CIVILIZACIJA
Preko 500.000
djela najvećih autora i mislilaca antičkog vremena je izgubljeno zauvijek
FOTO: (Wikipedia)
Aleksandrijska
biblioteka je bila najveća biblioteka antičkog svijeta. Nalazila se u
Aleksandriji, na obali Sredozemnog mora, u današnjem Egiptu.
Aleksandar Veliki
prvi je naredio izgradnju velike biblioteke, ali nije doživio da je vidi, kao
ni grad koji je po njemu dobio ime. Ubrzo je Aleksandrija postala najveći grad
zapadnog svijeta, grad papirusa i centar trgovine knjigama.
Biblioteka je
osnovana je početkom III vijeka prije nove ere od strane kraljeva iz dinastije
Ptolemeja. Duhovni pokretač i prvi organizator bio je Grk Demetrije iz
Falerona. Tokom njenog postojanja upravnici biblioteke bili su veoma učeni
ljudi i književnici, kao priređivač klasičnih epova: Zenodot iz Efesa, pjesnik
i gramatičar Likofron iz Halkisa i kritičar i filolog Aristarh sa Samotrake.
Gradnju
Biblioteke i Muzeja počeo je Ptolemej I Soter, oko 290-283. p. n. e., a
nastavio Ptolemej II Filadelf – Soter. Izgrađena je u aristokratskom dijelu
grada Brukejon, kraljevskoj četvrti, u stilu Aristotelove Akademije.
Broj knjiga i/ili
papirusa u Biblioteci se u izvorima navodi različito. Dok jedni ukazuju da ih
je bilo 700.000 primjeraka, drugi tvrde da ih je bilo 500.000 ili 600.000, a
Carl Sagan čak navodi da ih je bilo milion.
Biblioteka je
čuvala radove najvećih mislilaca antičkog vremena. Na opštu civilizacijsku
žalost, gotovo sva ta djela uništena su zauvijek u velikim požarima.
FOTO: (Wikipedia)
Neka od
najzanimljivijih svjedočanstava njenog uništenja dobili smo od rimskih autora,
prema kojima je biblioteka prvi put zapravo slučajno uništena od strane Gaja
Julija Cezara tokom opsade Aleksandrije 48. godine pne.
“Kada je
neprijatelj pokušao da presiječe njegovu (Cezarovu) flotu, morao je da se
odbrani uz pomoć vatre, koja se sa proširila sa dokova i uništila veliku
biblioteku”, pisao je čuveni Plutarh u životopisu Julija Cezara.
Drugo uništavanje
biblioteke izveli su hrišćani, ubrzo nakon što je 387. godine hrišćanstvo
postalo državna religija Rimskog carstva. Car Teodosije I 391. godine naredio
je uništavanje svih paganskih hramova. Tada hrišćani, na čelu sa
aleksandrijskim patrijarhom Teofilom, spaljuju Aleksandrijsku biblioteku.
Treće i
posljednje veliko uništavanje biblioteke odigralo se kada je muslimanska armija
osvojila Aleksandriju 642. godine nakon što je porazila vizantijsku vojsku u
bici kod Heliopolisa. Komandant muslimanske vojske je upitao kalifa Umara šta
da rade sa bibliotekom, odnosno sa knjigama. On je dao čuveni odgovor: „One ili
su u suprotnosti sa Kur'anom, što znači da su jeres, ili se slažu sa njim, što
znači da su suvišne.”
Iako su sva tri
uništavanja dokumentirana u historijskim izvorima, naučnici nisu sasvim sigurni
u njihovu vjerodostojnost, prije svega zbog moguće pristranosti drevnih pisaca,
a zatim i zbog manjka arheoloških nalaza koji potvrđuju razmjere biblioteke ili
uzrok njenog nestanka.
Sve dok svi
stanovnici ne napuste Aleksandriju i arheološka iskopavanja u gradu budu
dozvoljena, vjerovatno nećemo saznati pravu istinu o bespovratnom gubitku
znanja starog svijeta.
(TBT,
Newsweek.rs)