Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Nakon što sam izgubio svaku nadu da će muslimani smoći snage i pronaći put da zaustave cionističke kanibale da pobiju sav živalj Gaze, odlučio sam se bojkotirati sav savremenI islamski um na način da ću ignorirati sva javna obraćanja islamske inteligencije (uleme), od hutbi do tekstova i knjiga.
CIONIZAM JE NEPRIJATELJ BROJ JEDAN ISLAMA
To je odgovor koliko moje duše, toliko i uma na pasivno stanje ummeta danas kojeg je prouzročila primarno islamska inteligencija. Islamski um je samo pjena na pučini islamskog oceana čiji valovi i geografski zapljuskuje obale svih kontinetata.
Bez obzira na to, milonske mase muslimana stoljećima su potlačene koliko od okupatora toliko i njihovih vladara koji su načešće marionete modernih kolonizatora.
Tako za sedamdeset godina golgote Palesitnaca islamska ulema nije uspjela pronaći odgovor, ni sebi, ni Palestincima, zašto im se sve to dešava.
Nabolji primjer je Roger Garaudy koji je 1996. objavio knjigu Osnivački mitovi modernog Izraela, zbog koje je osuđen na više godišnju zatvorsku kaznu zbog verbalnog delikta i to u sred Pariza koji je slovio kao kao kolijevka, ili metropola zapadnog liberalizma.
Ovdje je manje bitno da je Garaduy bio primio islam kad je pisao knjigu, mnogo bitnije je da je autor ipak zapadni intelektualac, koji je, čak šta više, bio markista, čiji je (zapadnjački) um na briljantan način denuncirao cionizam kao glavnog neprijatelja islama.
Nije poznato slično djelo u islamskom svijetu da je polučilo takav efekat da je toliko uznemirilo cioniste da su bili prinuđeni ušutkati ga.
Da sam konzistentan u ovakvim stavovima podsjećam da sam u jednoj kolumni, objavljenoj prije par godina na ovom portalu, oponirao Ibrahimu Kalinu, bivšem nezvaničnom ideologu turske AK Partije, koji je tvrdio da islamski svijet nije ni trebao Voltairea jer nije imao svoj „srednji vijek“ ni inkvinziciju. Danas je Kalin šef tajne policije (MIT) koja je pohapsila na stotine novinara i intelektualaca koji su oponirali politici i ideologiji turskog vođe Racepa Tayipa Erdogana.
Ali kad je u pitanju servilan odnos vjerske inteligencije i vlasti u modernoj pvijesti, islam kao religija nije uopće izuzetak. Kako se kršćanski kler servilno odnosio prema fašizmu i Hitleru, tako su se pravoslavni popovi odnosili prema komunizmu i Staljinu. Ništa kršćanski duhovni oci nisu ni danas promjenili svoj odnos prema Vladimiru Putinu i Donaldu Trumpu.
Fašista Nerendra Modi istinski je duhovni i politički vođa hindusa i on podržava cioniste u njihovim zločina prema muslimanima kakve i sam čini u Indiji.
CIONISTIČKI KANIBALIZAM
Možda je ipak judaizam kao religija je najveći gubitnik rata u Gazi jer je dopustio pojavu kanibalističkog cionizma koji se sadistički iživljava na nemočnim ljudskim bićima. Time je judaizam kao religija toliko dehumanizirana da ničim neće moći opravdati tako svirepe zločine svojih pristalica koje su počinili pod plaštom vjere.
Za razliku od kršćanstva islamski svijet nema šejhul-islama, pa tako ni duhovnu krovnu instituciju, već skoro sve nacije imaju svoje vjerske vođe, koje su potpuno podređene svjetovnim vladarima. Stoga njihov odgovor na genocid u Gazi konicidira sa kukavičkim i servilnim odgovorom njihovih vladara.
Zapravo u pvijesti je islamski svijet je dao tri odgovora na Palestinu. Prvi je dao halifa Umar Al Khatab koji je osvojio Jerusalem bez kapi krvi. On je vratio Jevreje u Palestinu nakon što su ih Rimljani bili protjerali i zatrli svaki trag njihovog bitisanja na ovim prostorima. Takvu Palestinu, kao vitalnu geopolitičku tačku, dao je uvakufiti skupa sa džamijom Al Aqsa.
Drugi odgovor je Salahuddin El Ejjubi koji je bio oslobodio Jerusalem od kršćana. Čak ni križari na čelu sa Ričardom Lavljeg Srca nisu mogli povratiti. Ejjubi je bio vojnik u Egiptu i nije pripadao vjerskoj eliti. Čak nije bio na Arap, već Kurd. No, on je doživio duhovnu katarzu tako što je ozdravio nakon teške bolesti uz pomoć jednog isalmskog duhovnjaka i askete.
Formalno islamska ulema je dala odgovor na problem Palestine kroz jerusalemskog muftiju Emina El Huseijnija koji je podržao Hitlera, što je bila tragična pogreška. Muftijin vjerski daltonizam da fašizam nije prepoznao kao šejtansku ideju zla dovoljno govori o odsustvu istinskog islamkog uma što odlikuje mnoge vjerske prvake današnjice.
Cionizam kao zločudna ideja dugo je bio kamufliran i zaštićen od kritičkog propitivanja kako od strane zapadne liberalne inteligencije tako i od svekolike islamske inteligencije.
Tek nakon genocida u Gazi prepoznat je kao naličje fašizma. Nakon pada komunizma cionisti su etiketirali islam kao neprijatelja broj jedan kršćanskom zapadu.To je doslovno izgovorila Condoleezza Rice, državna skretartka SAD u vrijeme mandata Georgaea W. Busha. Ona je naravno bila samo megafon cionista. U njenoj eri počinju velike invazije SAD na islamske zemlje u kojima je stradalo nekoliko milona muslimana. Danas se ti ratovi ocjenjuju da su imali procionističke ciljeve i svrhu.
I pored tako očiglednih dokaza i toliko žrtava, još niko u islamskom svijetu nije izgovorio da je cionizam neprijatelj broj jedan islamskog istoka. I bez obzira na vatrenu retoriku nekih islamskih lidera, poput Erdogana, još niko na opasnot cionizma ne gleda kao na što je Evropa gledala na fašizam. Jer da jeste već bi se javio (vojsko)vođa koji bi krenuo u oslobađanje Bliskog istoka od cionizma kao što je to učinio Winston Churchill oslobađajući Evropu od fašizma.
Moj poklič: Smrt cionizmu – sloboda islamu!, priziva takvog (vojsko)vođu.
(TBT)
