Kako su prijevremeni izbori za predsjednika RS-a zazani za 23. novembar tako su oči javnosti bile uprte u opoziciju iz Banje Luke, čiju okosnicu za sada tvore tri stranke.
VOJO TRUJE, NEKO NAREĐUJE
Pošto ni među njima neke sloge, vrlo im je teško doći do konsenzusa oko zajedničkog kandidata koji bi se suprostavio režimskom kandidatu kojeg će odrediti osobno Milorad Dodik.
Pored toga skoro niko ne pomaže toj banjalučkoj Trojki. Ta se podrška iz sasvim razumljivih i pragmatičnih razloga očkivala iz Sarajeva, a prije svega od lidera stranaka Trojke koji već likuju priprisujući sebi zaluge za odstranjivanje Dodika iz političkog života u Banjoj Luci.
Nažalost, ti lideri ne sam da ne pomažu, već odmažu opoziciji u Banjoj Luci. Tako je potpredsjednik SDP-a BiH Vojin Mijatović nedavno predložio za kandidata opozicije na vanrednim entitetskim predsjedničkim izborima Nebojšu Vukanovića, predsjednika stranke Liste za pravdu i red. Vukanović je ovaj Mijatovićev prijedlog nazvao spinom, te pokušajem da se da unese dodatne sumnje i razdor u opoziciju, rekavši kako je malo podmetanja sa svih strana, te da Mijataović želi da zatruje odnose između Liste za pravdu i red i SDS-a, koji treba predložiti kandidata.
Nakon Mijatovića, prije par dana se oglasio Aleksandar Vuković iz banjalučkog SDP-a koji je kazao sljedeće: “Kakav bolan Dodik, neki Vukanović pozicija, opozicija… To je sve isto.”
Poslanik Liste za pravdu i red u NSRS Đorđe Vučinić ne krije razočarenje postupcima Mijatovića i Vukovića.
“Razočaran sam ponašanjem određenih članova SDP-a od kojih se lično nisam uopće iznenadio, već zbog štete koju nanose svojoj partiji i njenim međusobnim odnosima sa ostalim političkim subjektima, čime pomažu isključivo Dodikovoj partiji. Odavno nam je jasna ta uloga Vojina Mijatovića koja služi zbunjivanju birača i pravljenju problema opoziciji u Republici Srpskoj”, ističe on.
NEKA, A NE VOJO
Za razliku od ovakvih podmetanja banjačukoj opoziciji iz Sarajeva, opće je poznato da Dodik uživa podršku BeOgrada, izravno od strane srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, tako i od SPRC-a, izravno od patrijarha Irineja. Kao što je opće poznato koliku podršku uživa od strane Dragana Čovića i indirektnoi dozirano od samog Zagreba.
Koliko su lideri stranaka Trojke, posebno Nermin Nikšić i Elmedin Konaković, priglupi, kratokovidi i nesolidarni sa opozicijom iz Banje Luke, pokazuje ćinjenica da se jedanaest stranka opozicije bilo udružilo da svrgne predsjednika SDA Bakira Izetbegovića sa trona, te su im u svemu tome pomagali mnogi zapadni amabsadori, posebno američki amabsador Micahel Muprhy, kao i visoki predstavnik Cristian Schmidt. I opet su na jedvite jade uspjeli „nafatati“ par ruku više od SDA kako bi danas bili u vlasti. Pored toga Dodik je okrutniji i prefriganiji sto puta od Izetbegovića, pa se makijavelistički svim sredstvim bori protiv opozicije, što pokazuju nedavni fizički napadi na lidere opozicije.
Dva izgovora lideri stranaka Trojke imaju za svog ignoranstki odnos prema opoziciji u RS-u. Po njima, kako su to papagajski Nikšić i Konaković ponavljali kad su pravili koaliciju sa Dodikom, nema (ideološke) razlike između opozicije i SNSD-a. Druga isprika je da javna podrška iz Sarajeva liderima opozicije u Banjoj Luci može im samo odmoći, jer ih tako režimski mediji žigošu kao izdajnike.
I da jeste sve tako, a nije, što pokazuje rejting jednog Igora Crnadka koji se ne libi nastupati na sarajevskim medijima, lideri Trojke bi zbog sebe morali podržati opoziciju u RS-u ako zaista žele „vidjeti leđa“ Dodiku.
Crnadak je danas možda najozbiljniji političar u Bosni i Hercegovini, koji je sigurno svojom harizmom i vrlo suvislim političkim narativom nadrastao i Nikšića i Konakovića. Takvom se političaru mora pomoći, a on najbolje zna kako i na koji način.
No, ovdje je izgleda problem u samom Nikšiću. Iako se Mijatović kao neotesana politička budaletina ponaša nepredvidivo, on nije Dodikov „Trojanski konj“ kako ga proesdeavski mediji u Sarajevu predstavljaju. Takve se budaletine čak i Dodik riješio i poturio ga Nikšiću. Stvarni Dodikov „Trojanski konj“ je Nermin Nikšić. Ovu dvojicu socijaldemokrata vežu mnoge relacije i oni su prijeteljuju i sarađuju dugi niz gdina. Nikšićevi intimusi su čuli iz njegovih usta kako bi uvijek „radije sa Miletom pravio vlast, nego sa SDS-om“.
Tako da izostanak podrške opoziciji u RS-u od strane sarajevske Trojke ima personalnu, a ne političku ili ideološku pozadinu. Moguće je da se čak Nikšić boji Dodika toliko da zna gdje je „crvena linija“ u međusobnom obračunu. Očito je ona povučena na podršci opoziciji u Banjoj Luci.
(TBT,Tim za analitiku)
