Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
U Gazi je zvanično od strane najveće svjetske instance (UN) proglašena akutna glad. Takav zvaničan izvještaj je prije svega presedan u ljudskoj povijesti, iako je općepoznato da su Jevreji, kakav paradoks (?!), bili izloženi tome u vrijeme Holokausta.
CIONISTIČKA KONKVISTA
Iako režimi i politički establišmenti različito reagiraju na ovo zlo stiče se dojam da je svjetsko javno mnjenje apsolutno solidarno sa Palestincima.
Ono što još uvijek šokira svjetsku javnost jeste odnos islamskog svijeta prema tragediji njihove vjerske braće. Skoro da je opći dojam da je famozna brojka od dvije milijarde muslimana samo puki zbir šestocifrenih nula, jer je prepustila Palestince na milost i nemilost cionističkim krvolocima. Tako se svijet pita zašto niti jedna islamska zemlja nije ni pokušala doturiti humanitarnu pomoć iz zraka u Gazu, ili zašto ne izvrše pritisak na Jordan i Egipat da silom otvore vrata na svojim granicama prema Izraelu i puste kamione sa humanitarnom pomoći za šta bi imali legitimitet i opću podršku svjetske javnosti. Je li samo porblem u tome što su vojno inferiorni u odnosu na Izrael? Svakako da nije.
Takva se pitanja roje i u medijima koji su izvan domašaja islamskih režima, ali odgovora naravno nema. Čak šta više islamski vladari nemaju ni potrebu oglašavati se po tom pitanju.
No, pitanje kako se moglo desti da su muslimani dopustili da takva tragedija snađe Palestince, iako njihova golgota traje već sedamdesetak godina, mučit će nekoliko narednih generacija. S razlogom!
Kako sad stvari stoje nikakav odgovor neće biti od pomoći Plaestincima, jer se cionistički genocidni planovi za uništenje Palestine odvijaju tako da se nazire njihov tragičan ishod. Toliko su zlokobne prognoze trenutnog rata kojeg Izrael vodi protiv Palestinaca da je sasvim izgledno da će cionistička konkvista srušiti i džamiju Al-Aqsa, kako bi na tom mjestu Jevreji sagradili svoj Treći hram, što bi bila kruna njihove pobjede nad islamom.
Takve procjene dolaze iz spoznaje da se islamski svijet pokazao apsolutno nemoćnim pred cionističkom konkvistom, koju čine Izrael i Amerika, uz prikrivenu podršku mnogih evropskih (kršćanskih) zemalja prije svega Engleske, Njemačke, Francuske i Italije. Potom cionisti uživaju i otvorenu podršku hundističke Indije koju danas vodi fašista Narendra Modi. Dok pravoslavni svijet, kojeg personificira Vladimir Putin, ima licemjeran odnos prema Palestincima. Iako se Rusija kao posrnula velesila pridigla na koljena zahvaljujući podršci Palestincima, oni nemaju empatije prema njihovoj golgoti i podržavaju ih deklerativno samo zbog svog antagonizma prema zapadu. Tako je i komunistička Kina zauzela indolentan odnos prema genocidu u Gazi bez ikakvih empatija za palestinsku tragediju.
Uloga Irana, kao jedine islamske zemlje koja je vojno uključena u rat u Gazi, posredno uzvratnim raketnim napadima na Izrael i neposredno preko svojih proxy grupacija Hizbullaha iz Libana i Huta iz Jemena, nikako ne može biti presudna za konačni tragični ishod ovog rata. Jer Izrael i Amerika bi i bez rata u Gazi kad-tad izvršile napad na Iran, a možda i na Liban i Jemen, jer time rade „prljav posao“ i za monarhe iz zemalja arapskog zaljeva koji u Iranu vide veću prijetnju za svoje režime od Izraela.
MI (NI)SMO MUSLIMANI
Sve ovo ukazuje da je ‘Palestinsko pitanje’ najveće, ili najozbiljnije pitanje moderne povijesti islama.
Stoga je razložno pitati se ima li islam kao ideja uopće odgovor na ‘Palestinsko pitanje’. Naravno da ima. Kur'an na primjer eksplicite kaže da su pripadnici islama braća. A poslanik Muhammed, a.s., kaže da nije musliman ko zanoči sit, a njegov komšija gladan. Ovim hadisom se čak sugerira solidarnost sa komšijom bez obzira na njegovu vjersku pripadnost.
Sama ova postavka islama u slučaju palestinske golgote amnestira samo gladne i raseljene muslimane. Svi drugi pripadnici islama, koji vjeruju u susret sa Bogom nakon smrti, ne bi trebali imati miran san u trenutcima dok traje akutna glad u Gazi. Svakako bi ih trebalo mučiti pitanje da li sebe mogu smatrati muslimanima, kao i pitanje da li su muslimani uopće pripadnici islama ako zanoče siti dok Gazom vlada akutna glad.
Sigurno da ovakva pitanja sebi postavljaju milioni muslimana i muslimanki pred spavanje i sigurno da imaju košmarne snove zbog brige za njihovu braću i sestre u Gazi, ali ovakva pitanja javno ne postavljaju ni muslimanski mediji niti islamska inteligencija. Tako da će milioni muslimana spaliti iluzije o islamskom svijetu i islamskim vladarima nakon Gaze.
Na društvenim mrežama muslimani uspijevaju iskaliti svoj bijes prema arapskim vladarima postavljajući pitanja kako može, na primjer, biti ‘sluga dvaju Harema’ neko, misli se na princa Muhameda Bin Salmana, čija se fotografija nalazi u kući seksualnog predatora Jefrreya Espteina. Tu informaciju je objavio The New York Times.
No, ovakva se pitanja moraju postavljati u mnogo ozbiljnijoj političkoj formi. Jer ukoliko islamska inteligencija uz pomoć medija ne raskrinka (ne)islamske režime kao takve, Izrael ne samo da će nastaviti činiti šta mu je volja u Gazi, već će u njima imati izgovor za zločine i teror nad Palestincima. Jer sve ono što „krasi“ Izrael kao državu terora i aparthejda može se reči da „krasi“ i skoro pa sve režime u islamskom svijetu. Da paradoks bude veći, islamski režimi vrše teror i zločine nad sopstvenim narodima, dakle muslimanima. Njihovi zatvori su poput izraelskih, ili čak gori. U njima obitava na milione muslimana čiji je grijeh političko neslaganje sa vladarima. Da ne spominjemo javne egzekucije i druge svirepe metode zastrašivanja masa. Sve ovo ukazuje da su ljudska prava ‘apstraktna imenica’ u velikoj većini islamskih režima. Ti vladari nisu uzeli pouku kako su završili arapski diktatori Sadam, Gadafi, Mubarak, Asad itd.
Stoga islamski režimi i da hoće nemaju kredibilitet da se zauzimaju za Palestince na mađunarodnim instancama nadležnim za pitanja ljudskih prava.
Neće nas iznenaditi da Izraelci , kao njihove apolegete u zapadnim medijima, uskoro budu pravdali svoje zločine nad Palestincima tvrdnjom da bi islamski vladari to isto činili Jevrejima, ili drugim nemuslimanskim manjinama u svojim zemljama ako bi imali priliku. Nažalost, makar bi to bile hipotetičke tvrdnje zvučale bi uvjerljivo.
Naravno, ništa ne govori ni da su političke i vjerske vođe, kao ni inteligencija Bosanskih Muslimana, išta shvatili i uzeli pouku iz golgote koju preživljavaju Palestinci. Osim patetike i pozerskih osuda zločina kao takvih u Gazi, ama baš ničim nisu pokazali da imaju kuraži nadnijeti se nad ‘Palestinskim pitanjem’. Iako, Bog zna, mnogi išareti ukazuju na to da od sudbine Palestine umnogome ovisi i sudbina njihove domovine. O tome uskoro…
(TBT)
Ovaj tekst sam napisao kao Bosanski Musliman
