Predstojeći prijevremeni izbori za predsjednika entiteta Republika Srpska, zakazani su za 23. novembar, dakle godinu dana prije redovnih općih izbora u Bosni i Hercegovini.
Sada kada je bivši predsjednik Milorad Dodik i zvanično dao pristanak da SNSD učestvuje na izborima, sasvim je izvjesno da ćemo imati jednu od najzanimljivijih političkih kampanja sa vrlo neizvjesnim ishodom.
MIRNO GLASAJTE, RATA NEĆE BITI!
Obznanjivanje izbora je dobra vijest sama po sebi jer to govori da politička kriza u Bosni i Hercegovini, bar ove godine, neće rezultirati oružanim konfliktom čega su se mnogi pribojavali.
Milorad Dodik sigurno nije igrač za potcjeniti i njegova odluka da ipak ide na izbore ima uporište u obavještajnim procjenama da bi njegov kandidat mogao pobjediti. Zapravo, stanje u redovima opozicije je tako konfuzno da i laik može zaključiti da su im male šanse protiv Dodikovog kandidata.
Čak je i profesor Branko Blanuša kao kandidat Srpske demokratske stranke (SDS) za predsjednika RS na prijevremenim izborima već proglašen autsajderom. Iako se očekuje da će Blanuša imati podršku bar još nekoliko stranka, za sada ga je podržala samo predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić.
Ali, promjena vlasti u RS-u nikako nije samo u interesu entiteske opozicije, već je to regionalno i dobrim dijelom internacionalno pitanje. To pokazuju i parlamentarni izbori u Moldaviji gdje je vladajuća proevropska stranka PAS neočekivano iznova osvojila apsolutnu većinu.
Potom, kao nikad od sada beogradskom režimu Aleksandra Vučića je važno ko će vladati Banjom Lukom. Svakako bi mu imponiralo da to bude Dodikov pulen.
Potom, njegov saveznik Dragan Čović sigruno ne spava mirno jer zna da će ako Dodik posrne morati sam sebi kopati političku raku. Poraz Dodikove secesionističke politike bio bi vjesnik njegovog političkog kraja, jer bi to bio veliki „vjetar u leđa“ opoziciji u RS-u da pobjedi i na općim izborima naredne godine. Tad Čovićev HDZ i njegov „strateški partner“Dodikov SNSD ne bi mogli diktirati uspostavu vlasti na državnom nivou i izvoljevati u odabiru partnera iz reda bošnjačkih stranaka itd.
Mnoge evropske zemlje, koje procjenjuju da je Dodik previše pod utjecajem agresivnog Kremlja, tekođer žele vidjeti proevropsku vladu u Banjoj Luci, pa su stoga itekako zainteresirane za ishod ovih izbora.
DODIK BI PAO, PASTI NE MOŽE
I na koncu samo „političko Sarajevo“, kako pežorativno hrvatsko-sprski secesionistički mediji nazivaju probosanske i bošnjačke stranke iz Sarajeva, itekako bi trebalo biti zainteresirano za ishod ovih izbora. Prije svih bi trebali biti zainteresirani lideri stranaka Trojke, jer će im od ishoda ovih izbora u bitnom zavisiti rezultati na općim izborima slijedeće godine. Kao što je poznato Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Sabina Ćudić sebi pripisuju zasluge za „pad Dodika“ . Čak smatraju da postupci Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) dokazuju da je politika te stranke kapitulirala pred institucijama države, što je više cinizam nego populizam.
Ako bi bilo tako, onda bi Trojka imala veoma jak adut da pobjedi na narednim izborima. Bukvalno Dodikov poraz na vanrednim izborima donio bi pobjedu Trojki! Ali, oni toga kao da nisu svjesni.
Ili ako i jesu svjesni ne čine ništa osim javnih „želja i pozdrava“ koje upućuju Dodiku u svojim populističkim saopćenjima. Čak šta više, oni ne pomažu opoziciju, već joj odmažu. I za to imaju bezbroj bajatih izgovora.
Ni Bakir Izetbegović se ne ponaša ništa bolje. Od kada mu je Dodik zapušio usta, poručivši mu da se on ništa ne pita u RS-u, taj ih više nije ni otvorio, niti je spomenuo izbore u RS-u. On čak smatra da je Dodik pobjedio sam sebe, jer je isporvocirao međunarodnu zajednicu i državne institucije koje su ga eliminirale iz političkog života, što je naravno notorna glupost kakvu samo on može izreči.
Time on zapravo sebi traži izgovor da ne podrži opoziciju u RS-u jer procjenjuje, kako je to već javno izjavio, da bi SDA sa HDZ-om i SNSD-om bez Dodika, mogle formirati vlast nakon narednih izbora.
Ovakav u najmanju ruku indolentan odnos „političkog Sarajeva“ prema izborima u RS-u navodi na zaključak da Bošnjaci uopće neće izići na izbore jer smatraju problemom koji Srbi trebaju riješiti između sebe.
To je kardinalna greška koju Bošnjaci ponavljaju od Dayatona do danas prepuptajuči sudbinu entiteta na volju Srbima. Pitanje vlasti u RS-u je prije svega pitanje mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Pobjeda opozicionog kandidata na prijevremenim izborima u RS-u bila bi veliki zalog miru i sigurnosti kako u samoj Bosni i Hercegovini, tako i u regionu. Dakle, glas za opozicionog kandidata u ovom trenutku je glas za mir!
(TBT, Tim za analitiku)
