Piše: Elfadil Ibrahim, thebosniatimes.ba
„Rat je ušao u novu fazu“, proglasio je Mohammed al-Bukhaiti, visoki dužnosnik pokreta Ansar Allah u Jemenu, nakon što su izraelski mlaznjaci preletjeli Arapski poluotok kako bi ubili premijera te grupe i širok spektar njegovih kabinetskih članova u jemenskoj prijestolnici Sana'i.
Visoki dužnosnik iz Ansar Allaha, pokreta koji se obično naziva Huti, nije pogriješio. Napad, koji je izraelski ministar obrane Israel Katz obećao da je „samo početak“, signalizirao je fundamentalnu promjenu u kartografiji dvogodišnjeg rata iscrpljivanja između najtehnološki naprednije vojske u regiji i njene najotpornije gerilske snage.
Odgovor je bio brz, iako vojno neefektivan: projektili lansirani prema Izraelu raspali su se iznad Saudijske Arabije. Unutra je uslijedila paranoična obračunavanja sa sumnjivim špijunima. Snage sigurnosti Huta upali su u urede Svjetskog programa za hranu i UNICEF-a, zadržavši najmanje 11 osoblja Ujedinjenih naroda u akciji koju je generalni sekretar UN-a odmah osudio.
Katalizator ovog sukoba bio je rat u Gazi, koji je pokrenuo Hamasovi napadi na Izrael 7. oktobra, pružajući Hutijima ideološko gorivo i političku priliku da se transformiraju. Preuzimajući plašt solidarnosti s Palestincima — uzrok koji njihov vođa Abdul-Malik al-Houti opisuje kao „žrtvu u sluzbi Svevišnjeg Boga“ — oni su se uzdigli od opasnog regionalnog aktera do globalnog poremećača, lansirajući projektili prema Izraelu samo nekoliko tjedana nakon Hamasovih napada i držeći jednu od najvažnijih svjetskih pomorskih ruta kao taoca.
Šahovska tabla bila je opasno preuređena u maju, kada je Trumpova administracija, željna izlaza iz skupog i neefektivnog zračnog rata, posredovala iznenađujući primirje s Hutijima. Posredovao je Oman, a dogovor je bio jednostavan: SAD će prestati bombardirati hutijske mete, a Huti će prestati napadati američke brodove. Predsjednik Trump, u svom karakterističnom stilu, tvrdio je da su Huti „kapitulirali“ dok ih je istovremeno hvalio zbog „hrabrosti“.
Dogovor je, u stvarnosti, bio propagandna pobjeda za Hute, omogućivši im da tvrde da su se suočili s supersnažom silom i izašli netaknuti. Za SAD, to je bio transakcijski izlaz koji je prioritet dao prestanku troškova umjesto postizanja ranije izrečenog cilja „uništenja“ grupe. Ključno je da je dogovor sklopljen bez savjetovanja s Izraelom ili međunarodno priznatom jemenskom vladom, ostavljajući obje strane izložene.
Za Izrael, unilateralni američki potez značio je da je ostao sam nasuprot hutijskoj prijetnji. Za Jemenski vijeća predsjedničkog vodstva (PLC), rascjepkanu entitetu koji predstavlja međunarodno priznatu vladu, to je bio razaranjući udarac. Jemenski potpredsjednik za vanjske poslove Mustapha Noman opisao je iznenađenje i očaj vlade, rekavši PBS-u da je došao u Washington u maju s pitanjima i da „odlazi s još više njih“.
Američko povlačenje iz direktnog sukoba nije donijelo mir ni na koji način. Umjesto toga, stvorilo je dozvoljeno okruženje za eskalaciju između Huta i Izraela, pretvarajući daleki problem za Washington u otvoreni strateški izazov za svog najbližeg regionalnog saveznika. Napad na sastanak hutijske vlade krajem avgusta bio je demonstracija impresivnog dosega izraelske obavještajne službe, ali značaj mete je predmet debate. Ubijeni premijer Ahmed al-Rahawi bio je uglavnom politička figura — civilna „dekoracija“ hutijske vlade, kako ga je jedan analitičar nazvao — a ne član tajnovitog ideološkog i vojnog zapovjedništva koje predstavlja pravo središte gravitacije pokreta.
Ipak, ubistva predstavljaju ozbiljnu eskalaciju, koja ne samo da vidi izraelske napade sistematski usmjerene na već onesposobljenu infrastrukturu zemlje — od luka do elektrana, produbljujući humanitarnu krizu svakom salvom — već i prisiljava Izrael da se suoči s dalekim, otpornim neprijateljem koji ima visoku toleranciju na gubitke i dokazanu sposobnost prilagodbe. Za razliku od ograničenih bojišta Gaze ili južnog Libana, Jemen je ogromna, planinska zemlja gdje su Huti usavršili umjetnost skrivanja i asimetričnog ratovanja.
Samo zračna kampanja vjerovatno neće pobijediti njih, lekcija urezana u olupini sedmogodišnje saudijski vođene intervencije. Pokrenuta 2015. godine da bi se obrnulo hutijsko preuzimanje Sana'e, prijestolnice, i vratila međunarodno priznata vlada Jemena, kampanja koalicije pretvorila se u brutalni rat iscrpljivanja. Nije uspjela postići svoje strateške ciljeve i završila je saudijski i UAE podržanim primirjem s Hutijima 2022. godine.
Washington je samo najnoviji koji je ponovno naučio ovu lekciju tijekom svog vlastitog kratkog i na kraju uzaludnog zračnog rata. S dokazanom beskorisnošću zračne moći i logistički i politički nezamislivom kopnenom invazijom, Izraelu ne ostaje nikakav održiv vojni put do pobjede.
Štoviše, direktno angažiranje s Hutijima iscrpljuje resurse i fokus od Izraelovih primarnih opsesija: Hamasa u Gazi, kao i Irana i njegovog nuklearnog programa. Huti to razumiju; vode rat ekonomskog i psihološkog iscrpljivanja, znajući da čak i simbolični napadi, poput projektila koji je dosegao predgrađa aerodroma Ben Gurion blizu Tel Aviva, imaju zanemarive vojne učinke, ali donose ogromne političke dividende. Omogućava im da ujedine Jemence pod popularnim uzrokom, projektiraju sliku herojskog otpora široj arapskoj publici i, ključno, odvrate pažnju od vlastitih neuspjeha u upravljanju.
Za sadašnje izraelsko vodstvo, ovo više nije rat suzbijanja, već veći križarski pohod, misija da se „osovina [odupiranja] razbije cigla po ciglu“, kako je rekao premijer Benjamin Netanyahu. Strategija iza Izraelovog intenziviranja rata s Hutijima postala je eksplicitna kada je, samo dan nakon ubijanja hutijskog premijera u Sana'i, izraelski zračni napad u Gazi ubio Abu Obeidu, maskiranog portparola Hamasa.
Za izraelske političare, ova dva ubistva zaredom bila su demonstracija dugogodišnje strateške uvjerenja da se bore na više frontova, ali protiv istog neprijatelja. Ovo gledište Netanyahu je artikulirao još 2014. godine, kada je upozorio na „militantne islamiste“ vođene „glavnom vjerom“ koja se bori za regionalnu nadmoć. Nakon dvije godine rata u Gazi i direktnog 12-dnevnog sukoba s Teheranom, hutijski front postaje sve integralniji dio ove egzistencijalne, višestrane kampanje.
Ali posljedice ove strategije su duboke i već razbijaju Jemenu krhki politički pejzaž. Direktno ulazak Izraela u sukob učinio je službeni jemenski mirovni proces efektivno zastarjelim. Okvir podržan od UN-a, dizajniran da navede Ansar Allah na nacionalno primirje i „inkluzivni politički proces“ s drugim jemenskim frakcijama, već je bio na staklenim nogama. Sada je to povijesni dokument, čiji uvjeti nisu relevantni za realnost potpuno regionaliziranog rata nakon 7. oktobra.
Središte gravitacije jemenskog građanskog rata više nije unutarnja borba za moć, već rastući obračun između Huta i Izraela. Ova promjena bila je katastrofalna za antihutijsku koaliciju. Istina, PLC, osnovan u Rijadu 2022. godine da ujedini rascjepkane frakcije i služi kao izvršno vodstvo međunarodno priznate vlade, propada pod teretom vlastitih kontradikcija.
U posljednjih nekoliko mjeseci vidjeli smo javne svađe i zahtjeve za rotirajućim predsjedništvom, odražavajući duboku borbu za moć između njegovog saudijski podržanog predsjednika Rashada al-Alimija i UAE podržanog bloka koji uključuje vođu secesionističkog Južnog prijelaznog vijeća Aidarousa al-Zubaidija i vojnog zapovjednika Tareqa Saleha. Ova paraliza sprječava bilo kakvu koherentnu političku ili vojnu strategiju protiv Huta, ostavljajući ih neizazvanima kao de facto vlast u sjevernom Jemenu.
Rezultat je strateški zastoj iz kojeg nema jasnog izlaza. S političkim putem učinjenim irelevantnim i vojnim putem zatvorenim zbog vlastitih frakcija ant hutijske koalicije, unutarnja logika jemenskog sukoba potpuno je podređena regionalnim animozitetima.
U ovom vakuumu, Izrael se nalazi vezan za sukob koji ne može dobiti, SAD su si izrezbarile uski mir na uštrb šire nestabilnosti, a frakcije Jemena razbijene države ostaju da se bore za ostatke. Eskalirajući obračun s Izraelom samo je učvrstio dominaciju Ansar Allaha, jedinog aktera ovog novog, haotičnog poretka.
(TBT)
