INTERVIEW
Nakon što je
moj brat Nedžad objavio moju poemu, ja sam tu svoju knjigu dao Gradi Gojeru,
koji ju je pročitao za jednu noć, a ujutro me probudio rekavši: “Maestro, idemo
na scenu, ovo ne smije ostati samo na papiru!“ Gojer je odnio moju poemu Đeli,
koji je bio potresen i koji je odlučio da se, kako je rekao, „oduži svojoj
Bosni i njezinim žrtvama.“
FOTO: Latić (Screenshot, OBN)
TBT: Kako je nastala poema, a kako
oratorij „Srebrenički Inferno?“
LATIĆ: Bismillahi'r-Rahmani'r-Rahim: Kao što
znate, poemu sam napisao ja, a muziku za oratorij maestro Đelo Jusić. Tekst i
muzika u oratoriju –slično kao u operi, koja, osim glasonoše, ima i glumce, pa,
dakle, i glumu, likove, kompleksnu radnju, dijaloge… na sceni – srastu jedno
uz drugo. Dugo godina nas nekoliko bh. bošnjačkih pjesnika je šutjelo,
zanijemjelo pred genocidom ne samo u Srebrenici, nego u cijeloj Bosni…, a
ljudi su se pitali kako je moguće da su partizani imali „Jamu“ Ivana Gorana
Kovačića, i druge potresne poeme, a mi nejmamo nikoga da umjetnički obilježi
ovaj genocidni pohod na našu državu i naš narod. Bilo me je stid, osjećao sam
da izdajem svoje pjesničko pozvanje, da sam dužan svim našim žrtvama, uostalom,
kao i svi bh. umjetnici. Na ulici me je susreo jedan naš aktivist, iz tadašnje
SDA, i u lice mi rekao da od mene i Sidrana očekuje da progovorimo…, a Bog je
dao da sam tih mjeseci iznova čitao Dantea, i poslije susreta sa ovim našim
čovjekom, navečer sam progovorio…, i nisam se zaustavio dok nisam završio
svoju poemu…, ako sam je završio, ako ju je moguće završiti…, i to sve u
tercinama u kojima je, kao što znate, napisan najveći spjev u evropskim
jezicima… Nakon što je moj brat Nedžad objavio moju poemu, ja sam tu svoju
knjigu dao Gradi Gojeru, koji ju je pročitao za jednu noć, a ujutro me probudio
rekavši: “Maestro, idemo na scenu, ovo ne smije ostati samo na papiru!“ Gojer je
odnio moju poemu Đeli, koji je bio potresen i koji je odlučio da se, kako je
rekao, „oduži svojoj Bosni i njezinim žrtvama.“
TBT: Kako Vi kao
pjesnik gledate na ovo Đelino muzičko djelo?
LATIĆ: Ja nisam muzički stručnjak, ali od
prvog dana kada sam prvi put čuo prve taktove ove Đeline kompozicije, do danas,
za mene je to najpotresnija muzika koju sam ikada čuo. Poredim Đelin oratorij
sa muzikom Varšavskoga geta; svi Jevreji svijeta, čim čuju prve taktove toga
„oratorija“, nađu se u Varšavskom getu – kao što se mi svaki put kada čujem
prve taktove i riječi Srebreničkog
Inferna, nađemo ne samo u
Potočarima, nego u paklu (lat. inferno)
kroz koji su prošla naša ubijena braća i sestre i oni koji su ga preživjeli.
Veoma, veoma žalim što niko iz ove države, osim gdina Alije Behmena, dok je bio
gradonačelnik našega Grada, ni jednim gestom nije iskazao zahvalnost maestru
Jusiću na njegovom historijskom djelu. Prije šest godina zajedno smo bili u Potočarima
11.jula, vjerujte mi da niko nije prišao ni da poselami Đelu. Dapače, ima
bošnjačkih munafika koji se bore protiv našeg djela, dakle i protiv nedužnog
Đele, kada pokreću hajke na mene, jer ti hajvani ne znaju da je oratorij
prvenstveno muzičko, pa tek onda pjesničko djelo…
TBT: Ko su ti krugovi i
kako se to oni bore protiv vašeg djela koga slavi čitava Bosna i Hercegovina i
svi Bošnjaci svijeta?
LATIĆ: Na žalost, to su krugovi iz vrha
Islamske zajednice, onaj krug sa moga Fakulteta islamskih nauka koga sam nazvao
„socijalističkim strojem“, i neki pojedinci iz Srebrenice, koji se javno
gnušaju „Džemine kuknjave“ i koji svake godine pokušavaju da skinu „Inferno“ sa
programa u Potočarima… A pretprošle godine, kada je predsjednik Republike
Slovenije, gosp. Pahor, čak u ime
tijela EU, pozvao nas, sa Omladinskim horom iz Zenice, u Ljubljanu i zamolio da
maestro Đelo Jusić dirigira izvedbom „Inferna“ u glavnom gradu ove prijateljske
zemlje, pred slovenskim državnim Simfonijskim orkestrom, tamošnji muftija Nedžad Grabus, inače potrčko Enesa Karića i Hilme Neimarlije, samozvanih vlasnika
današnje Islamske zajednice, zabranio je izvođenje „Inferna“ u Ljubljani zbog
mojih navodnih „ispada“ protiv Islamske zajednice, pa je predsjednik Pahor
morao da to izvođenje premjesti u Narodno gledališče u Mariboru. Bio sam
šokiran i, ni kriv ni dužan, stidio se i Đele, i predsjednika Pahora, i maestra Miljenka Karovića i Omladinskog hora Zenica, žalio se reisu
Kavazoviću na ponašanje ovog njegovog barbarina u Sloveniji, ali – ništa nije
moglo pomoći. Malo kasnije, iz Srebrenice su stigle laži kako smo ja i Đelo
„skupi“, kako tražimo novac i sl. Ni Đelo, ni ja, čak, koliko znam, ni gdin
Miljenko, nikada nismo ni zatražili, niti uzeli, niti bismo željeli uzeti,
dinara za ovo naše djelo, niti smo mi to djelo stavili u program prilikom
obilježavanja Dana genocida…, ali, eto, trpimo uvrjede zbog njega.
FOTO: Jusić
(Screenshot You tube)
TBT: U nedavnom intervjuu maestro
Jusić kaže da bi to djelo trebalo snimiti na CD…
LATIĆ: Nas dvojica se godinama borimo za to
da Majke Srebrenice i Žepe, Predsjedništvo i sva državna tijela i nevladine
organizacije dobiju profesionalni snimak ovog oratorija, ali do danas –
bezuspješno. Ja sam čak zamislio – i izvršio dobre pripreme za to sa našim
ambasadorima i drugim osobljem u UN-, našim odjelom UNESCO-a u Italiji, s našim
ljudima uBelgiji…, sa nekim parlamentarcima u Evropskom parlamentu, čak je i
gđa Eshton, dok joj je trajao mandat, oduševljeno bila za
to, obećala svu svoju pomoć… – da Đelo dirigira na koncertu koji bi se izveo
u Briselu ili Strasburu, pred najvećim evropskim i našim političkim, vjerskim i
drugim autoritetima i da taj koncert uživo prenose sve nacionalne televizije
svih onih zemalja koje su prihvatile 11. jul kao dan sjećanja na genocid nad
našim narodom…, i stvari bio doveo do kraja, išao kod predsjednika Izetbegovića, molio ga samo da, kao predstavnik naroda nad
kojim je izvršen genocid, bude pokrovitelj ovoga koncerta, ali, nažalost, on mi
je samo hladno odgovorio da „on nije za toga, neka to drugi urade ako hoće“ i u
sličnom tonu… Zanijemio sam, ne znam kako sam izišao iz zgrade
Predsjedništva… Nikad mu to neću halaliti, ni njemu, ni toj bošnjačkoj
nacionalnoj sramoti zvanoj „muftija Nedžad Grabus“, ni „socijalističkom stroju“
sa Fakulteta islamskih nauka, ni onim smradovima iz Srebrenice! A svima su im
puna usta genocida i Srebrenice!
(TBT, Razgovarao Ajdin Latić)