BUSINESS
Tokom posljednjih pola stoljeća niska Zemljina orbita toliko
se napunila otpadom da naučnici upozoravaju na sve veću opasnost od sudara
smeća sa satelitima i letjelicama s ljudskom posadom. Ratno zrakoplovstvo SAD prati
oko dvadeset tri hiljade komada svemirskog otpada dovoljno velikih – deset ili
više centimetara – da se detektuju sa Zemlje
FOTO: (Profimedia)
Neugledna industrijska zona puna skladišta i fabrika djeluje
kao pravo mjesto za tokijsko sjedište “Astroscale”, kompanije koja
želi da uđe u posao uklanjanja smeća.
Posjetioci tek kada uđu, mogu da vide da njen osnivač
Miconobu Okada teži da bude nešto više od običnog đubretara. Na vratima sale za
sastanke su slike planeta. U jednom uglu su kopije satelita. Okada pozdravlja
goste u tamnoplavoj majici sa sloganom svoje kompanije: “Svemirski
čistači”.
Ovaj preduzetnik želi da stvori prvu kompaniju za
prikupljanje najnepristupačnijeg mogućeg smeća: potrošenih dijelova raketa,
nepomičnih satelita i drugog otpada zaostalog iznad Zemlje otkako je
“Sputnjik” uveo čovječanstvo u svemirsko doba. Osnovao je kompaniju
prije tri godine uvjeren da se svemirske agencije ne bave tim problemom koji bi
po njegovom mišljenju mnogo brže riješila mala privatna kompanija podstaknuta
mogućnošću zarade.
“Da se razumijemo, uklanjanje smeća nije dovoljno seksi
da svemirske agencije ubijede poreske obveznike da daju novac”, kaže
četrdesettrogodišnji Okada koji je kompaniju otvorio u Singapuru zbog dobre
poslovne klime, ali koji svoju letjelicu gradi u rodnom Japanu gdje ima više
inženjera.
Tokom posljednjih pola vijeka niska Zemljina orbita toliko
se napunila otpadom da naučnici upozoravaju na sve veću opasnost od sudara
smeća sa satelitima i letjelicama s ljudskom posadom. Ratno vazduhoplovstvo SAD
prati oko dvadeset tri hiljade komada svemirskog otpada dovoljno velikih –
deset ili više centimetara – da se detektuju sa Zemlje.
Naučnici smatraju da u svemiru ima oko deset miliona manjih djelića,
raznih vijaka ili komada smrznutih sredstava za hlađenje motora, koji se ne
mogu uočiti s tla. Čak i najmanji komadić kreće se u orbiti dovoljno brzo da se
pretvori u smrtonosni projektil. Godine 1983. svemirski šatl “Challenger”
vratio se na Zemlju s rupom veličine zrna graška na vjetrobranskom staklu
nastalom od udara ljuspice boje.
Porast saobraćaja povećava opasnost od sudara koji bi mogao
da poremeti komunikacije, kao što se desilo 2009. kada je napušteni ruski vojni
satelit udario u američki privatni komunikacijski satelit i izazvao kratak
prekid satelitskih telefonskih veza.
Što je još gore, svaki takav sudar stvara oblak šrapnela
koji mogu izazvati lančane sudare i onemogućiti kretanje niskom orbitom.
Miconobu Okada objašnjava da je stvorio dvofazni plan za
zaradu od uklanjanja otpada. Njegova kompanija prvo namjerava da satelit od
dvadeset tri kilograma zvani IDEA OSG 1 lansira sljedeće godine na ruskoj
raketi. Letjelica će nositi table za mjerenje broja sudara čak i s komadima
otpada manjim od milimetra. “Astroscale” će na osnovu tih podataka
sastaviti prvo podrobnu mapu gustine otpada na raznim visinama i lokacijama
koju će kasnije prodati satelitskim operaterima i svemirskim agencijama, govori
Okada.
“Moramo da ostvarimo zaradu u prvoj fazi, prije samog
uklanjanja otpada, kako bismo dokazali da smo komercijalni”, kaže on i
dodaje da je već prikupio četrdeset tri miliona dolara od ulagača.
Godine 2018. “Astroscale” će lansirati letjelicu
ELSA 1, veću od prethodne, opremljenu senzorima i mogućnostima manevrisanja
kako bi mogla da presreće otpad.
Kompanija se odlučila za lak i jednostavan način
prikupljanja svemirskog otpada – lijepak.
U saradnji s jednom japanskom hemijskom kompanijom “Astroscale”
pokušava da stvori lijepak kojim bi pokrila ravnu površinu veličine tanjira na
satelitu ELSA 1. Letjelica će udarati u dijelove otpada koji će se lijepiti za
nju i ona će ih odnijeti iz orbite. Na povratku će i satelit i otpad izgorjeti.
Okada kaže da je za smanjenje troškova cijene koja bi iznijela
desetine, možda i stotina miliona dolara, neophodno smanjenje težine satelita.
Objašnjava da će lijepak težiti svega nekoliko desetina grama, a da su njegovi
inženjeri pronašli način da težinu letjelice smanje na ispod devedeset
kilograma, što je mnogo manje od drugog predloženog satelita.
“U Sjedinjenim Državama svemirske inženjere mnogo više
zanima rad na misijama na Marsu nego uklanjanje smeća”, kaže Okada.
“Japan nema toliko zanimljivih svemirskih misija, pa su inženjeri
zainteresovani za moju ideju.”
(TBT, NYT, Autor Martin Fakler)
