Mir s Izraelom je labav, pogotovo ako je Hamas i dalje naoružan do zuba. Diplomatski krugovi predložili su “irski” scenarij za uklanjanje Hamasovog arsenala, piše Corriere della Sera. Sjecište je između dvije udaljene i različite stvarnosti, ali povezane snažnom solidarnošću prema Palestincima. Ovu vezu dokazuje njihova suradnja od 1970-ih s PLO-om Jasera Arafata, trgovina oružjem i veze “revolucionarnog” svijeta te razmjena tehničkih informacija u kampovima za obuku gdje se susreću zapadni i arapski ekstremisti. Zajednička vizija jasno je vidljiva na muralima na ulicama Belfasta posvećenim fedayeenima.
Bliskoistočni požar , međutim, nikada se nije smirio dok su u Sjevernoj Irskoj, nakon desetljeća sukoba, pronašli dogovor za put do mira koji je kulminirao sporazumom iz 1998. Komisija, s vodećom ulogom tadašnjeg američkog senatora Georgea Mitchella, bivšeg finskog predsjednika Marttija Ahtisaarija i tadašnjeg južnoafričkog predstavnika Cyrila Ramaphose – sada predsjednika zemlje – odmah se bacila na posao, ali je naišla na planinu prepreka.
Oktobar 2003. Kanadski general John de Chastelain sastaje se s izaslanicima IRA-e koji čekaju da mu pokažu uništenje velike količine oružja. Teroristi ga prisiljavaju da isključi mobitel i izvadi bateriju, što je uobičajena mjera opreza kako bi se izbjeglo praćenje od strane obavještajnih agencija. Zatim ga vode u nekoliko sigurnih kuća i počinju neutralizirati puške, mitraljeze i materijale za napad. Časnik – prema britanskim medijima – ostaje nedostupan gotovo 20 sati, ali konačno postiže rezultat . Ovo je važan korak u iscrpljujućem procesu koji koordinira Neovisna međunarodna komisija za razgradnju (IICD), tijelo koje nadzire razoružanje svih frakcija Sjeverne Irske.
Mržnja se ne briše potpisivanjem dokumenta, pali se ne zaboravljaju, nepovjerenje je rašireno i duboko, kao i skloništa u kojima je zakopana svakakva oprema. Proći će više od godinu dana prije nego što postignu bilo kakav napredak, a misija IICD bit će formalno zatvorena oko 2010. godine.
Kod IRA-e tone češkog Semtexa
Između toga, postoje pauze, povlačenja i prijetnje. Svi vjeruju da njihov suparnik ima rezerve u slučaju da se kriza ponovno rasplamsa. Postoji strah da će prije ili kasnije doći “sudnji dan”. Pregovarači su svjesni problema kao i veličine depozita s obje strane. IRA je, na svom vrhuncu, imala stotine kilograma Semtexa, eksploziva češkog podrijetla koji je donirao libijski pukovnik Muamar Gadafi, kao i nekoliko protuzračnih bacača Strela, mina, bacača plamena, snajperskih pušaka, obilje streljiva, bojevih minobacača i “cijevi” sposobnih za ispaljivanje raketa.
U nekoliko navrata, inspektori i pouzdane osobe – dva svećenika – uvijek pod uvjetima tajnosti, ovjeravaju razgradnju oružja. Govorimo o velikim količinama, ali uvijek manjim od materijala u rukama Hamasa, Islamskog džihada i drugih skupina prisutnih u Pojasu. I, u svakom slučaju, odlučujući faktor je volja stranaka da zaustave nasilje. Ovaj pristup dijeli većina aktivista i pristaša, što nije spriječilo odcjepljene skupine da im se suprotstave.
Sigurnosni izvori su 2015. godine procijenili da IRA još uvijek ima 5000 “pušaka”, a 2016. godine oružje je otkriveno u šumovitim područjima, unutar rovova. Prava IRA, ključna skupina tvrdokornih vojnika, navodno je krala sanduke Semtexa isporučene “matičnoj kući”, dok su drugi ostali u rukama “tajne” paralelne strukture: budući da nije postojala – objasnili su Britanci – nije bila dužna predati “ono što nije imala”. Srećom, i po izboru, mirovni proces je konsolidiran.
Deset posto terorista ostvari cilj, sedam posto bude poraženo
U tom smislu zanimljiva je stara studija Rand Corporation o tome kako terorističke mreže “završavaju”, koja je ispitivala razdoblje od 1968. do 2006. Većina je prešla iz oružane borbe u politiku; 10% je postiglo svoj cilj, a samo 7% je poraženo od neprijatelja. Istraživači su zatim potvrdili da su vjerski inspirirane frakcije bile najmanje nesklone zaustavljanju: 32%. Podaci se mijenjaju ako uzmemo u obzir pobunjeničke pokrete, kategoriju koja uključuje Hamas: polovica je prihvatila političku i pregovaračku tranziciju, a 19% je poraženo vojno.
Unatoč svemu, mudžahedini u Gazi još uvijek imaju manevarski prostor u ovom scenariju . Vjeruju da još nije vrijeme za odustajanje od kalašnjikova i kažu da će za to još trebati vremena. Pod uvjetom da Izrael i Donald Trump to odobre.
(TBT)
