Kako Iran odgađa svoju osvetu na izraelsko ubistvo Ismaila Haniyeha u Teheranu, raste zabrinutost da bi se eskalirajuće tenzije mogle proširiti izvan Bliskog istoka i na južni Kavkaz.
S obzirom na to da Teheran tek treba naznačiti šta će učiniti, zbog potencijalne umješanosti SAD, neki spekuliraju da bi Azerbejdžan, bliski saveznik Izraela, mogao biti na meti.
Nedavno su izraelski mediji objavili da je izraelska vojska zabranila svojim vojnicima boravak u Azerbejdžanu i Gruziji zbog potencijalnih iranskih prijetnji. Iran je u prošlosti gađao baze za koje tvrdi da su izraelske obavještajne službe u iračkom Kurdistanu.
Iako Tel Aviv nije komentirao izvještaj, azerbejdžanska zvanična agencija za razvoj medija negirala je prisustvo bilo kakvih “stranih vojnih kontingenata” u zemlji. Međutim, neki su prošle sedmice protumačili protivzračne vježbe Bakua kao demonstraciju sile protiv Teherana, koji je nedavno izveo pomorske vježbe u blizini njihove zajedničke granice u Kaspijskom moru.
Primjetno, vježbe su uslijedile nakon što je u izvještaju britanskih medija sugerirano da se generali iranske Islamske revolucionarne garde (IRGC) zalažu za direktne napade na izraelske gradove, fokusirajući se na vojne baze kako bi se minimizirale civilne žrtve. Prema izvještajima, novoizabrani iranski predsjednik Masoud Pezeshkian navodno je predložio gađanje “tajnih izraelskih baza” u Azerbejdžanu.
Osnovna regionalna zabrinutost
Iako bi ove medijske tvrdnje mogle biti neutemeljene, posebno imajući u vidu trenutne napore Teherana da normalizira odnose s Bakuom, tenzije u pozadini i dalje opsjedaju dinamiku između dvije zemlje.
Teheran je dosljedno izražavao zabrinutost zbog izraelskog vojnog i obavještajnog prisustva u blizini iransko-azerbejdžanske granice, jer Tel Aviv nastoji proširiti svoj utjecaj u regijama poput Perzijskog zaljeva, sjevernog Iraka, Južnog Kavkaza i Centralne Azije kao dio svoje strategije za ‘ približavanje Iranu’.
Teheran je čak optužio Baku da je pomagao Mossadu u ubistvu iranskih nuklearnih fizičara i da je vodio izviđačke aktivnosti. Kada je Azerbejdžan 2012. potpisao ugovor o oružju vrijedan 1,6 milijardi dolara s Izraelom, Teheran je uputio službeni protest azerbejdžanskom ambasadoru, označivši prodaju kao provokativan, antiiranski potez, što je dovelo do diplomatske krize, uključujući hapšenje grupe iz Bakua optužene za špijuniranje za Teheran i planiranje napada na američke i izraelske ambasade.
Iste godine, Foreign Policy je izvijestio da su SAD zaključile da je Izraelu odobren pristup zračnim bazama na azerbejdžanskom tlu za potencijalne vojne napade na Iran.
Istovremeno povijesno pogoršanje odnosa Teherana i Bakua nakon Drugog rata u Nagorno-Karabahu pružilo je Izraelu priliku da ojača svoju poziciju strateškog partnera, čak je predložio i formiranje „ujedinjenog fronta“ za suprotstavljanje Iranu.
Vrijedi podsjetiti da je depeša američkog State Departmenta koju je objavio WikiLeaks potvrdila da je “glavni cilj Izraela da sačuva Azerbejdžan kao saveznika protiv Irana, kao platformu za izviđanje te zemlje i tržište za vojnu opremu”. Drugim riječima, Izrael je mnogo uložio u oblikovanje percepcije dva suprotstavljena saveza: Azerbejdžan-Izrael i Jermenija-Iran.
Uprkos ovim povremenim tenzijama, Baku je do sada izbjegavao otvorenu konfrontaciju sa svojim moćnim južnim susjedom, uviđajući da si ne može trajno priuštiti zategnute odnose s Teheranom.
Ovo je posebno ključno jer Azerbejdžan još uvijek treba da osigura mirovni sporazum sa Jermenijom i trenutno se suočava sa kritikama Zapada nakon ponovnog zauzimanja regije Nagorno-Karabah.
Pragmatizam u odnosima Teherana i Bakua
Samo nekoliko dana nakon Hamasovog napada 7. oktobra, dvije države potpisale su značajan sporazum o uspostavljanju koridora Aras, tranzitne rute koja omogućava Azerbejdžanu pristup eksklavi Nahičivan preko iranske teritorije.
Ovaj dogovor, koji je došao nakon tri godine historijski niskih odnosa, smatran je ključnim korakom da se izbjegne kontroverznija alternativa ‘Zangezurskom koridoru’. Ilham Aliyev i pokojni Ebrahim Raisi čak su zajedno otvorili hidroenergetski objekat na rijeci Aras, koja čini granicu između Irana i Azerbejdžana.
U junu su dvije zemlje izvele zajedničke vojne vježbe – događaj nezamisliv samo godinu dana ranije. Mjesec dana kasnije, Baku je ponovo otvorio svoju ambasadu u Teheranu, koja je zatvorena nakon oružanog napada na misiju u januaru 2023.
Predloženi međunarodni transportni koridor sjever-jug (INSTC), koji predviđa ambicioznu željezničku rutu koja povezuje Indiju s Rusijom s Azerbejdžanom i Iranom kao ključnim posrednicima, ima poseban značaj za Teheran.
Osim jačanja svoje veze s Rusijom u vrijeme kada dvije zemlje produbljuju svoje ekonomske, vojne i političke veze, Iran ima za cilj osigurati pristup Crnom moru kroz INSTC – potencijalno veliko postignuće Teherana u regiji.
U tom kontekstu, dok produbljivanje izraelskih prodora na Kavkaz ostaje tačka spora u Teheranu, pragmatizam usredsređen na regionalnu stabilnost i ekonomske izglede trenutno pokreće odnose između dvije zemlje.
Vrijedi naglasiti da je poboljšanje odnosa sa susjednim zemljama glavni cilj vanjske politike za novu reformističku Pezeshkianovu administraciju. Svaki agresivni potez protiv Azerbejdžana ne samo da bi okončao krhko partnerstvo i gurnuo Baku bliže Izraelu, već bi stvorio i neposredne sigurnosne prijetnje Teheranu, koji je sve više upleten u krize koje muče Bliski istok.
Prepoznajući utjecaj Bakua kao ključnog igrača u različitim trgovinskim i energetskim mrežama koje uključuju velike globalne i regionalne sile poput SAD-a, EU, Kine i Rusije, Teheran je krenuo u ponovno kalibriranje svog pristupa jer ne može natjerati svog sjevernog susjeda da preduzme korak vratio iz saradnje sa Izraelom. Ova strateška pozicija omogućava Azerbejdžanu da održi fleksibilnu spoljnu politiku, odolevajući pritiscima bilo kog pojedinačnog aktera.
Baku nije čak ni oklevao da prihvati politiku koja se razlikuje od politike njegovog ključnog saveznika, Turske, jer otvoreno i glasno hvali svoje rastuće partnerstvo sa Tel Avivom.
Međutim, može se pretpostaviti da je direktna konfrontacija između Teherana i Izraela nepoželjan scenario za Baku, jer bi to činilo posebnim izazovom održavanje svoje delikatne ravnoteže između dva najveća neprijatelja.
Osim toga, Teheran nastavlja promatrati regiju kroz sočivo usmjereno na sigurnost, uz bilo kakvu potencijalnu upotrebu sile od strane Bakua da uspostavi ‘Zangezur koridor’ koji ostaje crvena linija za Iran.
Ovaj kontekst naglašavaju česti napadi azerbejdžanskih provladinih medija na Mehdija Sobhanija, ambasadora Teherana u Jermeniji, koji dosljedno izražava iransko protivljenje “bilo kakvim geopolitičkim promjenama u regionu”.
(TBT,TAN)
