ANALITIKA
Imajući u vidu napete odnose između Ankare i Moskve u
protekloj godini, stoljeća historijskog suparništva i netrpeljivosti, te
konfliktnih vanjskih politika oko pokolja u sirijskom građanskom ratu, nekoliko
je mogućih scenarija koje treba imati u vidu.
FOTO: Putin, Erodgan (AP)
U ponedjeljak je ruski ambasador u Turskoj Andrey Karlov
ubijen na umjetničkoj izložbi u Ankari, a navodno ga je upucao Mevlut Mert Altinas,
pripadnik policijskih snaga. Prema najmanje jednom navodu, napadač je prije
pucnja na ambasadora kazao: „Natjerat ćemo te da platiš za Alep“, a izjava se
vjerovatno odnosila na rusku podršku vladi Sirije u njenoj brutalnoj opsadi
Alepa.
Nije jasno kako će Rusija odgovoriti. Ali, imajući u vidu
napete odnose između Ankare i Moskve u protekloj godini, stoljeća historijskog
suparništva i netrpeljivosti, te konfliktnih vanjskih politika oko pokolja u
sirijskom građanskom ratu, nekoliko je mogućih scenarija koje treba imati u
vidu.
1. Ruski hakeri na meti imaju Tursku. Rusija voli stvarati
domaće političke nevolje u drugim zemljama kroz prigodno tempirane cyber napade
(pitajte samo SAD). Turska vlada je i ranije bila žrtva takvih napada; 7. Decembra
je Wikileaks pustio preko 57.000 emailova Berata Albayraka, turskog ministra
energije i prirodnih resura i zeta predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Uz
naznake o ruskoj suradnji s Wikileaksom oko objave hakiranih emailova ranije, ruski
cyber namjesnici mogli bi na meti imati Tursku, te otkriti još neugodnih tajni
o ljudima iz bližeg okruženja Recepa Tayyipa Erdogana.
2. Već klimava veza između Rusije i Turske mogla bi se
raspasti te dovesti do ponovnog ekonomskog pritiska na Tursku. Ovo se desilo poslije
novembra 2015., kada su turski lovci F-16 oborili ruski bombarder na granici sa
Sirijom. Rusija je odgovorila embargom na mnoge turske proizvode, te je izvoz u
Rusiju pao na 4737 mil. Nadalje, izgradnja cjevovoda za transport prirodnog
gasa TurskihStream, koja je trebala biti dio „strateškog partnerstva“ dviju
zemalja, stavljena je na čekanje. Ekonomska situacija se nije popravila dok se
u junu 2016. Erdogan nije izvinio.
3. Ubistvo je iskorišteno kao izgovor za dalju demokratsku
represiju u Turskoj i Rusiji. Erdogan je
uhapsio hiljade ljudi nakon neuspjelog pokušaja puča u julu, a i njegov život
je direktno bio metom napada. Putin je došao na vlast dijelom i zbog
nepopustljive borbe za ruske interese u Čečeniji. Kako god, ubistvo ne obećava
dobro ni ruskom ni turskom narodu.
4. Primirje u Alepu propada. Rusija i Turska su na suprotnim
stranama građanskog rata u Siriji, ali su obje zemlje pomogle u dogovoru
zadnjeg primirja koje je omogućilo pobunjenicima i civilima da izađu iz Alepa.
Ubistvo bi iznova moglo dovesti do propadanja primirja, ili do borbi u drugim
krajevima Sirije. Ruske snage su prisutne u sjeveroistočnoj Siriji, i to nedaleko
od mjesta gdje su turske trupe učestvovale u prekograničnim napadima na gradove
pod kontrolom IS-a.
5. Rusija igra na kurdsku kartu. Turska je članica NATO-a,
te se čini nevjerovatnim da bi Rusija mogla razmišljati o početku otvorenog
rata sa Turskom. Drugim riječima, Karlov vjerovatno nije novi nadvojvoda Franz
Ferdinand. Ipak, Rusija bi mogla iskoristiti svoje povijesne veze sa
obespravljenom kurdskom populacijom u Turskoj, uključujući i pružanje moguće
podrške kurdskim militantima, i samim tim, većem broju kurdskih terorističkih
napada. U subotu je auto-bombom u centralnoj Turskoj ubijeno 13 vojnika i 55
ranjeno. 11. decembra u Istanbulu su eksplodirale dvije bombe koje su ubile 39
ljudi, a ranile 154. Odgovornost za napade u Istanbulu je preuzela kurdska
militantna grupa.
(TBT, FP, Prevela Jasmina Drljević)