Malo ko je vjerovao da će Apelaciono vijeće Suda BiH potvrditi prvostepenu presudu Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske, kojom je osuđen na godinu zatvora za nepoštivanje odluka visokog predstavnika. Ovakve sumnje su se rojila nakon što se Dodik 4. jula pojavio u Tužilaštvu BiH gdje je dao iskaz u svojstvu osumnjičenog lica povodom istrage zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo Napad na ustavni poredak iz člana 156. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH). Kao što je poznato za njim je zbog toga bila izdata potjernica pa se u javnosti tretirao kao bjegunac.
DODIKU NOKDAUNU
Pošto malo ko više u Bosni i Hercegovini vjeruje u pravosudne organe, vjerovalo se da neki međunarodni faktori igraju igru s njim i da su našli načina tajnih dogovora kako bi bio amnestiran.
Čak je predsjednik NiP-a Elmedin Konaković, čovjek koji se njeviše ekponirao u sukobu sa Dodikom,u svom posljednjem intervjuu koji je dao danv-dva prije presude iskazao velike sumnje u ishod pravne trakavice sa Dodikom pa je zaprijetio deomonstracijama ukoliko Dodik bude oslobođen.
Sad nakon što je prvostepena presuda potvrđena, javnost je bezmalo šokirana. Ma šta izjavljivali političari i sa jedne i sa druge strane po pitanju osuđujućepresude, nema nikakve dileme da je Dodik doživio pravi nokaut. Onako bahat i fizički korpuletan, Dodik je već više od jednog desetljeća bio suveren u ringu. Naprosto je izgledao nepobjediv i nesalomiv. Vrijeđao je i ismijavao koga bi stigao, pa bi onda pun sebe arlakuao u mikrofon pod šatrama sa pjandurama i frajlama.
Zato je ovo bio veliki dan na političkoj areni u Bosni i Hercegovini. Naravno da će se Dodik nastaviti boriti, ali nikad se više neće boriti u ringu. Zato će politička arena u Bosni i Hercegovini izgledati mnogo drugačije.
BAKIR U NOKDAUNU
Tim prije što je prije Dodika i Bakir Izetbegović, kao predsjednik SDA, doživio nokdaun usljed izbornog poraza za člana Predsjedništva BiH , ali i političke diskavlaifikacije koju mu je uputio bivši američki amabsador u Sarajevu Michale Murphy kad je rekao da više „ne dijele iste vrijednosti“.
Iako Izetbegović vrlo vješto simulira da nije svjestan optužbe koja mu je izrečena, on vrlo dobro zna da je njegova politička karijera kao nacionalnog lidera Bošnjaka zapečačena. Kao što vrlo dobro zna da njegova stranka ne može izboriti takav izborni rezultat da bude nezaobilzna u fomrianju vlasti. Dakle, ovist će od volje drugih bošnjačkih stranaka da koaliraju sa SDA-om, potom od volje vođe HDZ-a, a ništa manje i od volje aktera međunarodne zajedniceu Sarajevu.
Stoga se presuda Dodiku može smatrati povratkom lidera Trojke u igru. Još se ne može reči koliko je Trojka profitirala na Dodikovom nokautu, ali je bilo više nego očigledno da lideri Trojke ne bi imali šta tražiti na narednim izborima da je Dodik amnestiran. To bi građani doživjeli kao njihov poraz.
Ovako, lideri Trojke će imati kakvu takvu priču pripisujući sebi zaluge da su se drznuli „izići na crtu“ opasnom Dodikui, i eto eliminirati ga iz političkog života narednih možda desetak godina.
NEDODIRLJIVI EUROKRIMOS
Ono što će liderima Trojke biti problem jeste odnos prema Draganu Čoviću koji je ostao neokrznut u svim ovim krizama i obračunima. Osim što je Čović secesionista koliko je bio i Dodik, on u javnosti ima imidž nedodirljivog eurokrimosa koji dirigira, manje više, sve bitne procese u državi.
Nema nikakve sumnje da Čović ima jako poleđe u evropskoj kršćanskoj desnici i kroumpiranim birokratama u Bruxellesu. Dok se Dodik hvališe od koga sve ima podršku u svijetu, Čović to krije k'o zmija noge. Možda je u tome razlika njihovih političkih sudbina.
U ovakvoj političkoj areni mogla bi se pojaviti nova svježa politička opcija u Sarajevu. Da li će to biti neka nova stranka, ili će već postojeće manje stranke koje drže jednaku ekvidistancu prema SDA-u i Trojki, za sada niko ne možeprognozirati.
Ali,na primjer,predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić je uočio takvu priliku pa se odlučio raafirmirati svoju stranku. On je po mnogo čemu specifičan politički igrač u Sarajevu, kao stranački lider, biznismen i medijski magnat, i stoga je njegova strategija povratka u političku arenu također vrlo specifična. Samo on može preko noći promjeniti odnos sa liderom SDA Bakirom Izetbegovićem i istovremeno uskrati podršku liderima Trojke, ustvrdivši da mu je to najveća politička greška u životu. Koliko je razumljivo da je Radončić „popeglao“ odnose sa svim medijima u BiH, toliko je iznenađujuće njegov napad na predsjednika NiP-a Konakovića preko Dnevnog Avaza. Iznenađenje je veće jer su Radončić i Konaković kao gosti na Kongresu SDP-a održali vrlo optimistične govore i najavili zajedničku kampanju na narednim izborima markirajući SDP kao nosioca te kampanje.
Samo zato što je Radončić poštedio SDP , a „prekrižio“ Konakovića može se zaključiti da on cilja na njegovo biračko tijelo, svjestan da nema šta tražiti među SDP-ovim glasačima, i da je to motiv medijskog obračuna sa Konakovićem.
U svakom slučaju Konaković je već dobio medijski degenjek od Radončića i za očekivati je da mu ovaj neće ostati dužan. Tako da bi naredna predizborna kampanja mogla proteči u znaku tog sukoba, što bi se moglo loše odrazitii na izborne rezultate Trojke.
A pošto je geopolitička scena vrlo turbulentna, sasvim je sigurno da faktori međunarodne zajednice u Sarajevu neće „sjediti skrštenih ruku“ i posmatrati političku arenu. Za sada se ne nazire promjena kursa kad je u pitanju podrška proevropskim strankama, među kojima Trojka ima najbolji rejting. Potom, uspjeh sarajevske Trojke na izborima itekako bi dao „vjetar u leđa“ banjalučkoj Trojki koja se bori protiv Dodikovog SNSD-a.
Sve to govori da se Dodikovom eliminacijom Trojka vratila u igru. Bez obzira na sve greške, propuste i gadosti koje su iskazali lideri Trojke od kada su na vlasti, da su se bili ogadili narodu, može se reči: zasluženo!
(TBT, Tim za analitiku)
