Dok svijet gori od sukoba i kriza, jedno pitanje i dalje zauzima središnje mjesto američke politike – Izrael. Ova mala država na Bliskom istoku, s populacijom manjom od Belgije, uspjela je godinama oblikovati odluke najmoćnije zemlje na svijetu. No sada su optužbe o ucjenama, propagandi i otvorenom miješanju u američku unutarnju politiku postale preglasne da bi ih se moglo ignorirati.
Američka opsesija Izraelom – Mala država s golemim utjecajem
Iako je Izrael geopolitički malen, bez značajnih prirodnih resursa i s ekonomijom manjom od savezne države New Jersey, on zauzima neproporcionalno velik dio američke političke i javne rasprave. Od 1948. SAD je uložio više od 300 milijardi dolara u izraelsku odbranu, a samo od listopada 2023. ta brojka narasla je za dodatnih 30 milijardi. Američki vojnici i oružani sustavi stacionirani su u Izraelu, a četvrtina svih THAAD raketnih baterija nalazi se upravo tamo.
Problem nije u potpori savezniku, problem je u njezinim razmjerima. Američki odnosi s ključnim globalnim igračima poput Kine i Indije trpe zbog jednostrane fokusiranosti na izraelske interese, što je već dovelo do izolacije SAD-a u međunarodnoj zajednici,piše portal Logicno.
Moć propagande i kultura straha
U Washingtonu se već desetljećima odvija neobičan politički fenomen. Gotovo niko se ne usuđuje kritizirati izraelsku politiku bez straha od optužbi za antisemitizam. Političari izbjegavaju i najjednostavnija pitanja, a svaki pokušaj preispitivanja odnosa s Izraelom često završava javnim linčem. To je stvorilo atmosferu u kojoj američki politički vrh, kako tvrde brojni analitičari, djeluje više kao izvršni organ izraelskih interesa nego kao samostalna vlada.
Netanyahu je otišao i korak dalje i javno se hvalio kako „kontrolira Donalda Trumpa, Kongres i Sjedinjene Države“. Takve izjave nisu samo politički neukusne, one otkrivaju razinu utjecaja koja bi trebala zabrinuti svakog američkog građanina. Štoviše, izraelski premijer otvoreno poziva na cenzuru američkih društvenih mreža i suradnju s tehnološkim divovima poput Elona Muska kako bi „upravljao narativom“ u SAD-u.
Kad saveznik postane gospodar
Od špijuniranja američkih interesa do napada na američki brod USS Liberty, Izrael je u više navrata pokazao da se ne libi djelovati protiv interesa svog „najvećeg saveznika“. Ipak, američka politička elita ostaje pasivna. Čak i kada izraelski vojni časnici doslovno naređuju američkim kolegama u Pentagonu – niko ne reagira.
Ovakva dinamika pretvorila je odnos dviju zemalja u nešto što sve više podsjeća na odnos roditelja i razmaženog djeteta. SAD financira, štiti i podržava, dok Izrael diktira uvjete i prijeti ako ne dobije što želi.
Cijena bezuvjetne lojalnosti
Podrška izraelskoj vojnoj politici ne dolazi bez posljedica. Rat u Gazi, koji mnogi stručnjaci nazivaju genocidom, dodatno je pogoršao američke odnose s ostatkom svijeta. SAD i Izrael redovito ostaju usamljeni u UN-u, dok gotovo 95 posto svjetske populacije podržava stvaranje neovisne palestinske države. U međuvremenu, američki porezni obveznici financiraju ratove koje većina njih uopće ne podržava.
Osim moralnih i političkih posljedica, cijena ove „savezništva“ mjeri se i u milijardama dolara i urušavanju međunarodnog ugleda. No najopasnije od svega jest činjenica da se zbog izraelskog pritiska SAD gura u ratove – od Iraka do Irana – koji nemaju nikakve veze s američkim nacionalnim interesima.
Netanyahuov plan – Rat bez kraja
Netanyahu je već desetljećima arhitekt američkog angažmana na Bliskom istoku. Još od 1996. i dokumenta pod nazivom „Clean Break“, njegova strategija temelji se na ideji širenja izraelske kontrole nad cijelom povijesnom Palestinom i povlačenju SAD-a u ratove protiv svih država koje tome pružaju otpor. Rezultat su ratovi u Iraku, Siriji, Libiji i Jemenu, destabilizacija čitave regije i milioni raseljenih.
Danas Izrael aktivno sudjeluje u sedam različitih ratova, a američka diplomacija i dalje bespogovorno slijedi izraelsku agendu, čak i kada se ona protivi američkim interesima.
Put naprijed – Vrijeme je za samostalnost
Rasprava o američko-izraelskim odnosima ne bi trebala biti tabu. Kritika izraelske politike ne znači antisemitizam, to je pitanje suvereniteta, demokratije i odgovornosti.
SAD mora obnoviti osjećaj samopoštovanja i voditi politiku u skladu sa svojim interesima, a ne željama stranih vlada. To znači prestati tolerirati ucjene, zahtijevati transparentnost lobiranja i omogućiti otvorenu javnu raspravu bez prijetnji i cenzure.
Benjamin Netanyahu možda vjeruje da kontrolira Donalda Trumpa i američku politiku i dosad je imao dovoljno dokaza da to misli. No sve veći broj Amerikanaca počinje uviđati da ova dinamika ne samo da šteti njihovim interesima nego i potkopava samu ideju suvereniteta. Vrijeme je da SAD odluči hoće li i dalje biti globalni lider ili samo produžena ruka politike jedne male države na Bliskom istoku.
(TBT)
