
Plan prekompozicije vlasti, reklo bi se, spreman, ali će za to Trojki biti potrebna šira podrška. Sada upitna ona HDZ-a BiH, jer iz ove stranke poručuju da je sve smišljeno. Optužbe na račun Trojke:
„Potpuno je nejasno zašto se išlo u smjenu Nebojše Radmanovića, kadra SNSD-a, kada se zna kakva će biti reakcija u Domu naroda. Ne mogu se nikako oteti dojmu da je ovo napravljeno smišljeno“, rekao je Damir Džeba, delegat HDZ-a BiH u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine.
Kombinacija i računica je mnogo. Ona koju pravi SNSD nada se podršci upravo svog čvrstog saveznika HDZ-a BiH, a na pitanje jesu li u Federaciji pronašli novog, a možda starog partnera SDA, Dodik u svom maniru:
„Da li mi nešto radimo s drugima, uz puno uvažavanje vas, ne bih vam ništa rekao, osim da radimo.“
Sve opcije, dakle, u igri, ali zasad bez otkrivanja karata. Ako je suditi po ishodu sjednice Zastupničkog doma, SDA se barem ovaj izborni ciklus neće miriti sa SNSD-om.
Neki analitičari tvrde da za SDA ta opcija nije realna jer ne žele biti zamjena za Trojku, niti bi im se to politički isplatilo.
Isto tako misle da se opcija ulaska u vlast možda neće isplatiti PDP i stranka okupljenim oko njih jer da bi ulazak u vlast na državnom nivou za ove stranke bila greška.
Čak tvrde da ukoliko se opozicija u RS-u upeca na ovaj mamac da uđe u vlast u RS-u, da su oni definitvno žrtvovali sljedeće izbore.
I dok svjedočimo možda novoj, ali vjerovatno ne i posljednjoj krizi, nije na odmet podsjetiti da državne institucije još nemaju usvojen budžet. Nakon svega pitanje je kad će ga i dobiti. Brojni projekti su tako opet pali u drugi plan.
Ako bi se stranke čiji su zastupnici u četvrtak smijenili Nebojšu Radmanovića držali zajedno, aktualni saziv Vijeća ministara BiH bi mogao biti smijenjen, pod uvjetom da delegati SNSD-a i HDZ-a ne blokiraju donošenje odluke kroz kvorum. Naime, SNSD i HDZ u Predstavničkom domu PS BiH imaju 12 zastupnika, što znači da je na drugoj strani ostalo 30 zastupnika. Dakle, SNSD i HDZ bi mogli biti preglasani u Predstavničkom domu. Kada je u pitanju Dom naroda, tu je situacija malo drugačija.
Kako funkcionira Dom naroda PS BIH
Dom naroda PS BiH ima petnaest delegata. Deset delegata, pet Bošnjaka i pet Hrvata, dolazi iz Federacije, a pet delegata, Srba, dolazi iz Republike Srpske.
“Kvorum čini devet delegata, uz uslov da su prisutna najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska delegata”, piše u Poslovniku o radu Doma naroda PS BiH.
Dakle, da bi sjednica Doma naroda bila održana u sali moraju biti po tri delegata iz kluba Srba, Hrvata i Bošnjaka.
Trenutno stanje u Domu naroda
U Domu naroda u ovom trenutku sjede: U Klubu Hrvata – tri delegata HDZ-a BiH, jedan delegat HDZ-a 1990 i Zlatko Miletić; U klubu Srba tri delegata SNSD-a, jedan delegat PDP-a i jedan delegat SDS-a; u Klubu Bošnjaka dva delegata SDA, jedan delegat DF-a, jedan delegat SBiH-a i jedan delegat NiP-a.
Smjena ministara iz SNSD-a – nerealna očekivanja
Ukoliko bi Predstavnički dom PS BiH donio odluku (a može) o smjeni SNSD-ovih ministara u Vijeću ministara BiH, odluka o smjeni bi išla na Dom naroda PS BiH. Po uslovom da bude kvoruma, te da sve stranke koje su glasale za smjenu Nebojše Radmanovića prate svoje glasanje iz Predstavničkog doma, SNSD-ovi ministri bi mogli biti smijenjeni. Naime, glasovima opozicionih delegata iz RS (dvojica) bila bi ispunjena entietska većina iz RS, dok bi glasovima Kluba Bošnjaka i jednog delegata iz reda Hrvata bila ispunjena i entitetska većina (potrebna najmanje četiri glasa iz Federacije) iz FBiH. Za smjenu ministara iz SNSD-a, pa čak i HDZ-a, postoji potreban broj ruku i u Domu naroda – 2 SDA plus 1 NiP plus 1 DF plus 1 SBiH plus 1 SDS plus 1 PDP plus Zlatko Miletić u zbiru su osam. To znači da postoji potrebna većina za izbacivanje SNSD-a i HDZ-a iv Vijeća ministara.
SNSD-ova i HDZ-ova mogućnost blokade
Prema poslovniku, sjednica Doma naroda PS BiH ne može biti održana ukoliko u sali nema po tri delegata iz sva tri kluba naroda. SNSD i HDZ imaju po tri delegata u Klubu Srba, odnosno Klubu Hrvata. Ukoliko trojica delegata SNSD-a ne dođu na sjednicu, sjednica neće biti održana. Dakle, SNSD i dalje drži ključ u Domu naroda PS BiH, jer svojim nedolaskom mogu spriječiti donošenje bilo kakve odluke (uključujući i reformske zakone). Na taj način SNSD može spriječiti smjenu svojih ministara u Vijeću ministara BiH, te smjenu Nikole Špirića u Kolegiju Doma naroda PS BiH. Isto važi i za HDZ BiH. Stranka Dragana Čovića ima tri delegata u Klubu Hrvata i ako oni ne dođu na sjednicu, sjednica ne može biti održana.
Zbog ovog mehanizma blokade SNSD i HDZ u svojim rukama drže kompletnu situaciju, jer smjena nije moguća ukoliko stranka Milorada Dodika i stranka Dragana Čovića ne pristane suštinske ne pristane na smjenu.
Imenovanje i razrješenje ministra sigurnosti
“Ministri i zamjenici ministra mogu podnijeti ostavku bez obrazloženja. Ministri i zamjenici ministra podnose ostavku predsjedavajućem Vijeća ministara. Ako ministar ili zamjenik ministra podnese ostavku ili ako je trajno spriječen da vrši svoju dužnost, predsjedavajući Vijeća ministara imenuje njegovog nasljednika, najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja njegove ostavke i/ili od dana kada je ustanovljeno da je ministar ili zamjenik ministra trajno spriječen da vrši svoju dužnost. Nasljednik ministra ili zamjenika ministra preuzima dužnost nakon što ga potvrdi Predstavnički dom u skladu sa postupkom predviđenim članom 10. ovog zakona”, piše u Zakonu o Vijeću ministara BiH
Šta ovo znači u slučaju Nenada Nešića?
S obzirom na to da je Nenad Nešić podnio ostavku, o njegovoj smjeni ne odlučuje Parlamentarna skupština BiH (Predstavnički i Dom naroda PS BiH), već predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto. Ukoliko Borjana Krišto donese odluku o razrješenju Nenada Nešića, Ministarstvom sigurnosti BiH će rukovoditi njegov zamjenik Ivica Bošnjak (HDZ). Krišto ima rok od 15 dana da predloži Nešićevog nasljednika i o njemu odlučuje Predstavnički dom PS BiH. Međutim, nije propisano šta se dešava ukoliko je taj rok probijen. Dosadašnja praksa dokazuje da se ne dešava ništa.
Dakle, Predstavnički dom PS BiH ne može imenovati Nešićevog nasljednika sve dok ga Borjana Krišto ne predloži. Da li je realno očekivati da će Krišto predložiti kandidata SDS-a, PDP-a i Nebojše Vukanovića ili je realnije očekivati da će ova pozicija ostati upražnjena sve dok se ne steknu uslovi za imenovanje kadra SNSD-a? I u ovom slučaju HDZ BiH drži ključ, a iz njihovog glasanja u slučaju Radmanović, jasno je da je savez Dodik-Čović neraskidiv.
Imenovanje nasljednika Nebojše Radmanovića
Da bi bio imenovan nasljednik Nebojše Radmanovića u Kolegiju Predstavničkog doma PS BiH, on mora dobiti podršku većine delegata u Predstavničkom domu PS BiH. Stranke Trojke imaju deset zastupnika, a opozicija iz RS ima pet. Dodamo li tome glasove Šemsudina Mehmedovića, te zastupnika NES-a i stranke Fuada Kasumovića, dolazimo do broje od 19 zastupnika. To znači da je sudbina nove koalicije u Predstavničkom domu PS BiH u rukama zastupnika SDA i DF-a. Jer bez njihovih glasova SDS ne može dobiti mjesto u Kolegiju. Da li će u tom slučaju cijenu platiti kadrovi NiP-a Elmedin Konaković i Denis Zvizdić?
Eurofili protiv rusofila
S obzirom na ovako kompliciranu situaciju koja ukazuje na vrlo neizvjestan ishod ključno je pitanje zašto su se lideri Trojke odlučili baš sad raskinuti koaliciju sa SNSD-eom. Ono što su u svojim intervjuima ponudili javnosti Elemdin Konaković i Sabina Čudić nije dovoljno uvjerljivo.
Prema njihovim procjenama Dodik je na „koljenima“, a ni njegovom zaštitniku Aleksandru Vučiću „ne cvjetaju ruže.
Oboje su ovu odluku nazvali revulucionarnom, što svakako imponira, ali koliko god bili hrabri i odvažni da srpskom voždu kažu: „Dosta !“, pitanje je da li će u tome uspjeti. Tim prije što lideri dvije najmoćnije strnake HDZ i SDA nemaju motiv da ih podrže. Ali ono što ide u prilog liderima Trojke jeste činjenica da su Dragan Čović i Bakir Izetbegović „uhvaćeni na jednoj nozi“ i da ne mogu, bar javno, stati na Dodikovu stranu. Riječ je o principijelnim razlozima proevropskog puta Bosne i Herecgovine. Kako što lideri Trojke sasvim opravdano očekuju podršku moćnih krugovameđuanraodne zajedince , tako se Čović i Izetbegović boje stati na stranu Dodika jer bi time podržali njegovu antievropsku politiku, koja se umnogome može ocjeniti i kao proruska, jer bi time izazavli bijes iz Bruxellesa.
Tako da se može reči da je na sceni direktni sukob eurfoila i rusofila. Kakav god ishod bude ova bitka će raskrinkati lažne eurofile i proruske kolaboracioniste.
(TBT, Tim za analitiku)






