Samo je neupućene mogla iznenaditi informacija da je tokom nedavnog boravka Milorada Dodika u Izraelu, oko njega u pozadini kružio Amir Gross Kabiri, vlasnik mostarske Aluminij industrije.
U posljednjih godinu dana primjetna je bila učestalost njihovih susreta. Nije vjerovati da ih je povezala obostrana ljubav prema umjetnosti. Kabiri ima kolekcionarske manire, dok Dodik i kada ima neko umjetničko djelo poput ukrajinske ikone, to odmah poklanja, piše Žurnal.
Njihova poveznica, osim ljubavi prema novcu, je konekcija sa Rusijom. Da li je Kabiri na aerodromu ispratio Dodika prema Moskvi nakon što je deložiran iz Izraela nije poznato. Neupitno je da je Dodika i Kabirija povezao vlasnik HDZ-a BiH Dragan Čović, još jedan agent „strane sile“ na ovom prostoru.
Kabiri nije svojevremeno odgovorio na direktno Žurnalovo pitanje:
Podržavate li secesionističku politiku koju unutar BiH zagovara Milorad Dodik?
Nije ni morao. Pokazao je to u Jerusalemu.
Da li je Kabiri dao koji savjet ili ubrzao konekciju za Dodikovu posljednju foto seansu sa Putinom? Ima osnova za takvo promišljanje. Kabiri vjerovatno ima bolje konekcije sa Rusijom čak i od Dodika. Predsjednik je “Hermitage Museum Foundation Israel”, ogranka ruskog državnog muzeja Ermitaž u Sankt Peterburgu, čiji je direktor Mikhail Piotrovksy u dobrim relacijama sa Vladimirom Putinom.
Piotrovksy i Kabiri, Putin i Piotrovksy
Koje još zasluge ima Kabiri za Rusiju? O tome ilistrativno kazuje podatak koliko je prihodovao ovoj državi za posljednjih pet godina, od kada je dobio na poklon upravljanje Aluminijem. Brojke do kojih smo došli su neumoljive – za proteklih pet godina, Aluminij industrija je za aluminijski otpad platila Rusiji oko 750 miliona maraka!
Riječ je nelegiranom aluminiju, šipkama, žici, pločama, limovima, trakama i profili od aluminija, koji je potom pretapan u ljevaonici i donosio desetine miliona dobiti uz mizeran najam za postrojenja. Nije da nema tog otpada diljem svijeta, uvožen je uporedo iz iz Australije, Indije ili Ujedinjenih Arapskih Emirata, no Rusija je imala primat. Na skladišnom poligonu Aluminij industrije nisu se gomilali izljeveni trupci.
Kako god, iznova se nameće pitanje zašto ovaj sistem rada nije uveden u vrijeme kada je bivši Aluminij stvarao sve veće gubitke preskupom proizvodnjom putem elektrolize i kada je usljed dodatne sistemske pljačke morao ugasiti pogone i stotine radnika ostaviti bez posla. Izdavanjem u zakup, na način kao je urađeno, stranoj firmi koju je osnovao Kabiri je omogućen profit na osnovu pretapanja, bez ikakvog značajnijeg ulaganja.
Kabiri je preuzeo tvornicu Aluminij kao da je njegova od osnivanja prije 50 godina, okruživši je izraelskim zastavama, ukratko omogućena mu je svojevrsna ekstrateritorijalnost unutar BiH. Tadašnji federalni premijer Fadil Novalić je na sve to znakovito šutio, može se reći dajući na taj način „blagoslov“.
Tužilaštva nikada nisu pokazala interes za dosljednu istragu nelegalnih radnji oko Aluminija. Naprotiv, krivične prijave su uredno odbacivane.
Čović i Kabiri sada se mogu u potpunosti posvetiti spasavanju prijatelja Dodika.
(TBT)
