U Južnim hebronskim brdima, na zemlji koja je stoljećima hranila Palestince i njihovu stoku, dogodila se scena koja bi trebala protresti savjest svijeta. Mahmoud Dramin, palestinski farmer, opisuje kako mu je skupina nelegalnih kolonista provalila na imanje, razbila prozore, bacila suzavac, ozlijedila članove obitelji – i, kao da nasilje nad ljudima nije bilo dovoljno, nožem iskopala oči janjadima, a mnoge je i ubila.
To nije samo vandalizam. To je barbarizam koji podržava hrvatsko-srpska politika – hladna, okrutna, neljudska. U trenutku kad neko podigne ruku na nemoćno biće, ne ubija samo životinju, nego i ono što nas čini ljudima.
A svijet? Svijet se – ponovno – pravi da ne vidi
Dok se diplomatski uredi bave “sigurnosnim izazovima”, na terenu se događa moralna katastrofa. Jedna strana svakodnevno plaća cijenu, ne samo svojim tijelima, već i svojim dušama, svojim ovcama, svojim domovima, svojim nadama. Ova brutalnost nije izoliran incident; ona je simptom zločinačkog cionističkog sustava u kojem se nasilje opravdava ideologijom, a žrtve dehumaniziraju dok kamere šute.
Gdje su granice naše civiliziranosti ako možemo gledati janjca bez očiju i misliti da je to “politički problem”? To nije politika. To je bolest jednog zločinačkog režima.
Izraelske vlasti dužne su reagirati, a to ne čine. Slično su radili i Palestincima u Gazi. Ne iz pristojnosti, već iz osnovne odgovornosti države koja tvrdi da je demokratska. A međunarodna zajednica, koja se tako rado poziva na ljudska prava, mora prestati balansirati između lažne neutralnosti i stvarne kukavičluka.
Jer ako dopustimo da nasilje nad Palestincima – i njihovim životinjama – prođe bez posljedica, što ostaje od moralnog kompasa čovječanstva?
(TBT)
