GEOPOLITIKA
Nakon ubistva ruskog ambasadora u Turskoj, bivši američki
diplomata i ambasador u Iraku Christopher Hill, izjavio je da bi ovaj slučaj
mogao da eskalira i da je jasno da se sa Erdoganovim režimom “nešto
dešava”
FOTO: Erdogan, Putin (public)
Nakon ubistva ruskog ambasadora u Turskoj, bivši američki
diplomata i ambasador u Iraku Christopher Hill, izjavio je da bi ovaj slučaj
mogao da eskalira i da je jasno da se sa Erdoganovim režimom “nešto
dešava”.
Hill je za CNN komentarisao aktuelnu situaciju u Turskoj, kao
i reakcije Washingtona na izjave turskih zvaničnika u kojima se aludira na
američku umiješanost u atentat. Ocjenu Johna Kirbya, portparola američkog
državnog sekretara da su takve optužbe “apsolutno smiješne”, Hill je
okarkterisao kao neuobičajenu.
FOTO: Hill (Screenshot, CNN)
– “Apsolutno smiješno” nije uobičajan diplomatski
način razgovora. Mislim da ova situacija može da eskalira. Jasno je da se nešto
dešava u Turskoj, posebno sa režimom Recepa Tayyipa Erdoğana nakon neuspjelog
vojnog puča. Turska postaje sve bliža sa Rusijom i prepušta joj diplomatsko
vođstvo. Krajnje je neobično da Rusija preuzma diplomatsko vođstvo, posebno da
uloga SAD bude svedena na ljutnju prema Savjetu bezbjednosti UN bez direktne
uloge u diplomatiji – izjavio je Hill za CNN.
Nakon ubistva ambasadora, ruski predsednik Vladimir Putin
izjavio je da je ubistvo “provokacija s namjerom da se ugroze odnosi
Rusije i Turske i mirovni proces u Siriji”, dok je turski predsjednik
poručio da na tu provokaciju neće nasjesti.
Moskva i Ankara imali su uspone i padove u odnosima. Ruska
intervencija u Siriji na strani Bashara al Assada razbjesnila je Erdogana koji
je svojevremeno bio jedan od prvih svjetskih lidera koji je tražio Assadov
odlazak sa vlasti.
Nekoliko mjeseci kasnije, nakon puča, zatezanje odnosa sa
Zapadom, ali i porastu podrške kurdske manjine u Turskoj militantnim kurdskim
frakcijama, Ankara i Moskva približile su svoje stavove, pa čak i zajednički
radila na planu izvođenja civila iz Aleppa.
Zbližavanje su pratili i protesti ispred ruske amabasade i
diplomatskih predstavništva u Istanbulu i Ankari. Sam atentator na ambasadora
rekao je “mi ginemo u Aleppu, vi ćete ovdje”.
U prvim analizama nakon što je vijest o atentatu obišla svijet,
mediji i mnogi zapadni analitičari poredili su ovaj događaj sa atentatom na prijestolonasljednika
Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine nakon kog je počeo Prvi svjetski rat, ali
turski kolumnista Mustafa Akyol ne očekuje da će između dvije zemlje doći do
bilo kakvog ratnog sukoba.
– Ovo nije Sarajevo. Između Ankare i Moskve neće izbiti rat.
Čak naprotiv, mislim da će biti još bliže – rekao je Akyol za “Washington
Post”.
“Pitanje je samo koliku će cijenu Erdogan morati da
plati”
Ipak, činjenica je da je pred Erdoganom teška i komplikovana
geopolitička situacija. Odnosi Turske i zapada na jako su niskom nivou. Veliki
broj vlada i zapadnih zvaničnika javno je osudio Erdoganove mjere nakon neuspjelog
pokušaja vojnog puča nazivajući ga diktatorom uz pozive da se Turskoj i
definitivno zatvore vrata EU. Odnose Ankare i Brisela dodatno komplikuje i
migrantska kriza, pa je će Erdogan morati da napravi ustupke Rusiji nakon
ubistva ambasadora.
– Ovo nije moglo da se dogodi u gore vrijeme po Erdogana
koji je baš sada pažljivo pregovaro sa Putinom oko Sirije. U trenutku kada su
se odnosi Turske sa zapadom istopili, zbližavanje sa Rusijom mu je potrebno.
Putin će ovu situaciju iskoristiti da dobije sve što želi iza zatvorenih vrata,
dok ćemo u javnosti slušati floskule kako se odnosi neće mijenjati. Pitanje je
samo koliku će cijenu Erdogan morati da plati – rekao je za “Washington
Post” Henri Barkey, direktor instituta za Bliski istok na “Woodrow
Wilson Institutu” u Washingtonu.
Kraj za Erdogana u Siriji?
U Erdoganovoj izjavi, datoj nakon telefonskog razgovora sa
Putinom, stoji da su se dva predsjednika dogovorila da ojačaju “saradnju
posebno kada je riječ o međunarodnoj borbi protiv terorizma”. Niko ne zna
šta to tačno znači, ali mogla bi biti indicija da će Turska dozvoliti Assadovim
saveznicima u Moskvi i Teheranu da oblikuju budućnost Sirije.
Kod kuće, Erdoganovi saveznici krivicu za atentat svaljuju
na Fethullaha Gülena, muslimanskog sveštenika i biznismena koji živi u egzilu u
SAD, a kog je vladajuća stranka u Turskoj optuživala za organizovanje neuspjelog
puča u julu. Moskva traži odgovornost “direktnog krivca”, pa bi se
moglo očekivati da će se odnosi Ankare i Washingtona dodatano pogoršati kako
Erdogan bude jače insistirao da se mulimanski vođa pogubi.
(TBT)
