Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Nakon kontinuiranih uvreda koje Milorad Dodik kao prononsirani islamomrzac upućuje Bosanskim Muslimanima, poput nazivanja ezana “arlaukanjem” i javne psovke genocida, poziv muslimanima da se vrate u kršćanstvo jedna je od najtežih i najopasnijih.
NOĆAS SLAVIM BOGUMILE
Naravno da takav siledžija i mazdrkan ne zaslužuje polemiku i razuvjeravanje da ono što on govori su povijesne neistine, ali pošto on to ne govori iz svoje glave, već je instruiran od strane veliko-srpskih ideologa koji kreiraju srpsku nacionalnu politiku, takve njegove escapade se ne smiju ignorirati.
Naime, kad Dodik poziva Bosanske Muslimane da se vrate u kršćanstvo on uporedo tvrdi da nije bilo Bogumila kad je islam došao u Bosnu i Hercegovinu jer su svi bili prevjereni u kršćanstvo, kako u katolicizam tako i u pravoslavlje.
Međutim, sama činjenica da je 30. 000 bogumilski porodica u jednom danu, na jednom mjestu, polje na lokalitetu današnjeg Donjeg Vakufa, primilo islam pred sultanom Mehmedom Fatihom, demintira Dodika.
Ali, rukovodeći se geslom da neprijatelj napada ono što ti je najvrijednije osvrćem se na ovaj Dodikov napad na moj duhovni identitet.
Tako da nisam slučajno jednoj svoj knjizi dao naslov “Noćas slavim Bogumile”, u kojoj bogumilstvo kao takvo uopće nije bila tema, već nostalgija za zavičajem, selo Pridvorci smješteno između Prozora i Gornjeg Vakufa, i seljanima koji su obilježili moje djetinstvo i ranu mladost. Kako je nestalo te generacije, tako polahko odumire i selo, a njive i čaire po kojima su hodili davno su opustjele. Na njima nema ni hajvana ni insana. Samo selo kao naseobina datira još od vremena Rimljana, svoj identitet izgradilo je u vrijeme Bogumila tako da su toponimi uglavnom bogumilski, a staro greblje u kojem se nalazi pedesetak mašeta najvjernije to dočarava.
Dodikova prijetnja Bosnaskim Muslimanima je odraz vjekovnog nasljeđa srpskih careva i voždova, od Stefana Nemanje do Dodika, koji su proganjali Bogumile ubijali ih gdje bi stigli, a živima bi rezali jezike kao kršćanskom jeresu. Zapravo to je bilo etničko čišćenje i genocid koji je počinjen nad njima u Srbiji. Preživjeli su pobjegli u Bosnu, gdje je stolovao Kulin ban koji im je bio naklonjen.
Prema Bogumilima, ili paterenima, ni katolička crkva nije bila ništa milostivija. Naprotvi, u južnoj Francuskoj je izvršen genocide nad njima pod izravnim nadzorom pape.
Povjest Bogumila je i dan danas prilično misteriozna, puna mitlogija i zla kojeg su preživjeli zbog svog opiranja kršćanskoj viziji crkve i svetog trojstva.
Tkava njihova tragična povijest ih je dovela i do Balkana, odnosno bosanskih planina gdje su nalazili utočište od svojih progonitelja. Tako da djeluje vrlo argumentirano teza da su Bogumli masovno primili islam jer su doživljavala sultana Fatiha kao spasioca – Mesiju.
DA JE FATIH BIO VEHABIJA?
Prije vojske u Bosnu su stigli Fatihovi krkleri, sufije koji su ostvarili kontakt sa bogumilskim didovima. Podudarnost njihovih duhovnih i teloloških gledišta bio je glavni uzrok njihovog masovnog primanja islama. Dovišta na Ajvatovici i Karićima svjedoće o tome.
U modernoj povijesti sredinom prošlog stoljeća ova simbioza bogumilske i islamske duhovnosti došla je do punog izražaja kroz objavljivanje književnih djela “Kameni spavač” Mehmedalije Maka Dizdara i “Derviš i smrt” Mehmeda Meše Selimovića. Haranga koju su preživjeli kako Mak tako i Meša od strane srbo-komunističke inteligencije nabolje potvrđuje šta su njihova djela značila za potvrdu nacionalnog identiteta Bosanskih Muslimana u vrijeme kada im je nacionalno ime bilo uskraćeno.
Nažalost potiranje i nijekanje ovog duhovnog kontinuiteta bogumilstva i islama kao vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta Bosanskih Muslimana ne dolazi samo od strane srpskih klero-fašista, već i od bošnjačkih nacionalista i islamskih selefista.
Bogumilsko duhovno nasljeđe kao i sufizam selefije odbacuju kao vjersko zastranjivanje i jeres. Čak dovišta na Ajavtovici i Karićima smatraju širkom – krivovjerjem.
Tako su neki bošnjački kvazi književni kritičari Selimovića proglasili srbofilom. Iako su to petoparačke književne kritike sama potreba da se tako nešto imputira Selimoviću u novokomponiranim bošnjačkim intelektulanim krugovima je vrlo indikativna.
U jednom razgovoru sa vrlo uglednim albanskim pjesnikom, čiji su korijeni iz Hercegovine, Fatmirom Baćijem, predložio sam mu da prevede “Kamenog spavača” na alabanski jezik. On je to odbio ustvrdivši da se radi o paganskom pjesniku. Inače Baći je konvertirao iz komunizma u selefizam. Preveo je dvije knjige Alije Izetbegovića (“Islamska dekleracija” i “Islam između istoka i zapada”) na albanski jezik. Navodno su obje knjige doživjele nekoliko izdanja zbog čega se tretiraju kao bestseleri.
Baćiju sam na njegovu tvrdnju da je Mak paganski pjesnik odgovorio da je sultana Fatih bio vehabija u Bosni ne bi bilo islama. A nemam odgovora za novokomponiranu bošnjačku inteligenciju koja se usuđuje osporavati vrijednost književnih djela Meše Selimovića. Tu naprosto mozak staje. Valjda zbog takvih i Dodik laje?!
(TBT)
