Piše: Daniel Serwer, thebosniatimes.ba
Ambasadorka Dorothy Shea, zamjenica stalnog predstavnika Sjedinjenih Američkih Država pri Ujedinjenim nacijama, dala je ovo objašnjenje svog glasa nakon što je Vijeće sigurnosti usvojilo rezoluciju o ponovnom odobravanju mandata mirovne misije Evropske unije „Operacija Althea“ u Bosni i Hercegovini: „…Sjedinjene Države ostaju posvećene Dejtonskom mirovnom sporazumu i cilju demokratske, mirne i prosperitetne Bosne i Hercegovine.
Gospodine predsjedniče, naša današnja rasprava odvija se u posebno kritičnom trenutku, dok se situacija u Bosni i Hercegovini i dalje razvija. Stabilnost i deeskalacija moraju biti glavni prioritet. Nastavljamo pozivati sve strane da se suzdrže od postupaka koji bi mogli potkopati stabilnost.
Tokom posljednjih nekoliko godina, Bosna i Hercegovina suočila se s produženom i destabilizirajućom političkom krizom.
Sjedinjene Države su preuzele vodstvo i pokrenule diplomatske akcije kako bi se ova situacija ublažila. Tokom posljednjih nekoliko mjeseci, radili smo promišljeno i diskretno na osiguravanju deeskalacije i stvaranju prostora za veću stabilnost u Bosni i Hercegovini.
U tom kontekstu, pozdravljamo korake koje je 18. oktobra poduzela Narodna skupština Republike Srpske, donoseći zakonske mjere koje su Bosnu i Hercegovinu postavile na stabilnije temelje.
Kao odgovor na te pozitivne akcije, uklonili smo američke sankcije pojedinim zvaničnicima Republike Srpske kao mjeru za ublažavanje krize i podsticanje stabilnosti.
Te sankcije, kao i sve američke sankcije, nisu bile namijenjene da budu trajne. One su uvedene kao odgovor na konkretne postupke koji su doprinijeli političkoj krizi. Narodna skupština RS-a je 18. oktobra poduzela značajne korake da te postupke poništi.
Kolege, Sjedinjene Države više ne teže izgradnji nacija ili grubim međunarodnim intervencijama. Sada je vrijeme za lokalna rješenja, koja vode lokalni akteri, predstavnici tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine. Ove akcije predstavljaju korak u tom smjeru i duh američke politike.
Pozivamo sve građane Bosne i Hercegovine da iskoriste ovu priliku za veću stabilnost, da se odmaknu od stalnog stanja krize i da, kroz kompromis, rade na zajedničkom prosperitetu.
Sjedinjene Države će nastaviti da sarađuju sa svojim partnerima kako bi zaštitile i unaprijedile američke interese podržavanjem stabilnosti i napretka u Bosni i Hercegovini i širom regiona.“
Smatram ovu izjavu zbunjujućom i zabrinjavajućom.
Prilika, a ne kriza
Prvo, izjava sugerira da je Bosna bila u krizi. Iz moje perspektive, Bosna je bila u trenutku prilike, a ne krize. Bila je to prilika da se oslobodi Milorada Dodika i njegovih saradnika. Oni su godinama iskorištavali zemlju radi lične koristi i neprestano prijetili njenom suverenitetu i teritorijalnom integritetu.
Ali Stejt department je smatrao da mora platiti cijenu za njegovo povlačenje s funkcije predsjednika Republike Srpske i poništenje zakona koje je visoki predstavnik već stavio van snage.
Cijena je bila visoka: ukidanje sankcija koje su s dobrim razlogom bile uvedene protiv desetina ljudi. Niko od njih nije vratio nezakonito stečenu imovinu niti izrazio žaljenje zbog negiranja genocida i drugih ratnih zločina. Da ne spominjemo brojne prijetnje otcjepljenjem od Bosne i Hercegovine. Ukidanje sankcija vjerovatno neće donijeti stabilnost – to nije u interesu onih kojima su sankcije skinute. Oni sada mogu koristiti svoje bogatstvo da ojačaju političare koji se protive Dejtonskom sporazumu i evropskoj budućnosti Bosne.
Izgradnja nacije zavisi od toga ko je gradi
Drugo, tvrdnja da SAD više ne sprovodi „nation-building“ (izgradnju nacija) ili „grube međunarodne intervencije“ je besmislica. Upravo to Trump sada predlaže u Gazi. Tamo predviđa kopiju intervencija iz 1990-ih, samo što bi sada muslimanske snage bile pod američkim nadzorom, umjesto američkih trupa. Međunarodna intervencija koju Trump sprovodi u Venezueli je nesumnjivo gruba. A sada predlaže i vojnu intervenciju u Nigeriji.
Pretpostavljam da Shea zapravo misli da više neće biti „izgradnje nacije“ u Bosni. Predložena alternativa je jasna: lokalna rješenja koja vode „predstavnici tri konstitutivna naroda“. I ja mislim da rješenje treba biti lokalno, ali đavo je u detaljima – tačnije, u tome ko sjedi za stolom. Formula „tri konstitutivna naroda“ znači da će rješenje biti u rukama etnonacionalista. Oni su nam već dali dvije decenije stagnacije.
Vođe glavnih etnonacionalnih partija, ako se prepuste sami sebi, spremne su podijeliti Bosnu. Neće pristati na provedbu Dejtona. Radije bi stvorili još dvije „entitetske“ jedinice pored Republike Srpske – jednu hrvatsku (poznatu iz rata 1990-ih kao Herceg-Bosna) i jednu muslimansku (zamišljenu tada kao „Zeleni vrt“). Od toga do nove etničke podjele i raspada države samo je korak nizbrdo. Intervencije iz 1990-ih upravo su to nastojale spriječiti – prvo stvaranjem Federacije Hrvata i Bošnjaka, a zatim Dejtonskim sporazumom.
Zašto Bosnu treba spasiti
Tada smo bili posvećeni izgradnji multietničke demokratije. Sve drugo bi predstavljalo loš primjer za svijet nakon Hladnog rata i produžilo bi ratne zločine.
Trumpova administracija je etnonacionalistička (bijelosupremacistička) i ne dijeli taj cilj. Niti je posvećena demokratiji – ni kod kuće, ni u inostranstvu.
Ali trebala bi barem dijeliti drugi cilj: sprečavanje stvaranja „oskudne islamske republike koja bi bila platforma za iranski terorizam u Evropi“. Iranci danas nisu prijetnja kakva su bili prije 30 godina, ali terorizam u SAD-u sada je realnost.
Bošnjaci koje poznajem žele da zemlja ide prema Zapadu i da uđe u Evropsku uniju. No, veliki dio njih bi se pobunio ako bi Hrvati i Srbi uspjeli smanjiti teritorij zemlje na trećinu sadašnje veličine, sa samo muslimanima kao građanima. Nekolicina ekstremista tada bi krenula putem radikalizma.
Jedina moguća nada je da ljudi u Zagrebu i Beogradu shvate da je islamska država na njihovim granicama vrlo nepoželjna. Možda bi tada mogli zaključiti – kao što je to konačno učinio predsjednik Tuđman 1990-ih, ali ne i Milošević – da je očuvanje jedinstvene Bosne u njihovom interesu.
Ipak, ne zadržavam dah čekajući takvu racionalnost. Mnogo bi bolje bilo da Amerikanci shvate grešku koju čine riskirajući raspad bosanske države.
Još nešto
Trumpova administracija se hvali svojim „poslovnim vještinama“. Ovaj dogovor izgleda kao loš posao. To me tjera da se zapitam zašto bi Bijela kuća uopće pristala na njega. Neki istraživački novinar treba otići dalje od onoga što je New York Times već objavio i otkriti šta je Trump dobio zauzvrat da bi pristao učiniti nešto što gotovo sigurno neće donijeti dobre rezultate ni za SAD.
(TBT, peacefare.net)
