Piše: Rami Khouri, thebosniatimes.ba
Prekid vatre koji je zaustavio američko-izraelski napad na Iran pokrenuo je veliku novu političku i stratešku dinamiku koja potencijalno utiče na ključne aktere i sukobe širom Bliskog istoka, uključujući i ovonedjeljnu novu američku inicijativu o prekidu vatre za zaustavljanje američko-izraelskog genocidnog napada na Gazu i ostatak Palestine.
Ali sva nova dinamika moći i ideje o prekidu vatre neće nas nigde odvesti ako nastave ignorirati temelje prošlog stoljeća neprekidnog ratovanja, kolonijalizma i otpora. Vrijeme je da se istraže dramatični novi načini za rješavanje izraelske okupacije Palestine i preokretanje trenda više ratova širom regiona.
Dok SAD i Izrael sada iskorištavaju svoj osećaj dominacije u regionu kako bi postigli svoj najneuhvatljiviji cilj pokoravanja Palestine, fokus je sada na tri cilja: hitno postići prekid vatre i nastaviti humanitarnu pomoć u Gazi, pokrenuti kredibilan poslijeratni proces upravljanja i obnove u okupiranoj Palestini i istražiti šire izraelsko-arapske pregovore za trajni mirovni sporazum. Potonji bi kredibilno proširio sada zabludu Abrahamovog sporazuma u pravi regionalni ekonomski i razvojni bum.
Trumpova administracija, posebno, hitno mora okončati rat u Gazi, inače bi svi njeni dobici i planovi u regiji i drugdje bili ozbiljno ograničeni.
Ako udružena moćna vojna, ekonomska, tehnološka i politička sila SAD-a i Izraela nije mogla poraziti Hamas i osloboditi izraelske taoce nakon 18 mjeseci nemilosrdnog, često barbarskog, visokotehnološkog ratovanja protiv nenaoružanih palestinskih civila, svijet se pita, zašto bi ih se u budućnosti trebalo shvatati ozbiljno u bilo kojoj oblasti osim nemilosrdnog ubijanja, haosa, genocida i uništenja civilizacije?
Palestinci su sa svoje strane zauzeti istraživanjem mehanizama za samoupravu, izbore i obnovu u Gazi i na Zapadnoj obali. Ponudili su prijedloge o tehnokratskoj prelaznoj vladi nakon završetka borbi i prihvatili da će se Hamas vojno raspustiti nakon što sigurnosni aranžman zaštiti Palestinu od izraelskih napada.
Trumpov hitan pritisak da se završi prekid vatre između Gaze i Izraela naglašava dvije ogromne kontradikcije koje godine diplomatije i rata nikada nisu riješile: s jedne strane, Palestinci i Izraelci više puta čine ustupke drugima, kao što to čine ove sedmice; ali s druge strane, ovaj sukob se vremenom stalno širio, što je dovelo do toga da Izrael/SAD vode rat u Libanu, Siriji, Iraku, Iranu i Jemenu – zato što temeljna iskra izraelske okupacije Palestine nikada nije ozbiljno riješena.
Ovaj dramatičan američki pritisak za trajni prekid vatre u Gazi ponavlja novi obrazac aktivizma koji uglavnom nastoji služiti izraelskim i američkim interesima, bez jednake težine za palestinska prava.
Ovaj prijedlog ima veliki cilj da pomogne u spašavanju Netanyahua od krivične optužnice u Izraelu i da ojača Trumpovu želju da osvoji Nobelovu nagradu za mir.
Palestinska nacionalna prava su sekundarna ili se ne spominju, kao što su bila u Balfourovoj deklaraciji iz 1917. godine kojom je započeo palestinsko-izraelski sukob.
Ipak, istovremeno vidimo kako SAD, Izrael i Palestinci čine nove ustupke koji smanjuju njihove razlike, ali samo kada oboje postignu važne ciljeve jer međusobna nacionalna prava vide kao uzajamna, jednaka i istovremena.
Zato ozbiljna diplomatija u narednoj fazi, nakon prekida vatre u Gazi, mora ići tamo gdje se nijedan posrednik i diplomata nikada prije nije usudio ići: shvatiti i riješiti temeljne uzroke izraelske okupacije Palestine i sukoba arabizma i cionizma. To uključuje tri povezana elementa koja nije lahko riješiti, ali su neophodna ako naša regija ikada želi uživati normalan život.
Tri su: 1) okončanje zapadnjačke kolonijalne/imperijalne manipulacije ljudima i zemljama na Bliskom istoku, 2) definiranje i obuzdavanje cionizma/Izraela kako bi se okončale njihove regionalne kolonijalne ekspanzije i ratovi; i 3) prikupljanje globalne podrške za jednaka i istovremena prava i Izraelaca i Palestinaca da uživaju samoopredjeljenje, državnost, sigurnost i suverenitet u historijskoj Palestini.
Svaki ozbiljan mirovni napor mora poništiti štetu koja je pokrenula sukob, Balfourovu deklaraciju iz 1917. godine kojom je UK obećao da će podržati stvaranje jevrejskog doma u Palestini, iako nije imao pravo na tu zemlju, nikada nije definirao šta bi taj “dom” obuhvatao i ignorisao je paralelna nacionalna i politička prava autohtone palestinske arapske većine koja je činila 93 posto stanovništva.
Te kolonijalne tradicije nikada nisu završile za Palestince, a vijek britanske, a zatim i američke podrške cionističkim/jevrejskim superiornim pravima u Palestini samo je održao ratovanje širom regije.
Moj prijedlog, inspiriran mojim dugogodišnjim prijateljem i kolegom Michalom Ben-Josephom Hirschom, profesorom političkih nauka na Univerzitetu Suffolk, jeste da nam je potreban novi temelj za prava i Izraelaca i Palestinaca.
Trenutni međunarodni fokus je dokazani neuspjeh u svojoj obavezi na papiru na “rješenje s dvije države” ili navođenje više država da formalno priznaju palestinsku državu koja zapravo ne postoji.
Danas nam je potrebno nešto što ima snagu Balfourove deklaracije, generira podršku supersila za obje strane kao što je Balfour učinio za cionizam prije jednog stoljeća i pokreće globalnu podršku za jednaka prava Palestinaca i Izraelaca na zemlji koju obje strane polažu pravo.
Možda bi SAD i Velika Britanija mogle zajednički podnijeti rezoluciju Vijeću sigurnosti UN-a i Generalnoj skupštini koja podržava sigurne i istovremene nacionalne domove za Izraelce i Palestince u historijskoj zemlji Palestini, od rijeke Jordan do Sredozemnog mora.
Detalji bilo kakvog sporazuma o ovome zahtijevat će opsežne pregovore i izgradnju povjerenja. Cijeli svijet bi podržao novu deklaraciju SAD-a i Velike Britanije o jednakim nacionalnim pravima Palestine i Izraela – samo Izrael odbacuje rješenje o dvije države, i taj stav će se morati promijeniti da bi došlo do mirnog suživota.
Takva inicijativa dvije imperijalne sile, koje su najodgovornije za omogućavanje vijeka neprekidnih sukoba cionizma u regiji, iskoristila bi svjetsku podršku za okončanje neprekidnih ratova i širenja cionizma širom regije, što sada uključuje američko-izraelske napade na Iran, i preusmjerila bi palestinski i drugi arapski vojni otpor ka demokratskoj izgradnji države i ljudskom razvoju.
Velike zapadne države su to već radile. Borile su se sa svojim ružnim historijama ropstva, genocida, aparthejda i kolonijalizma u Africi, Aziji i Sjevernoj Americi – od simbola poput uklanjanja statua rasističkih vođa do kompenzacijskih mehanizama za potomke autohtonih naroda čiji su životi bili ograničeni kolonijalnim divljaštvom u 19. i 20. stoljeću.
U Palestini možemo odrediti početak kolonijalnog napada na prava palestinskih Arapa u Balfourovoj deklaraciji. Zato nam je potrebna nova, etičnija deklaracija koja potvrđuje jednakost, pravdu i mirnu koegzistenciju za sve – ako velike zapadne sile zaista vjeruju u ove ideale, što ostaje nejasno.
(TBT, TNA)
