Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Baš, baš sam bio iznenađen kad sam pročitao informaciju da je Esad Neretljak objavio knjigu “Uvod u cionizam”. Radi se o pedesetogodišnjaku rođenom u Gornjem Vakufu koji je svoju karijeru ostvario u Hrvatskoj.
ANTIFAŠISTIČKE REZOLUCIJE SARAJEVSKE ULEME
On sam kaže da se sa idejom cionizma susreo čitajući već kultnu knjigu Rogera Garaudya “Slučaj Izrael” koja je sa francuksog prvedena i na bosanski jezik.Kao što je poznato zbog ove knjige je Garaudy osuđen u Francuskoj zbog antisemtizma, a knjiga je zabranjena.
Neretljak je potpuno nepoznat autor i stoga je čudo veće da se on odvažio tretirati u ovu temu.
Za razliku od Neretljaka inteligencija Bosanskih Muslimana se pokazala indolentnom prema cionističkim zločinima u Gazi. Osim akdemika EsadaDurakovića, koji je objavio knjigu o Palestini u vrijeme izraelske okupacije Gaze,te par tekstova nekih profesora i isto toliko saopćenja osude bošnjačkih političara, u biti nije bilo značajnijeg oglašavanja sarajevske elite o Gazi.
Pošto je cionizam na globalnom planu poistovjećen sa nacizmom pa su tako i nacionalne vođe na čije se politike naslanja bošnjačka ideologija, Bakir Izetbegović i Recep Tayip Erdogan, isto tako izjednačavali cionizam sa nacizmom, a izraelskog vođu Benjamina Netanyahua sa Adolfom Hitlerom, mogli bismo komaprirati odnos sarajevske uleme prema nacizmu i savremene islamske ingteligencije prema cionizmu.
Kao što je poznato sarajevska ulema je izdala rezoluciju koju je s početkom Drugog svjetskog rata u usvojila skupština El-Hidaje u kojoj se osuđuju fašisti i njihova zlodjela u Bosni i Hercegovini, kako prema BosanskimMuslimanima tako i prema Srbima, Jevrejima i Romima.
Inicijatori i idejni tvorci ove rezolucije bili su glasoviti alimi Mehmed ef. Handžić i Kasim ef. Dobrača.
Rezoluciju je potpisalo 108 muslimana koji su zvaničnici i članovi raznih vjerskih udruženja, profesora, sudaca, zaposlenih u državnoj upravi, trgovaca, zemljoposjednika, studenata itd.
Ovakvi događaji utjecali su na to, da muslimani iz Bosne i Hercegovine usvoje čitav niz rezolucija koje su donosili u Zenici, Prijedoru, Mostaru, Banjoj Luci, Tuzli, Bijeljini i Trebinju.
Osim Inicijative zamir koju su februara prošle godine potpisali Husein Kavazović, reis-ul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Menachem Rosensaft, visoki zvaničnik Svjetskog jevrejskog kongresa, nije bilo značajnig akta ili dokumenta kojim se tretirao genocide u Gazi od strane pojedinaca ili institucija u Sarajevu.
Gospodin Rosensaft je sam porekao ono što je potpisao u spomenutoj inicjativi jer je javno negirao genocid u Gazi.
Bez obzira šta će se dešavati sa tužbom za genocid Izraela nad Palestincima, koja je podnesena pred Međunarodnim sudom pravde (ICC), svjetsko javnom njenje je već donijelo presudu u korist Palestinaca. Zato se ovdje nameće primarno morlano pitanje kako se elita Bosanskih Muslimana ponijela prema palestinskom pitanju, jer se u svim kontesktima genocida u Gazi, kojeg su počinili Izraelci nad Palestincima, spominjao genocid u Srebrenici, kojeg su počinili Srbi nad Bosanskim Muslimanima.
CIONIZAM KAO “KULT SMRTI”
U najmanju ruku sadašnje elite Bosanskih Muslimana su izgubile obraz i njihova pokoljenja će se stidjeti zbog njih. Čak šta više, oni su svojim indolentnim odnosom prema cionizmu izravno doveli svoja pokoljenja u opasnost. Ako pogledaju svoje okruženje koje u biti podržava Izrael, nisu to samo cionistički trabanti Dragan Čović i Milorad Dodik, već se radi o balkanskim državama koje potpuno pod “cionističkom šapom”. Scena sa zasjedanja Generalne skuštine, kada su skoro svi ambasadori iz bivših jugoslovenskih republika podržali Netanyahu, posebno je za Bosanske Muslimane šokantna spoznaja da su to učinili i Alabanci kao muslimani, vrlo je opominjući za balkanske muslimane.
Doduše razotkrivanjem cionizma kao kao zle i opake ideje bilo je proskribirano stoljećima pod izgovorom da je to antisemitizam, ili bavljenje teorijama zavjere. Tako da uopće bosanska inteligencija ne poznaje koliko je cionizam utjecao na društvene i političke procese, pa čak i ratove na Balkanu.
Prsti tajne ruke cionista su itekako bili prisutni u Sarajevu i povlačili su sudbosne poteze na štetu Bosanskih Muslimana, kao što to čine i danas.
Posljednji slučaj se desio sa Alijom Izetbegovićem, na primjer. On je zaista bio anticionista. Tako je kao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine izuzeo je svoj potpis na priznanje Izraela, dok su hravski i sprski članovi stavili svoje potpise i tako je oficijelno došlo do uzajamnog priznavanja dviju država.
Potom,Izetbegović je na kraju svog govora kojeg je održao na Trećem kongresu SDA, kad je kormilo stranke pod iznudom prepuštao Sulejmanu Tihiću, izrazio želju da će tadašnja djeca u Palestini doživjeti dan kad će se probuditi u svojoj slobodnoj državi.
Kao takav Izetbegović je sebi dopustio da mu se cionisti osvete. Naime, uvjeren sam da je Sulejman Demirel, kao notorni cionista namjestio Izetbegoviću situaciju kada je u predsjendičkoj palate u Anakari, u gluho doba noći, kao bolesni i shrvani starac, pod pritiskom i prijetnjama pristao da će potpisati ime entiteta Repblika Srpska što je od njega zahtjevao Richard Holbrooke,kao ključni uvjet za mirovni sporazum sa Srbima. Izetbegovića su upozoravali da je Demirel mason, tada je bio predsjednik nekakve jevrejsko-arapske inicijative za rješenje “Palestinskog pitanja”, te da bude oprezan sa njim. On je takva upozorenja svojih savjetnika odbacivao kao teorije zavjere.
Više uopće nije bitno što ja, kao I mnogi drugi svejdoci tog vremena, vjerujem da bi cionisti otrovali Izetbegovića kao i Jasera Arefata, da je odbio potpisati takav mirovni sporazum, to mu je bila kardinalna greška koja će mu potrati velika politička dostignuća i žrtvu koju je neopsorno podnio boreći se za slobodu Bosanskih Muslimana.
Razgovarao sam s njim na tu temu, upravo komparirajući miroven sporazume koje su Palestinci odbijali I prihvatali samirovni sporazumom kojeg je on potpisao u Daytonu. Vidno je bio nasikiran, što mi je odavalo dojam da ga je mučila savjest zbog toga.
Kako god povijest sudila Izetbegoviću, kojeg su Demirelovi sunarodnjaci proglasili “Kraljem mudrosti”, aktualne političke i vjerske vođe su naivnije od njega. Uopće ne vidim zabrinutost kod njih nad sudbinom nacije i države iako su im cionisti iz Gaze jasno poslali jezive porukena šta ih sve češće podsjećaju susjedi.
Nadu mi budi pojava knjige relativno mladog i relativno nepoznatog publiciste Neretljaka koji se drznuo glorificirati cionizam kao “kult smrti”. Možda su te generacije ozbiljnije shvatile poruke iz Gaze?!
(TBT)
