GLOBAL
Iako na prvi pogled potpuno različiti, i odlazeći i novi šef
Bijele kuće imaju jednu istu karakteristiku – odnos prema protivnicima
FOTO: Trump, Obama (public)
Razlike između Donalda Trumpa i Baracka Obame su velike i
lako uočljive. Trump je ponekad veseo i komičan, ali češće okrutan i vulgaran.
Obama nema ništa od toga. On se veoma trudi da bude originalno duhovit, i
nikada neće koristiti sirove argumente kao što to radi njegov nasljednik.
Ipak, treba priznati da i jedan i drugi imaju jednu
zajedničku crtu: prezir prema svojim kritičarima. Trump svoje opisuje poput
malog djeteta “lažov”, “gubitnik” “prevarant” i sl. Obama to radi prefinjenije,
ali ipak radi.
To je postalo vidljivi na njegovom prvom inaguarcionom
govoru 2009. godine – “postoje neki koji
nam zamjeraju našu ambiciju”. Da li ih je bilo? Neki su se pitali može li SAD
da izdrži toliko velike planove? Njih je okarakterisao kao “cinike”, sa
nerealnim viđenjem sveta.
U govoru kojim je predstavljao obrazovni sistem “Trka
ka vrhu” one koji ga nisu razumjeli je ponovo okarakterisao kao cinike
koji nemaju kontra prijedlog.
Protivnici Obame nisu samo negatori i cinici već su
iracionalni i zlonamjerni. Po njemu oni koji smatraju da vlada nema kapaciteta
da riješi probleme, ne bi ni trebalo da pokuša da ih rješava. “Ako nemate para
za zdravstveno osiguranje, bolje da se ne razbolite”, rekao je tada Obama.
Nije problem imati kritičare, ali prečesto obraćati pažnju
na njih jeste. Jedno je kada se obraćate protivnicima u kampanji, ali ne i u
inaguraconom govori. Tako je 2013. tvrdio da “dugotrajan mir i sigurnost, ne
moraju da budu posljedica dugog rata”, kao da neko vjeruje da se mora ratovati.
Inaguracioni govori bi trebalo da građanima SAD daju nešto
oko čega će se ujediniti, ali to nije bio slučaj 2013. “Odbijamo da vjerujemo
da se mora napraviti izbor između generacije koja je napravila SAD ili one koja
gradi njenu budućnost”, rekao je Obama. Obama misli da je moguće oboje, a ko se
ne slaže sa tim osudio je po njegovom mišljenju jednu generaciju na propast.
Ovakve formulacije su obilježile Obamin mandat, a njegova
prava zaostavština je u stavu da njegovi protivnici nisu ni pametni ni
disciplninovani, i da mu ne mogu promijeniti mišljenje.
(TBT/ LA Times)
