Stranke Trojke (SDP, NS i NiP) izdale su zajedničko saopćenje za javnost u kojem poručuju da je politički kraj lidera SNSD-a Milorada Dodika Dodikov početak oporavka entiteta Republika Srpska (RS) i cijele Bosne i Hercegovine (BiH).
“Zatvoren je politički krug Milorada Dodika, osuđenog nacionalističkog secesioniste i ključnog remetilačkog faktora u političkom, ekonomskom i društvenom prostoru Bosne i Hercegovine. Suočen sa snagom državnih institucija, političkom izolacijom, konačnom sudskom presudom, prestankom mandata predsjednika entiteta RS i paranoidnom ličnom perspektivom, građanin Dodik je u tajnosti, suprotno od javnog busanja u prsa, prenio ovlaštenja na potpredsjednika entiteta RS”, navode iz Trojke.
LIKOVANJE, LUDOM RADOVANJE
Time je, dodaju, započeo proces okončanja političke karijere čovjeka koji je svoje političko i javno djelovanje temeljio na stalnom izazivanju konflikata, mržnje i netrpeljivosti među ljudima, atakujući na dostojanstvo i ugled ljudi i čitavih naroda.
Stava su da je konačni rezultat Dodikovog djelovanja distopijsko društvo u koje je pretvorio entitet RS, kojoj će trebati godine da se vrati iz ponora moralnog, političkog i ekonomskog ništavila.
“Jedan od bitnih faktora koji je značajno doprinio sada već izvjesnom konačnom odlasku Dodika sa političke scene BiH jeste strateška i čvrsta odluka stranaka Trojke o trajnom prekidu bilo kakve saradnje sa SNSD-om, što je bila jasna poruka svim sudionicima političkih procesa u BiH i posebno pojedinim predstavnicima međunarodne zajednice, da je konačno završena era popuštanja i političke reanimacije Dodika svaki put kada bi izvršio atak na mir, stabilnost, ustavni poredak, evropske integracije i ekonomski napredak BiH”, ističu.
Dalje navode kako je konzistentan, argumentovan i kvalitetno prezentovan stav Trojke o razlozima raskida saradnje sa Dodikom i SNSD-om rezultirao, na međunarodnom nivou, daljom izolacijom i uvođenju sankcija Dodiku i njegovim jatacima od strane većeg broja moćnih zapadnih demokratskih država, kao i uspostavljanju saradnje sa strankama opozicije iz entiteta RS, na bh nivou, čime je kvalitativno promijenjen odnos prema važnim pitanjima mira, stabilnosti, EU integracija i ekonomskog razvoja.
“Sada je važno da se nastavi sa uspostavljanjem normalne saradnje na institucionalnom i ljudskom nivou kako bi se što je moguće prije sanirale posljedice devastirajuće Dodikove politike, kako bi Bosna i Hercegovina, kao država ravnopravnih naroda i jednakopravnih građana, krenula putem trajnog mira, dalje demokratizacije i prihvatanja evropskih vrijednosti i principa vladavine prava”, poručuju iz stranaka Trojke.
ČOVIĆ JE OPASNIJI OD DODIKA
Ako bi ovakvo likovanje lidera stranaka Trojke bilo utemeljeno onda bi aktuelna vlast koju oni čine imala opravdanje zbog čega je izbacila koaliciju SDA-DF sa vlasti, kao što bi imala i ključni adut za pobjedu na narednim izborima.
Ali, stvari nikako ne izgledaju tako. Ako i jesu pokretači procesa za eliminaciju stranke Milorada Dodika iz vlasti, još lideri stranka Trojke ne mogu kapitalizirati i politički profitirati jer sve što su „dobilina mostu, izgubili su na ćupriji“. U svom obračunu sa Dodikom previdjeli su, svjesno ili ne, lukavu strategiju Dragana Čovića koji je najveći profiter aktuelne političke krize vlasti.
Naprosto, sve ono što kontrolira Čović kao vođa Bosanskih Hrvata potpuno je zaštićeno i imuno na političku krizu u državi. Koruptivna hobotnica koja je ovladala Hercegovinom, državne firme poput Autocesta, famozna Južna interkonekcija, aparthejd nad Bosanskim Muslimanima koji sprovodi HDZ u cijeloj Herecgovini, dakle sve ono što se pežorativno zove ‘Čovičnjakom’, ostalo je neokrznuto.
Čović je to uspio stvarajući „dimnu zavjesu“ nad Hercegovinom tvrdeći da spašava Federaciju BiH.
Lideri stranaka Trojke su mu pvojerovali i ponijeli se vrlo serevilno prema njemu. A Nermin Nikšić, kao lider SDP-a, dakle stranke koja je ideološki antipod HDZ-u, kao premijer Federacije BiH pretvorio se u najodanijeg Čovićevog poslušnika. Čak je dopsutio da HDZ-ova koruptvina hobotnica kooptira „crvene tajkune“, koje predvodi Elvedin Grabovica, preko kojih hametice isisavaju novac iz državnih firmi.
Beskonačna je priča o korupciji i beznadnežnoj borbi protiv privrednog kriminala iza kojeg stoji osobno Čović. Tako da se mođereči kako je izvikani Dodik, po tome što ima privatne vile po Beogradu i koji krade samo na lokalnom entiteskom nivou, „mala maca“ za Čovića. Jer ako se budžet RS-a poredi sa budžetom Sarajevskog kantona, tehnički Dodik ne može pokrasti koliko Čovićeva hobotnica koja ima pipke bar u tri kantona, plus dostupnost budžeta kroz ministarstva koja pripadaju HDZ-u na federalnom i državnom nivou. Opće je poznata priča da HDZ oduvjek kontrolirala finansijski sektro u Federaciji itd.
Suma sumrum, iz ovog kroki podsjetnika nameće se zaključak sam po sebi da nema večeg zlikovca u državi od Dragana Čovića. On je državni neprijatelj broj jedan!
Dodamo li tome ideološku agendu HDZ-a, koju ova stranka baštini kao nasljeđe Franje Tuđmana, onda Bosanski Muslimani imaju dodatni razlog za oprez. Tu agendu je nedavno u svojim memoarima ogolio biviši američkiam absador u Zagrebu i Beogradu William Montgomery gdje je ustvrdio da su Tuđmanu glavni problem bili Bosanski Muslimani, a ne Slobodan Milošević!
Koliko god Bosanske Muslimane iritira servilan odnos lidera Trojke, posebno Emedina Konakovića i Nermina Nikšića, prema Draganu Čoviću, ništa manjeih neiritira Bakir Izetbegović koji je nedavno ustvrdio da su SDA i HDZ „fiksevi“ i da kao takve stranke moraju biti nosioci vlasti u Faderaciji BiH. Ovakvim odnosom prema HDZ-u bošnjački lideri naprosto marginaliziraju opoziciju unutar hrvatskog korpusa. Isti odnos imaju i prema opoziciji u RS-u koja bi na izborima trebala da pobjedi Dodika. Ma, malo morgen!
(TBT, Tim za analitiku)
