Prije nekoliko dana objavljeno je da emiratsko poduzeće ADNOC Distribution preuzima Shellov posao s benzinskim postajama i gorivom u Južnoj Africi. Kupovna cijena: otprilike milijardu američkih dolara. To osigurava Abu Dhabiju pristup najvećem afričkom tržištu goriva.
Posao vrijedan milijardskog iznosa primjer je razvoja koji se proteže daleko izvan energetskog sektora. Zaljevske države godinama šire svoju ekonomsku prisutnost na afričkom kontinentu, unatoč povremenim blagim padovima. Prema britanskom think tanku Chatham House, države Vijeća za suradnju u Zaljevu uložile su više od 100 milijardi američkih dolara u Afriku u posljednjih deset godina. Oko 59 milijardi dolara otišlo je u Ujedinjene Arapske Emirate, a gotovo 26 milijardi u Saudijsku Arabiju.
„Za zaljevske države Afrika nije udaljena regija, već njihov neposredni susjed“, kaže politolog Stephan Roll iz berlinske Zaklade znanost i politika (SWP). Posebno istočna Afrika, kaže on, leži uz ključne trgovačke rute. Nadalje, postoje desetljeća ekonomskih i društvenih veza. Rastuća uključenost zaljevskih država stoga nipošto nije iznenađujuća, rekao je Roll za DW.
„Ono što im je prvenstveno zajedničko jest pokušaj da svojeekonomije učine manje ovisnima o nafti i plinu“, kaže politologinja Maddalena Procopio iz Evropskog vijeća za vanjske poslove. Zato zaljevske države godinama traže nove izvore prihoda i sve više Afriku smatraju budućim tržištem.
Različite strategije
Prema analizama Chatham Housea, Brookings Institutiona i Afričke razvojne banke (AfDB), kapital se prvenstveno ulaže u energetiku, luke, logistiku, poljoprivredu i kritične sirovine. Za zemlje Perzijskog zaljeva, ta ulaganja osiguravaju trgovinske rute, jačaju sigurnost hrane i otvaraju pristup sirovinama poput bakra, kobalta i litija, koji su potrebni za baterije, električna vozila i umjetnu inteligenciju.
Zemlje Perzijskog zaljeva slijede različite strategije. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati ulažu prvenstveno u obnovljive izvore energije te u preradu i distribuciju naftnih derivata, objašnjava Procopio. Katar je, kaže, do sada igrao znatno manju ulogu i selektivnije provodi gospodarsku suradnju.
Prema riječima dvoje stručnjaka, Ujedinjeni Arapski Emirati idu najdalje. „Morate promatrati njihove politike kao cjelinu“, kaže Stephan Roll. Politika luka, logistika i ekonomski interesi ne mogu se odvojiti od ciljeva vanjske i sigurnosne politike. Kontrola strateških lokacija luka, kako kažu, daje Abu Dhabiju ne samo ekonomske prednosti već i politički utjecaj duž važnih trgovačkih ruta. Procopio također ističe da Emirati bliže povezuju ekonomski angažman s interesima vanjske i sigurnosne politike nego druge zaljevske države.
„S druge strane, Saudijska Arabija zauzima selektivniji pristup“, kaže Roll, „i fokusira se na specifične sektore, posebno energetiku. Štoviše, Kraljevina igra značajnu ulogu u financiranju razvoja – i bilateralno i putem multilateralnih institucija poput Islamske razvojne banke.” Stoga Roll ne vidi pravu utrku s Emiratima.
Procopio različite strategije pripisuje prvenstveno ekonomskim okolnostima pojedinih država. Stoga kaže da dok su Emirati, kao mala trgovačka nacija, posebno ovisni o međunarodnim mrežama, Saudijska Arabija mora uskladiti svoje vanjskotrgovinske aktivnosti s vlastitom ekonomskom transformacijom.
Koristi za afričke države
Za mnoge afričke države, rastući interes zaljevskih država dolazi u pravo vrijeme. Prema navodima Afričke razvojne banke, potrebe kontinenta za financiranjem rastu, dok zapadna razvojna pomoć opada, a Kina smanjuje svoje kreditiranje. Ulaganja iz zaljevskih država stoga bi mogla pomoći u zatvaranju financijskih nedostataka u infrastrukturi, energetici i logistici.
Procopio u tome vidi još jednu prednost. Za razliku od Kine, zaljevske države do sada su se više oslanjale na investicije nego na kredite. Kapital je dostupan relativno brzo i obično je podložan manje političkim uvjetima. Istodobno, afričkim vladama se pruža prilika da prošire svoja međunarodna partnerstva.
Opasnost od novih ovisnosti
Međutim, ovaj angažman nije u potpunosti bez kontroverzi. Chatham House ističe da su mnoga ulaganja koncentrirana na luke, lance opskrbe i sirovine, čime služe strateškim interesima zaljevskih država. Brookings Institution upozorava na ponovno svođenje Afrike na ulogu dobavljača sirovina. Ključno je, tvrde oni, razviti više industrijske prerade i stvaranja vrijednosti na samom kontinentu.
I Roll ovo vidi kao pravi izazov. On kaže da sama ulaganja nisu problematična, već nove ovisnosti stvorene strateškom infrastrukturom ili izvozom sirovina. Ekonomski i geopolitički interesi ne mogu se uvijek odvojiti. Procopio također poziva na oprez. Partnerstvo između Afrike i zaljevskih država još je u ranoj fazi, kaže on. Prema njegovom mišljenju, tek će u nadolazećim godinama¸ postati jasno hoće li milijarde iz Abu Dhabija, Rijada ili Dohe dugoročno doprinijeti industrijalizaciji.
U tome leži pravi izazov. Uspjeh partnerstva ne određuje porijeklo kapitala, već hoće li afričke države uspjeti iz njega generirati više vlastite dodane vrijednosti. Afrička razvojna banka i Brookings Institution također ističu ovo: strana ulaganja mogu biti važan motor privrednog razvoja – ali imat će trajan utjecaj samo ako potiču razvoj domaće industrije i dugoročni rast.
(TBT)
