Piše: Hesham Gaafar, thebosniatimes.ba
Vanjska politika Trumpove administracije, ukorijenjena u doktrini “Amerika na prvom mjestu”, poremetila je napore za rješavanje regionalnih sukoba i potkopala saradnju među zemljama Bliskog istoka.
Dajući prioritet unilateralizmu i transakcijskim odnosima zasnovanim na dogovorima, pristup američkog predsjednika Donalda Trumpa produbio je nestabilnost, posebno kroz njegov kontroverzni prijedlog da se nasilno raseljava stanovništvo Gaze.
Dok neki tvrde da bi Trumpova strategija mogla utrti put novim sporazumima, poput njegovih uvertira prema Iranu, ovaj put je opasno prepun rizika otuđenja tradicionalnih saveznika i pogoršanja regionalnih tenzija.
Trump ne nudi koherentnu ili sveobuhvatnu strategiju za Bliski istok, već se fokusira na niz specifičnih prioriteta koji odražavaju njegov širi pogled na svijet.
Ali ovi prioriteti su često u suprotnosti jedni s drugima – kao što je podrška izraelskoj regionalnoj dominaciji uz nastojanje da se okonča rat u Gazi, ili pregovaranje o novom sporazumu s Iranom dok se teži proširenom okviru normalizacije koji uključuje Saudijsku Arabiju. Rezultat je fragmentirana i nedosljedna agenda.
Trumpovo moguće odobravanje izraelske aneksije okupirane Zapadne obale i njegova sugestija nasilnog preuzimanja Gaze, vjerovatno će poremetiti nedavne napore za normalizaciju u okviru Abrahamskog sporazuma, a također bi mogla razotkriti ključne mirovne sporazume s Egiptom i Jordanom.
Ove akcije zanemaruju međunarodno pravo i palestinsko pravo na samoopredjeljenje, te rizikuju da izazovu širu nestabilnost. Arapski lideri snažno su odbacili ideju o protjerivanju Palestinaca iz Gaze, potvrđujući da normalizacija s Izraelom zavisi od uspostavljanja palestinske države.
Narušavanje poverenja
Trumpov pristup favoriziranju izraelskih interesa u odnosu na palestinska prava ne samo da otežava regionalnu saradnju i napore za rješavanje sukoba, već bi mogao izazvati i društvene nemire i kolaps krhkih država zbog masovnog raseljavanja.
Trumpova vanjska politika usmjerena na dogovor stavlja prioritete trenutne američke dobiti u odnosu na dugoročne saveze i partnerstva. Ovo je narušilo povjerenje i stabilnost koje su decenije izgradnje saveza SAD nekada podržavale.
Ponižavanje saveznika i prisiljavanje na ponovne pregovore – kao što je slučaj sa Ukrajinom – slabi sistem zapadnog saveza koji je istorijski podržavao globalnu stabilnost. Na Bliskom istoku, to se pretvara u nepouzdana partnerstva i natezanje američkih saveznika da osiguraju alternativne garancije za svoju nacionalnu sigurnost.
Trumpovo zanemarivanje međunarodnih normi i konsultacija sa saveznicima podriva globalnu i regionalnu saradnju potrebnu za djelotvornu borbu protiv nasilnog ekstremizma i stabilizaciju krhkog okruženja.
Njegovo približavanje rivalima poput Rusije i Kine, na račun tradicionalnih saveznika, također mijenja širi geopolitički pejzaž. Uspjeh u multipolarnom svijetu zahtijeva izgradnju koalicija i strateška partnerstva – elemente koji su uglavnom odsutni u Trumpovoj vanjskopolitičkoj viziji, koja saveznike vidi više kao teret nego kao imovinu.
Iako je Trump izrazio interes za osiguranje novog nuklearnog sporazuma s Iranom, njegov nedosljedni, prisilni pristup stvara konfuziju i haos. Istinska regionalna stabilnost zahtijeva održiv, multilateralni angažman i jasnu viziju za Bliski istok bez strukturalne nestabilnosti – ciljeve koje Trump nije uspio artikulirati ili slijediti.
Njegovo usko oslanjanje na Izrael u odnosima s Iranom, dok zanemaruje ključne sudionike poput Kine, evropskih saveznika i drugih regionalnih aktera, nije dovoljno. Takav bilateralni fokus, u nedostatku šireg međunarodnog konsenzusa, rizikuje ponavljanje prošlih grešaka i smanjenje diplomatske poluge.
Iako bi tvrdolinijaški stav mogao natjerati protivnike poput Irana za pregovarački sto, ovaj pristup također rizikuje otuđenje saveznika i eskalaciju tenzija ako ne riješi korijenske uzroke sukoba.
Kratkoročno razmišljanje
Trumpa se često opisuje kao nestrpljivog i željnog da projektuje odlučno vodstvo, ali dosljedno previđa dugoročne posljedice svojih postupaka. Čini se da je njegova taktika – poput iznošenja ideje o okupaciji Gaze – osmišljena da izvrši pritisak na arapske države da preuzmu veću odgovornost za teritoriju. Ali ove vrste provokacija često imaju suprotan efekat, stvarajući ogorčenost i obeshrabrujući smislenu saradnju.
Politika koja snažno favorizuje Izrael na račun Palestinaca izaziva bijes javnosti u arapskim zemljama i destabilizira režime. Iako Trump nije podržao pozive izraelskog premijera Benjamina Netanyahua za udar na iranska nuklearna postrojenja, njegova retorika drži vojne prijetnje na stolu, dodatno povećavajući regionalnu neizvjesnost.
Smanjenje broja diplomatskog osoblja koje je Trumpova administracija učinila, obustava pomoći i zaustavljanje razvojnih programa osakatili su ključne alate za stabilizaciju. Zamrzavanje pomoći Iraku, Siriji i Jemenu podriva napore da se zadovolje kritične civilne i ekonomske potrebe.
Potezi kao što je okončanje odricanja Iraka od iranskog uvoza električne energije dodatno oslabljuju njegovu ionako krhku infrastrukturu. Slično tome, preimenovanje Huta u terorističku organizaciju služi za pogoršanje jemenske humanitarne krize.
SAD su također ostale u velikoj mjeri neangažirane od diplomatskih napora s novom vladom Sirije, koja je izrazila spremnost da se suprotstavi iranskom utjecaju i bori protiv terorizma. U krhkim državama nedostatak angažmana stvara plodno tlo za ekstremizam i haos.
Unatoč pristupu novog sirijskog rukovodstva, SAD su prepustile diplomatiju regionalnim i evropskim akterima. Ovo razdvajanje čini Siriju ranjivom, posebno pošto su američke sankcije i dalje na snazi, a izraelski zračni udari se nastavljaju. Nedostatak podrške koči sposobnost vlade da zadovolji osnovne potrebe stanovništva, stvarajući vakuum koji bi ekstremističke grupe poput ISIL-a mogle iskoristiti.
Produženje rata
U Gazi, Netanyahu je odigrao ključnu ulogu u produžavanju rata, uglavnom kako bi zadovoljio svoju krajnje desničarsku koaliciju i izbjegao istrage o njegovoj odgovornosti za napad na Hamas 7. oktobra 2023. godine. Njegovi kritičari – uključujući izraelske opozicione ličnosti i porodice talaca – optužuju ga da koristi rat kao oruđe da ostane na vlasti i izbjegne krivično gonjenje za korupciju.
Trumpova retorika o prisilnom raseljenju ohrabruje izraelske krajnje desničarske ministre i omogućava Netanyahuovu sve ekstremniju politiku. Ova putanja bi mogla potaknuti direktan sukob između Izraela i Jordana, zemlje vrlo osjetljive na potencijalni priliv palestinskih izbjeglica.
Netanyahuovo oslanjanje na nacionalističko-vjersku koaliciju također podstiče ambicije aneksije Zapadne obale i Gaze – ciljeve koji prijete regionalnoj stabilnosti.
Tekući rat u Gazi, ukorijenjen u Netanyahuovoj političkoj računici, direktno je opstruirao Trumpov cilj da proširi Abrahamov sporazum na Saudijsku Arabiju.
Dok je Trumpov izaslanik za Bliski istok, Steve Witkoff, pokušavao posredovati u prekidu vatre, Netanyahuovo oklijevanje da pregovara o sljedećoj fazi zaustavilo je napredak. Kao rezultat toga, taoci ostaju u zarobljeništvu, isporuka pomoći je odgođena, a borbe su nastavljene – bez ikakvog značajnog pritiska Trumpa na Netanyahua da napravi kompromis.
Washingtonovo omogućavanje izraelskog genocida nad Palestincima postalo je ključna zamjerka, dajući vjerodostojnost narativu da su SAD egzistencijalna prijetnja i potencijalno podstičući ponovno oživljavanje oružanih grupa protiv interesa zemlje.
I Trump i Netanyahu prikazuju ekspanzionizam kao božansko pravo, dok njihova podrška etno-religijskom nacionalizmu palestinsku borbu uokviruje kao sukob civilizacija. Konflikti zasnovani na identitetu su inherentno egzistencijalni; otporni su na kompromise i skloni ciklusima nasilja, jer svaka strana traži potpunu pobjedu nad drugom.
Na kraju, Trump i Netanyahu usmjeravaju svoje nacije prema agresivnom, uskom etnonacionalizmu – onom koji uzdiže moć i zadržava prava za nekoliko privilegiranih, uključujući konzervativne bijele Amerikance u SAD-u i Židove u Izraelu. Ova vizija, ukorijenjena u isključenosti i dominaciji, nije opasna samo za region; to je duboko destabilizirajuće za svijet.
(TBT, MEE)
