Narodna skupština Republike Srpske usvojila je u prvom čitanju Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Кrivičnog zakonika RS kojim se, pozivajući se na Odluku Ustavnog suda RS, iz pet članova Krivičnog zakonika RS briše odrednica “rodni identitet” i zamjenjuje riječima „drugo lično svojstvo“.
Riječ je o grupi članova KZRS kojima se građani štite od diskriminacije, te sankcionira krivično djelo iz mržnje izvršeno u potpunosti ili djelimično zbog rasne, nacionalne ili etničke pripadnosti, jezika, vjerskog uvjerenja, boje kože, pola ili seksualnog opredjeljenja, zdravstvenog statusa ili rodnog identiteta nekog lica.
LICEMJERJE MINISTRA PRAVDE RS
Rodni identitet, podsjećamo, podrazumijeva lični osjećaj vlastitog roda. Odnosi se na subjektivni doživljaj sebe, bilo kao žene ili muškarca, ili nečeg drugog.
Međutim u entitetu Republika Srpska, koji se, kako to voli isticati ovdašnja vlast i njoj bliska patriotsko-srpsko–patrijarhalna udruženja, želi vratiti tradicionalnim srpskim vrijednostima, lično deklarisanje o vlastitom rodu je neprihvatljivo.
Ministar pravde RS Miloš Bukejlović brisanje rodnog identiteta pojasnio je tek floskulom „da Ustav Republike Srpske propisuje da su građani ravnopravni“.
„Naime, građani su u slobodama, pravima i dužnostima jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo“, izjavio je Bukejlović.
Međutim, šta podrazumijeva pojam „drugo osobno svojstvo“ – nije pojašnjeno u Ustavu RS, ni u tekstu nacrta, niti se entitetski ministar pravde potrudio da ga pojasni.
Vlada RS nacrt izmjena Krivičnog zakonika RS u kojima se briše odrednica rodni identitet usvojila je početkom jula ove godine, i već tada su stigle brojne kritike da je u pitanju retrogradan proces te da se od toga treba odustati.
No, kako Vlasti RS ne uvažavaju niti mišljenja organizacija civilnog društva koje se bave pitanjima zaštite ljudskih prava, posebno ranjivih grupa, ali ni preporuke eksperata UN-a, u situacijama kada predsjednik RS Milorad Dodik, a sve kako bi „poslušao preporuke branitelja tradicionalnih vrijednosti“, odluči da suzi obim ljudskih prava i sloboda, onda nikoga i ne treba čuditi što su se izmjene KZRS ipak našle u parlamentarnoj proceduri.
Najbolje je o tome tokom skupštinske rasprave svjedočio jedan od Dodikovih trbuhozboraca. Riječ je o poslaniku SNSD-a Srđanu Mazalici, koji se osim za genetiku, jaku struju i prijenos električne energije, sada specijalizirao i za oblast ljudskih prava.
Osim što negira rodni identitet, Mazalica ističe i da ga treba izbaciti iz Krivičnog zakonika RS „jer se njime nameću nepoželjne evropske vrijednosti“. Uz to je izrazio je i „zabrinutost“ kako bi to moglo utjecati na izborne procese u RS-u.
PO UZORU NA ZAKONE NJEMAČKE IZ 30-IH GODINA
„Ako mi sada prihvatimo i ostavimo ovo (rodni identitet, op.a.), onda će slijedom toga biti inicijativa i neko će u ličnoj karti promijeniti pol, a u stvarnosti neće, onda bi tako na izbornim listama za parlament drugo mjesto vrlo lako mogao zauzeti muškarac, ukoliko se izjasni kao žena“, pojasnio je svoju genijalnu opservaciju Mazalica.
Potom je ušao i u sferu psihološkog tumačenja pitanja rodnog identiteta.
„Dakle, tu se radi se o psihološkim problemima koje imaju ljudi sa svojim identitetom. Onda su to stavili na jedan viši nivo, gdje se pripadnost tog identiteta pokušava nametnuti rame uz rame određenom polu“, rekao je Mazalica.
Nakon ovakvih stavova izrečenih u najvišem zakonodavnom tijelu RS-a, postavlja se pitanje hoće li u trećoj dekadi 21. stoljeća ovaj bh. entitet krenuti stopama Njemačke iz 30-ih godina prošlog stoljeća.
O tome govori i Milica Pralica, građanska aktivistica i direktorica UG Oštra nula, koja podsjeća da je jedan od ključnih primjera nacističkih zakona bio je set Nürnberških zakona iz 1935. godine, kojim su Jevrejima i drugim „nepoželjnim“ grupama uskraćivana osnovna građanska prava, a brak između Jevreja i „arijevskih“ Nijemaca bio je zakonski zabranjen.
„Zakon o zaštiti njemačke krvi i časti predstavljao je legalni okvir za segregaciju i dehumanizaciju, uspostavljajući pravni presedan za otvoreni progon i diskriminaciju manjina. Ovakva vrsta pravnog sistema služila je da omogući pravosuđu da legitimizuje netrpeljivost i ukloni one koji nisu odgovarali nacističkoj viziji. Ko je na tapeti poslije rodnoga identiteta u RS-u? Žene nerotkinje, parovi koji nemaju djecu, etnički mješani brakovi, “loši” Srbi, nastavite niz…“, poručuje Pralica.
Pred početak sjednice Narodne skupštine RS (održane od 29. – 31. oktobra) Helsinški parlament građana (HPG) Banjaluka ponovo je pozvao poslanike i poslanice Narodne skupštine RS da povuku nacrt izmjena Krivičnog zakonika RS sa dnevnog reda.
HPG je ponovo podsjetio i da predložene izmjene, kojima se uklanja termin “rodni identitet” sa liste izričito zaštićenih karakteristika, predstavljaju ozbiljan udarac na pravnu zaštitu ranjivih grupa.
Ova mišljenje dijele i eksperti UN (Nezavisni ekspert za zaštitu od nasilja i diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta i Specijalna izvjestiteljica o položaju branilaca/teljica ljudskih prava) koji su Vladi RS poslali otvoreno pismo u kojem, između ostalog, navode:
„I sa procesnog i sa materijalnog stanovišta, veoma je zabrinjavajuće predložiti izmjenu temeljnog krivičnog zakonika s jasno regresivnim ciljem smanjenja obima zaštite koju pruža. To implicira da vlasti više ne bi pružale zaštitu od krivičnih djela motivisanih predrasudama na osnovu rodnog identiteta, čime bi se u zakon unijela de jure diskriminacija“.
Pralica ističe da izmjene KZRS ne samo da umanjuje zaštitu prava osoba koje se suočavaju sa zločinima iz mržnje i diskriminacijom na osnovu rodnog identiteta, već šalje i jasnu poruku da vlasti entiteta Republika Srpska ne priznaju i ne štite osnovna ljudska prava svih svojih građana.
„Uklanjanje termina ‘rodni identitet’ iz zakona predstavlja korak unazad u borbi za ljudska prava i ravnopravnost. Ova promjena može dovesti do povećanja nasilja i mržnje prema osobama različitog rodnog identiteta, jer se time smanjuje pravna zaštita i podrška koju bi trebali imati“, podvlači Pralica.
OTVOREN PUT ZA KRIVIČNA DJELA IZ MRŽNJE
Ukazuje i na očitu i zabrinjavajuću opasnost da izmjena Krivičnog zakonika RS šalje poruku da vlasti, uz podršku dijela javnosti, smatraju da imaju pravo odlučivati ko je „normalan“, a ko nije.
„To je krajnje arogantno i opasno. Vlasti koje se usuđuju odlučivati ko je normalan očigledno nemaju pojma šta to znači. Ko su oni da određuju šta je normalno? Ko su oni da govore o moralu, kada ni politički moral nemaju na minimumu?“, zaključuje Pralica.
Krivična djela iz mržnje, kada se ima u vidu sudska praksa u Republici Srpskoj, nisu bila adekvatno sankcionirana ni do sada, bez obzira da li su počinjena na temelju vjerske, nacionalne, spolne ili seksualne pripadnosti žrtve. Otuda i opravdana bojazan da bi ove izmjene KZ mogle, umjesto da štiti sve građane, biti osnova za institucionalizaciju diskriminacije.
Graeme Reid, nezavisni ekspert za zaštitu od nasilja i diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta i Mary Lawlor, specijalna izvjestiteljica o položaju branilaca ljudskih prava UN-a, ovim povodom obratili su se i ministru vanjskih poslova BiH Elmedinu Konakoviću.
Uz podsjećanje na obavezu BiH da poštuje i kroz svoje zakone provodi sve visoke standarde zaštite ljudskih prava, od šefa BiH diplomatije zatražili su, uz ostalo, da dostavi sve dodatne informacije i/ili komentare koje ima o nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske (Nacrt zakona), uključujući stavove Vlade BiH o prethodnoj analizi.
Uz to od Konakovića se traži i da pruži detalje o zakonodavnom procesu izrade Nacrta zakona, kao i o naporima da se obezbijede svrsishodne konsultacije s civilnim društvom i široka uključenost. Takođe, Konakovića su zamolili da navede sve procjene koje su sprovedene kako bi se obezbijedilo da odredbe Nacrta zakona budu u skladu s obavezama države prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima.
Ono što su Reid i Lawlor previdjeli jeste način funkcioniranja BiH. Odnosno da entiteti nemaju obavezu o svom radu informisati Vijeće ministara BiH, niti državni ministri na bilo koji način mogu utjecati na zakonodavne procese u entitetima.
Stoga, budu li izmjene Krivičnog zakonika usvojene, oborit ih može jedino Ustavni sud BiH. No, kako RS već duže ne poštuje odluke Ustavnog suda BiH, niti ih provodi, jedino što je izvjesno da u domenu zaštite ljudskih prava građane ovog entiteta čeka duga, mračna noć.
(TBT,Valter)