017. Vlade Hrvatske i Vijeća ministara BiH je izjavio: “U
bilateralnom smislu za Hrvatsku važnije države od Bosne i Hercegovine –
nema”.
Nasuprot tome, mnoga otvorena pitanja i dalje opterećuju
odnose dvije zemlje. Dužnosnici Hrvatske sve češće i otvorenije, traže izmjene
Izbornog zakona i ustavne promjene u BiH, o čemu se glas čuje direktno i iz
Evropskog parlamenta, od hrvatskih zastupnika.
Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović već je
doživjela ozbiljne kritike u Bosni i Hercegovini zbog izjave da se “iz
tzv. Islamske države u BiH vraća hiljade boraca”.
Sve u svemu, mnogo je nepoznatog na putu boljih odnosa
između dvije države, dok se sasvim jasno zna šta od Bosne i Hercegovine traži
Hrvatska i to prema izjavi njene predsjednice: “Tražimo: Prvo – žurno
donošenje novog Izbornog zakona koji će jamčiti jednakopravnost sva tri
konstitutivna naroda; Drugo – žurno donošenje novoga Satuta Grada Mostara i
organizaciju lokalnih izbora; Treće – pravovremeno djelovanje međunarodne zajednice
nužno za stabilnost BiH i šireg susjedstva” (izjava od 16. marta 2017.).
Nekadašnja ambasadorica BiH u Italiji, a danas zastupnica
Hrvatske u Evropskom parlamentu Željana Zovko, poručila je kako su izmjene
Ustava u Keniji dobar primjer i za Bosnu i Hercegovinu.
“Jako je važno da BiH sada promijeni Izborni zakon i
Ustav. Primjer Kenije pokazuje da se nakon velikih sukoba, kada je ubijeno više
od 1.000 i prognano 100.000 ljudi, može postići kompromis gdje je nakon
ustavnih promjena zemlja decentralizirana u kojoj guverneri u tim oblastima
imaju veće ovlasti”, izjavila je Zovko 13. avgusta u intervjuu Večernjem
listu.
(TBT, RSE)
