Tzv. plan „Gaza Riviera“ manje je vizija budućnosti, a više nekrolog napisan jezikom luksuza.
Umotan u sjajne prikaze i promovisan kao skok u napredak, on je zapravo kulminacija godina namjernog razaranja – shema za brisanje Palestinaca u Gazi i preimenovanje njihovog odsustva u inovaciju.
Ono što se predstavlja kao ulaganje i regeneracija, u stvarnosti je pranje genocida u spektakl, estetska priča koja prikriva politički projekat čija je osnova ruševine Gaze i tišina njenih protjeranih stanovnika.
Zašto Izrael nikada nije razvio poslijeratni plan za Gazu Široko osuđivani plan ‘Gaza Riviera’ – promovisan kao preobrazba potpuno uništene enklave u niz futurističkih visokotehnoloških obalnih megagradova – dolazi obučen u jezik ulaganja i modernosti, piše TNA.
Ali ako se zagleda iza prikaza i investitorskih prezentacija, jasnija istina dolazi u fokus: ovo nije diplomatska strategija, već estetika nestanka. Ona razotkriva zašto već dvije godine nema koherentnog izraelskog političkog plana za Gazu osim masovnog uništenja, istrebljenja i izgladnjivanja; brisanje Gaze samo po sebi bilo je plan od samog početka.
Politička koreografija posljednjih sedmica otkriva prioritete ovog plana. Dok su američki predsjednik Donald Trump, njegov zet Jared Kushner, Tony Blair i izraelski izaslanici zajedno zamišljali budućnost Gaze bez ijednog Palestinca u prostoriji, genocid se nastavljao, skidajući ono što je ostalo od urbane gustoće i društvenog tkiva Pojasa.
Zaključak je da brisanje nije prepreka planu – ono je njegov preduslov.
Netanyahuov plan od početka Osnovni obrisi plana Riviera došli su do svjetlosti u nedavno procurelim dokumentima koji opisuju prijedloge za stavljanje Gaze pod američko starateljstvo na otprilike deceniju, potpuno iseljenje njenih palestinskih stanovnika i marketing obale kao futurističkog turističko-tehnološkog centra – „Riviera Bliskog istoka“.
Međutim, ništa od ovoga nije novo. Originalni nacrt za ovaj obećani naučno-fantastični centar – izgrađen na masovnim grobnicama i sravljenim gradovima – stvorio je sam Benjamin Netanyahu nekoliko mjeseci prije nego što je Trump uopće izabran.
„Vizija Gaza 2035“ izraelskog premijera, otkrivena u maju 2024., zamišljala je dugo opsjedanu enklavu kao industrijsku i slobodnu trgovinsku zonu poput Dubaija i koristila iste slike generirane umjetnom inteligencijom koje se sada koriste u planu Riviera.
Nije slučajnost da oba plana imaju gotovo identičnu uvodnu rečenicu. „Od uništene [Gaze] do prosperitetnog abrahamskog saveznika,“ kaže plan Riviera, dok je Netanyahuov naglašavao „obnovu iz ništavila“.
Podrazumijevaju se ista dva preduslova: da Gaza mora biti potpuno sravnjena sa zemljom, bez ičega preostalog, i da mora biti ispražnjena od svog stanovništva kako bi postala prazno platno za razvoj od nule.
Ovo je bio Netanyahuov plan od samog početka, kada je prvog dana rata naredio civilnom stanovništvu Gaze da „odmah ode“ prije nezapamćenog uništenja „svuda“. Netanyahu je potom udvostručio ovaj stav kada je njegovo ministarstvo obavještajnih službi izradilo detaljan plan za masovno protjerivanje i prisilni transfer stanovništva Gaze.
Izraelci su čak nagovorili tadašnjeg američkog državnog sekretara Anthonyja Blinkena da obiđe arapske zemlje poput Egipta i Saudijske Arabije kako bi promovirao ideju o „privremenom preseljenju“ stanovništva Gaze na Sinaj. Ovaj pothvat je tada propao, a Izrael nije uspio pronaći publiku koja bi prihvatila futurističku priču o Gazi.
Netanyahu je čekao pravi trenutak sve dok Trump nije stupio na dužnost i brzo otputovao u Washington kako bi uvjerio američkog predsjednika da ideju o etničkom čišćenju i preuzimanju Gaze predstavi kao svoju.
Od tada, Netanyahu neprestano naziva sistematsko provođenje masovnog protjerivanja u Gazi „provedbom Trumpovog plana“ kako bi prebacio krivicu za ovu genocidnu politiku.
Netanyahuova priča – i publika za koju je stvorena Stručnjaci su više puta osudili plan Gaza Riviera kao „lud“, nerealističan, neizvodiv i prožet pravnim i moralnim preprekama koje bi svakoga tko ga podržava učinile saučesnikom u ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti.
Zbog toga je Boston Consulting Group požurio da se ogradi od svojih viših konzultanata kada su oni izradili detaljan plan za operacionalizaciju masovnog transfera stanovništva u Gazi, uključujući modelirane scenarije i tabele koje su uključivale etničko čišćenje. Svatko tko pomaže ovu gnusobu bio bi izložen tužbama i krivičnim postupcima decenijama.
Ali futuristička Trumpova fantazija na Mediteranu možda i nije zamišljena kao ozbiljan plan. To je samo priča s umjetnim „sretnim krajem“ za genocid i etničko čišćenje koju Izrael priča svojim saučesničkim partnerima.
Prava korist za Netanyahua u ovoj ekscentričnoj ideji je upravljanje narativom. Dok izraelska vlada vodi kampanju koja preuređuje geografiju i topografiju Gaze i čini je nenastanjivom – rušeći četvrti, masovno protjerujući stotine hiljada u koncentracione logore, spaljujući domove i izgladnjujući djecu do smrti – slajdovi Rivijere pružaju alibi u budućem vremenu.
Desno od Netanyahua, šapuću stari san o povratku samo jevrejskih naselja u Gazu; njegovim saveznicima u inostranstvu nude optimizam vrijedan ulaganja. Trumpovoj bazi prodaju konačnu MAGA bajku: „Učinit ćemo da pustinja procvjeta, i učinit ćemo je našom.“
Sjaj je poenta; plan koji kruži Bijelom kućom čak je formalno nazvan GREAT (skraćenica za Gaza Reconstitution, Economic Acceleration, and Transformation). Za Trumpov politički brend, obećanje pretvaranja ruševina u odmarališta je klasično pozorište.
Sjajni gradski pejzaži pomažu prodati MAGA-svijetu i rizičnim kapitalistima sliku Gaze kao praznog platna koje čeka vanjski genij, dok na terenu genocid nastavlja neometano i nesputano do svoje konačne faze.
U tom smislu, fantazija Rivijere nije odstupanje od posljednjih dviju decenija izraelske drakonske politike opsade i masakra u Gazi, već njihova kulminacija.
To je igra riječi koja kamuflira neodbranjivo; uništenje postaje „priprema terena“, raseljavanje postaje „urbano planiranje“, istrebljenje postaje odskočna daska ka neiskorištenim profitima i komercijalnim prilikama.
To čini prikaze Gaza Rivijere moćnim propagandnim alatom, zbog načina na koji izvrću stvarnost. Oni predlažu plaže bez ljudi, tornjeve bez stanara, luke bez politike. Oni čine odsustvo Palestinaca napretkom.
Izrael obećava Gazu naseljenicima, a ne futurističkim investitorima Nelogično je da bi Izrael poduzeo toliki trud da izvrši genocid u Gazi, potrošio gotovo 90 milijardi dolara na ovaj rat, izgubio preko 900 vojnika, postao parija-drzava, samo da bi potom Gazu predao na srebrnom pladnju američkoj vladi i američkim tehnološkim i nekretninskim mogulima.
Yehuda Shaul, suosnivač organizacije Breaking the Silence, rekao je za The New Arab da vjeruje da plan Gaza Riviera „nije povezan s glavnim naporima [izraelskog] naseljeničkog pokreta“, koji gura povratak u Gazu.
„Originalni plan naseljeničkih organizacija, koji također odgovara osnovnoj geografiji Gaze, jest povratak u ono što se nekada zvalo ‘sjeverna granica’, odnosno tri naselja na sjeveru Gaze: Elei Sinai, Nisanit i Dugit,“ dodao je Yehuda.
„To su naselja koja su bila sjeverno od Beit Lahije. To je ono na što naseljenici ciljaju.“
Shaul je objasnio da izraelski desničarski komentatori poput Amita Segala ovo guraju na glavnim medijima. „Prodaje se kao ‘samo’ proširenje [izraelskog] perimetra umjesto aneksije značajnih dijelova Pojasa Gaze.“
Obećanje tornjeva i marina na depopuliranoj obali nije plan za mir, već pozorište oduzimanja, priča napisana za strane investitore, MAGA skupove i naseljeničke fantazije.
„Gaza Riviera“ ne ukazuje na sutrašnjicu suživota ili prosperiteta; ona upućuje unazad na najstariju kolonijalnu logiku pretvaranja života u prepreke i brisanja u priliku.
(TBT)
