
Piše: Slavoj Žižek, thebosniatimes.ba
Svakog dana smo zasuti jezivim prizorima iz Gaze, Ukrajine, Sudana. Ne treba da nas čudi što postajemo neosjetljivi na ove vijesti i što nas one više ne šokiraju. Desetoro djece ubijeno u Gazi – pa šta, juče ih je bilo 20. I opširne analize su postale dosadne. Mada se pojavljuju novi važni detalji, kao onaj da su izraelske službe izgleda znale za napad Hamasa 7. oktobra i da su pustile da se on dogodi da bi se opravdalo stvaranje Velikog Izraela – analize u osnovi ponavljaju uvijek istu priču. Hajde da promjenimo pristup i fokusiramo se na naizgled male detalje koji, poput frojdovskih simptoma, mnogo govore o našoj globalnoj situaciji: na kamerom zabilježene izraze lica ljudi koji su dio tekućih užasa u svijetu.
Počnimo sa Putinovim čudnim grimasama na konferenciji za medije poslije sastanka sa Trumpom na Aljasci, gdje su novinari dovikivali pitanja o ratu Ukrajini pokušavajući da privuku pažnju dvojice velikih ratnih zločinaca. Prvo što upada u oči je kontrast između Putina i Trumpa koji stoji pored njega. Oni kao da su zamjenili uloge. Trump je mnogo suzdržaniji, pokušava da održi dostojanstveni izraz lica ozbiljnog pregovarača, dok Putin djeluje opušteno i mjenja izraze u rasponu od mrštenja do smijeha. Tako se ponaša nesumnjivi pobjednik samita: blago iznerviran, a u stvari ga je baš briga kako izgleda, dok Trump očajnički izigrava partnera u dijalogu ravnopravnih. Tako se ponaša gubitnik. Na Putinov trijumf ukazuje i činjenica da je Trump, navodni neutralni posrednik u sukobu, izgovarao Putinove rečenice. Tako je u jednoj od svojih kasnijih izjava naveo da „mir sada zavisi od Ukrajine“.
Još jedna stvar na koju treba obratiti pažnju jeste da, čak i ako poslije ovog samita ne bude velikih rezultata, Putin ne samo da je dočekan kao lider velike sile, već je očigledno ponovo uspostavio drugarski odnos sa Trumpom, koji izostaje iz Trumpovih susreta sa Zelenskim ili zapadnoevropskim liderima. Za Putina Trump svakako nije neutralni medijator koji posreduje između dvijhe strane u sukobu. Mada se pretvarao da je saveznik Ukrajine i EU koji pokušava da sklopi dogovor sa zajedničkim neprijateljem, Trump se ponašao kao Daddy Cool koji je sklopio dil sa svojim dvosmislenim neprijateljem-partnerom, a onda se trudi da svojoj nepovjerljivoj djeci pokaže da je baš takav dil bio odličan.
Putin je tako potvrdio svoje mjesto na vrhu liste svjetskih lidera-kriminalaca, a sada prelazimo na ženu koja se ponaša kao obična građanka bez političkih veza. To je Daniella Weiss, pokroviteljka doseljenika na Zapadnoj obali koja decenijama organizira okupaciju palestinske zemlje. U intervjuu sa Piersom Morganom odbila je izraziTI čak i minimalno saosjećanje zbog 20.000 ubijene palestinske djece u Gazi. Njen cilj je da se cijela Gaza i Zapadna obala očiste od svih Palestinaca, jer je to zemlja koju je Bog dao Jevrejima. Nema ničeg novog ni originalnog u toj poruci. Pravi užas izvire iz toga kako se ponaša dok to govori. Izraz njenog lica je mješavina lažne naivnosti i primitivne lukavosti, uz široki osmijeh, kao da se sve to podrazumjeva. Toliko je savršena u ovoj ulozi da ponekad djeluje kao sopstvena karikatura. Teško je zamisliti bolju kombinaciju zla i tobožnje naivnosti.
U nedavnom intervjuu sa Louisom Therouxom objašnjavala je strategiju širenja naselja, pri čemu opis veze doseljenika sa izraelskim vlastima deluje zaista uverljivo: „Pomažemo našim vlastima. Netanyahu je veoma zadovoljan našim radom, kao i našim planovima za jevrejsku zajednicu u Gazi. On to naravno ne može javno kazati, pa daje suprotne izjave, da naši planovi nisu realni. Dobro, učinit ćemo ih realnima. To nije stavljanje vlasti pred svršen čin. Mi im pomažemo. To je korak broj jedan u politici. Ne prisiljavate vlasti ni na šta. Vi im otvarate mogućnosti, ohrabrujete ih, javno ih podržavate, pružate im političku podršku.“
Ona tu strategiju vidi kao nastavak osnivanja samog Izraela: prvo su se gradila naselja u Palestini, pa kad je bilo dovoljno naselja, a i geopolitička situacija se promjenila, jevrejske organizacije su zahtjevale da se nova teritorija prizna kao država. Ključna je dvoličnost pokreta doseljenika i zvanične politike državnih organa. Doseljenici čine ono što država zvanično poriče, pa čak i osuđuje, i na taj način stvaraju uvjete da država prihvati novo činjenično stanje. Ovdje treba primjetiti da „demokratski“ Zapad čini istu stvar: zvanično osuđuje etničko čišćenje u Gazi i na Zapadnoj obali, ali ga ćutke tolerira, to jest ne preduzima nikakve ozbiljne mjere protiv toga, već podržava Izrael. Čeka se da maske padnu i da se prihvati situacija na terenu (Veliki Izrael). Ne čudi me što je grupa jevrejskih profesora predložila Daniellu Weiss za slijedeću dobitnicu Nobelove nagrade za mir.
A šta je sa licima njenih žrtava za koje ona nema milosti? Umjesto uobičajenih fotografija izgladnjele djece i tijela u porušenim zgradama, izabrao sam ispijeno lice Marwana Barghoutija kada ga je u samici posjetio Itamar Ben-Gvir, izraelski ministar sigurnosti kome je svojevremeno suđeno zbog rasizma. U kratkom video snimku koji je Ben-Gvir podjelio na mrežama, vidimo ga kako se preteće obraća Barghoutiju koji je u zatvoru preko 20 godina. Osuđen je na četiri doživotne robije, ali je i dalje popularan među Palestincima – često ga nazivaju palestinskim Mandelom. Ako uporedite Barghoutijev izgled na tom snimku sa njegovim starim fotografijama, razlika je šokantna: prije mnogo godina je vrcao od energije, a sada je sjenka samog sebe, mršavi starac bez kose, bespomoćno se ljulja i ne može da govori. Očigledno je žrtva sistematskog izgladnjivanja i torture.
Zašto je Ben-Gvir objavio taj ponižavajući snimak upravo u ovom trenutku? Razlog je jasan: to je reakcija na činjenicu da su mnoge ključne zapadnoevropske zemlje izrazile namjeru da priznaju palestinsku državu, dok Barghouti važi za ključnu figuru u dvodržavnom rešenju bliskoistočnog rata – ali opet, zašto? Jedan od rijetkih glasova razuma u Izraelu je Ami Ayalon, bivši lider Šin Beta, koji je 14. januara 2023. rekao: „Mi Izraelci ćemo biti sigurni tek kada Palestinci budu imali nadu. To je jednačina.“ Izraelske vlasti bi onda trebalo osloboditi Barghoutija, zarobljenog lidera Druge intifade, radi direktnih pregovora o stvaranju te nade: „Pogledajte palestinske ankete. On je jedini lider koji može povesti Palestince u izgradnju države pored Izraela. Prije svega zato što vjeruje u koncept dvije države, ali i zato što je svoj legitimitet stekao sjedeći u našim zatvorima“, rekao je Ayalon.
Ukratko, Barghouti je jedina osoba koja može da pobjedi Hamas na slobodnim izborima na Zapadnoj obali i u Gazi. Za razliku od Hamasa, on se zalaže za mirno, dvodržavno rješenje, dok zadržava punu političku nezavisnost za razliku od korumpirane Palestinske uprave na Zapadnoj obali koja je pod izraelskom kontrolom. Zato će ostati u zatvoru (ili čak biti likvidiran) ako Izrael želi da ostvari svoj cilj radikalnog etničkog čišćenja palestinskih teritorija u organizaciji ljudi kao što je Daniella Weiss.
Skoro dve hiljade godina Jevreje je duhovno održavala čuvena parola „Dogodine u Jerusalemu“. Ako Palestinci budu protjerani iz Gaze, neće moći poručiti „Dogodine u Gazi“ iz Ruande ili Južnog Sudana ili gdje god da se nađu protiv svoje volje – jer većina njih uopće nije iz Gaze. I tamo su već bili izbjeglice.
(TBT, Žižek Goads and Prods)






