U Hrvatskoj već nekoliko tjedana bjesni verbalni rat između predsjednika Zorana Milanovića s jedne strane, te premijera Andreja Plenkovića i njegovih trabanata iz HDZ-a s druge, u kojemu su ovi potonji iznijeli vrlo ozbiljne optužbe o tome da Milanovića zapravo financiraju Rusi.
Povod sukobu je Milanovićevo protivljenje da hrvatski oficiri sudjeluju u misiji NATO-a za pomoć Ukrajini (NSATU), na što on kao predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni komandant vojske po Ustavu ima potpuno pravo.
Plenković, koji u svojem trećem premijerskom mandatu pokazuje sve jače vučićevske tendencije, zbog Milanovićeve blokade prilično je izgubio živce, pa se od njega i iz HDZ-ovog tabora mogu čuti razne uvrede na Milanovićev račun, primjerice da je “ruski štakor”, “Putinov korisni idiot” i slično.
HDZ NE NUDI DOKAZE ZA OPTUŽBE MILANOVIĆA
Sve to se, pak, odvija u pretkampanji za predsjedničk izbore, čiji se prvi krug očekuje krajem godine, a sve ankete pokazuju da će Milanović rezultatski uvjerljivo poniziti HDZ-ova predsjedničkog kandidata Dragana Primorca, koji će vjerovatno ući s njime u drugi krug.
Naravno, masovno dijeljenje uvreda je na hrvatskoj političkoj sceni u ovom predsjedničkom mandatu inaugurirao upravo Milanović, uspjevši u pet godina (iz)vrijeđati sve – od aktivistica za prava žena, preko političkih analitičara, pa do Plenkovića i HDZ-ovaca. Ponekad s razlogom, većinom nepotrebno, jer je sve kritike koje je imao mogao iznijeti pristojnijim jezikom i tako skrenuti pažnju na meritum, umjesto što se svi bave njegovim stilom izražavanja. Što je sve izrekao na račun Bosne i Hercegovine bolje da ne podsjećamo.
Jezičavi i otrovni Milanović stoga nema problema ni sada verbalno šamarati Plenkovića, njegove ministre i slabog predsjedničkog kandidata Primorca, te im ne samo parirati, nego ih i nadigrati. Od toga njegova kampanja za reizbor ima samo koristi, jer pokazuje da se jedan Milanović može, bez da se oznoji, nositi s desetak razjarenih HDZ-ovaca. Kakav god inače bio, Hrvati bi ipak radije takvog predsjednika nego nekakvog dosadnog šonju ili Plenkovićevog poslušnika.
Kad se razgrne rat riječima koji Milanović vodi s HDZ-ovom vladom, ostaje jedna vrlo ozbiljna optužba, koju je prvi izrekao hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, inače poznat po tome što konkurira za najgoreg Plenkovićevog ministra. Grlić Radman je u biti karikaturni diplomata, nesuvislo laprdalo koje serijski reda gafove i kojeg baš nitko u Hrvatskoj ne smatra doraslim funkciji koju obavlja.
Zato i ne čudi što se baš on prvi zaletio s izjavom da su Milanovićevu “predsjedničku kampanju vjerojatno financirali neki ruski izvori”.
S obzirom na to da Putinova Rusija itekako troši novac na financiranje određenih političara u Europskoj uniji – npr. francuska ekstremna desničarka Marine Le Pen je dokazano među njima – novinari su već sutra pitali Grlića Radmana ima li kakve dokaze za svoju tvrdnju.
“Ja sam mislio da će Milanović opovrgnuti možda eventualno navode za koje, istina, nemam dokaze, kao recimo da se njegova kampanja financira iz ruskih izvora”, pokušao se izvaditi Plenkovićev inoministar iz rupe koju si je sam iskopao, ali je, u skladu sa svojim poznatim kapacitetima, nastavio dublje kopati. Optužiti danas, nakon ruske invazije na Ukrajinu, nekoga da ga financiraju Rusi nije mala stvar, a Grlić Radman je priznao da za to nema nikakvih dokaza.
Razotkrivanje ove HDZ-ove laži se nastavilo i kada je SDP-ov predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ranko Ostojić pitao Sigurnosno-obavještajnu agenciju (SOA) je li tačno da su Rusi financirali Milanovićevu predsjedničku kampanju. SOA mu je odgovorila da nisu. Pored toga, da HDZ ima ikakve konkretne dokaze za tu tvrdnju, nema sumnje da bi ih već dostavili medijima koje kontroliraju i tako diskreditirali Milanovića.
KADA PRIČA O RUSIJI ČOVIĆU TEČE MED IZ USTA
Nakon očitovanja SOA-e bi u nekoj normalnijoj zemlji završila priča o tome da Milanovića financiraju Rusi, ali Hrvatska pod HDZ-ovom vlašću je daleko od normalnosti. Kampanja laži je nastavljena, a u nju se uključila i HDZ-ova eurozastupnica Željana Zovko.
Na pitanje novinarke: “Jeste li vi na tragu ministra vanjskih poslova da se ruski novac upliće u kampanju u Hrvatskoj?”, Zovko je odgovorila: “Apsolutno. To je činjenica. SOA ima svoje metode ispitivanja, mi imamo svoje.”
Nažalost, nismo saznali koje to svoje metode ispitivanja ima HDZ-ovka Zovko i kako to da ona zna više od glavne hrvatske tajne službe, ali znamo to što je o ruskom utjecaju prije par godina govorio njen politički pokrovitelj, vječni predsjednik HDZ BiH Dragan Čović.
On je u februaru 2020. bio u službenoj posjeti Rusiji, na poziv predsjedateljice Vijeća Federacije Ruske Federacije Valentine Matvienko, te je u intervjuu za jedne ruske novine rekao i ovo:
“Moje je stajalište da BiH i Ruska Federacija trebaju proširiti sveobuhvatnu suradnju, uključujući jačanje međuparlamentarne suradnje. Vjerujem da je za Bosnu i Hercegovinu privilegija imati Rusku Federaciju kao partnera.”
Pa dodao: “Ruska Federacija, s obzirom na svoje strateške, ekonomske, vojne i političke mogućnosti, za nas je nedostižna vrijednost.”
Ima još: “Osobito kad pogledate jugoistočnu Evropu ili Balkan, uloga Rusije je, po mom mišljenju, posebno nezamjenjiva.”
I šećer na kraju: “Rusiju se neprestano optužuje zbog činjenice da njena politika ili diplomacija imaju vrlo jak utjecaj u Bosni i Hercegovini. I spreman sam reći da, nažalost, ovdje ima vrlo malo ruskog utjecaja.”
Čović se družio s Putinom i javno objavljivao fotografije od 2018. sve do početka ruske invazije na Ukrajinu; ova je fotografija, na kojoj je i tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović (HDZ), nastala na finalu SP u nogometu u Rusiji 2018.
U trenutku dok Čović sve to izgovara, Rusija je već uveliko okupirala Krim. Tako zvuči “ruski igrač”, a ne kao Milanović koji je nedavno rekao da su za njega ruski predsjednik Vladimir Putin i izraelski premijer Benjamin Netanyahu “osumnjičenici i optuženici pred Međunarodnim kaznenim sudom – tu razlike nema”.
Čović se i kao član Predsjedništva BiH oduševljeno fotografirao s Putinom na Svjetskom prvenstvu u nogometu 2018., kao i tadašnja HDZ-ova predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović.
“Čović se predsjedniku Putinu zahvalio na gostoprimstvu i sjajnoj organizaciji prvenstva, ali i ruskom narodu koji je tokom takmičenja ugostio navijače iz cijelog svijeta, te pokazao svoje dobronamjerno i prijateljsko lice”, pohvalili su se tada iz Čovićevog kabineta.
KADA JE GRLIĆ RADMAN LAVROVU ČITAO POEZIJU
Sve to su Plenković, HDZ i Željana Zovko zaboravili, kao i notornu činjenicu da je jedina stranka u Hrvatskoj za koju je dokazano da je financirana ruskim novcem – HDZ! Bilo je to u mandatu Plenkovićeva prethodnika Tomislava Karamarka, a operacija je išla preko pozajmica koje je HDZ-udala kontroverzna firma Prvo plinarsko društvo (PPD) tajkuna Pavla Vujnovca, koji se obogatio na preprodaji ruskog plina. Baš to je bila jedna od najvećih Plenkovićevih zamjerki Karamarku, te je tu praksu i prekinuo.
Ali nismo nikad čuli da je Čovića opisao kao “ruskog igrača”. Tu etiketu nije dobio ni tragikomični Grlić Radman, koji je u Zagrebu u januaru 2022., mjesec prije ruske invazije na Ukrajinu, srdačno ugostio ruskog kolegu Sergeja Lavrova, javno mu se ulizujući preko svake mjere dobrog ukusa i diplomatskih uzusa.
“Hrvatska je u ovih 30 godina uspjela ostvariti velika postignuća, a Rusija je uvijek bila tu kad je to bilo potrebno i hvala vam još jednom na tome”, rekao je tada Grlić Radman, pa još dodao kako je otkrio Lavrovljevu “toplu poetsku dušu” i da mu je “čitao poeziju na ruskom”.
Plenković i HDZ su se u međuvremenu toliko pogubili u kampanji laži, za koje optužuju Milanovića po principu da je ono što govore o njemu zapravo istina o njima, da se pokazalo i kako su lagali kada su rekli da vojno osoblje NATO-a neće biti na ukrajinskom teritoriju, što je bio glavni argument Milanovića u odbijanju da odobri sudjelovanje hrvatskih oficira u misiji NSATU.
HDZ-ov ministar obrane Ivan Anušić je govorio da o tome nema govora, da bi ga onda ubrzo demantirao sam Plenković.
Sukob se sada premjestio u Sabor, u kojem Plenković neuspješno pokušava skupiti dvotrećinsku većinu s kojom bi mogao mimo Milanovića poslati hrvatske oficire u spornu misiju.
Bilo kako bilo, Milanović je cijelu situaciju odlično iskoristio za svoju kampanju, jer je i većinsko raspoloženja ljudi u Hrvatskoj da se ne treba još više miješati u rat Rusije i Ukrajine. Plenković je toga svjestan, pa se neki dan pun bijesa obrušio na same birače, kojima je poručio da se moraju prosvjetliti i da ne smiju glasati za Milanovića.
Pritom HDZ-ovci cijelo vrijeme nisu spomenuli glavni argument koji bi Milanovića kako-tako mogao povezati s Rusima i Putinom, a to je naravno Milorad Dodik, s kojim predsjednik Hrvatske nažalost njeguje vrlo dobre odnose. Ipak, to i dalje nije nikakav dokaz da Milanovića financiraju Rusi niti da je “ruski igrač”. A i jasno je zašto to nisu spomenuli – jer je s Dodikom još bliži Dragan Čović.
(TBT, Valter)