TEMPO
Nacional donosi
svjetski ekskluziv, od utorka u suradnji s vodećim svjetskim novinama, počinje
s objavom serije tekstova u okviru afere Football Leaks. Nacional ima
privilegij biti među onima kojima su dostupni šokantni dokumenti koji otkrivaju
sjenoviti svijet beskrupuloznog nogometnog biznisa. U okviru projekta European
Investigative Collaboration dubinski istražujemo priče i kompleksne sheme
putova novca koje su već zaintrigirale vlasti brojnih zemalja. Od utorka u printanom
izdanju počinjemo objavljivati članke koji će zauvijek promijeniti i hrvatsku
nogometnu scenu
FOTO: (public)
Kao uvod u te
priče, ekskluzivno na našoj internet stranici, kroz tri dana, tokom nedjelje,
ponedjeljka i utorka, u tri zasebna dijela objavljujemo priču iz Der Spiegela,
o poreznim akrobacijama Christiana Ronalda i Jose Mourinha.
Messi. Zaboravite
Messija! Još uvijek postoje neki koji Messija smatraju najboljim nogometašem na
svijetu. Oni nemaju pojma. Samo zbog toga što je Lionel Messi proglašen
najboljim nogometašem svijeta pet puta, a Cristiano Ronaldo tri puta? Samo zato
jer je Messi Ligu prvaka osvojio četiri puta, a Ronaldo tri? Samo zato jer je
Messi zabio fantastičnih 50 ligaških golova u sezoni naspram Ronaldovih
fenomenalnih 48? Sve je to istina, ali malo to vrijedi van nogometnog
igrališta. Ako istinu u nogometu tražite na igralištu, onda zaista nemate
pojma.
Istina je da je
Lionel Messi uhvaćen. Ljetos je bio prisiljen pojaviti se na španjolskom sudu u
Barceloni, gdje je kažnjen uslovnom zatvorskom kaznom u trajanju od 21 mjeseca
zbog utaje poreza. Sud mu je također naložio plaćanje kazne u iznosu od dva miliona
eura zato jer su on i njegov otac utajili porez u iznosu od 4,1 milion eura.
Ronaldo? Ili
točnije, gospodin Cristiano Ronaldo dos Santos Aveiro, kako je u španskim
poreznim prijavama navedeno njegovo puno ime i prezime? Na kraju 2014. godine
diskretno je ‘ubrao’ 63,5 miliona eura ali na njih nije platio ni jedan euro
poreza. A mogao bi se s tim izvući. Moglo bi to čak biti i posve legalno.
Zaradio je 63,5 miliona eura, prije i nakon oporezivanja, bez sudske parnice,
bez prekršaja i vjerojatno bez grižnje savjesti.
Ko je onda bolji
nogometaš? Ronaldo! Osim ako, nakon što ovaj članak bude objavljen, španski
porezni inspektori ne shvate da ne bi trebalo biti legalno osnovati takvu vrstu
kompanije na Britanskim Djevičanskim otocima koja godinama skladišti Ronaldove
milijune – preko računa u privatnoj švicarskoj banci. Niti 63,5 miliona eura ni
devizni račun ne pojavljuju se nigdje u njegovoj poreznoj prijavi.
Što je ono
Ronaldo rekao o sebi? “Pametan sam ja dečko”, i “Nije važno igraš li dobro ili
loše – najvžanije je da pobjeđuješ”. U nogometu, ta se rečenica odnosi na
igralište, ali kad se radi o top igračima odnosi se i na njihov bankovni račun.
Oni koji još nisu pronašli rupe u zakonu da smanje ili, još bolje, eliminiraju
potrebu za plaćanjem poreza smatraju se luzerima.
Naravno, Ronaldo
nije iznimka kad je riječ o izbjegavanju plaćanja poreza. Ali njegovo je ime,
kao i Messijevo, najpoznatije. Najvredniji je brend i najveća zvijezda. On je
ikona, čovjek koji predstavlja sjaj i koristoljublje modernog nogometa u ovoj
priči o profesionalcima i njihovim zaradama. Sjaj globalne religije s 1,6
milijardi pratitelja – obožavatelja opsjednutih svojim timovima i začaranih
svojim polubogovima te naizgled natprirodnim trikovima igrača poput Ronalda,
koji se često mogu razumjeti samo kad se gledaju na usporenoj snimci. Ali
koristoljublje se isto zove Ronaldovim imenom: s time da je važan samo
rezultat, ego, uspjeh. S time da će se sve nekako riješiti samo od sebe i da
ništa nije važno, bar ne tako dugo dok porezne vlasti igraju prema njihovim
pravilima ili dok se god te vlasti mogu prevariti. I sve dok god sve ne otkriju
fanovi, koji plaćaju milione da bi financirali te zvijezde.
Ali sad će cijeli
svijet saznati. Zviždačka platforma Football Leaks dala je uvid Der Spiegelu u
hard driveove koji sadrže 1.9 terabita informacija – najveću količinu podataka
u povijesti sporta.
Gomila fajlova
toliko je masivna i toliko značajna za mnoge zemlje da je Der Spiegel te
materijale podijelio sa svojim partnerima u European Investigative
Collaboration (EIC). Od tada, 60 novinara iz 12 različitih medijskih
organizacija surađivali su u svojim analizama najtajnijih dokumenata.
Profesionalni
nogomet danas je šou biznis – najveći šou na zemlji. Mjera za najveće zvijezde
u ovom šou je novac, u eurima ili dolarima. Iznosi transfera rastu, kao i plaće
i prihodi od oglašavanja. Ronaldo zarađuje 38,181.818 eura godišnje od Reala i
transferskih pristojbi tog kluba – iznos nekog kluba koji bi bilo koji klub
trebao platiti da ode iz Reala je – milijarda eura. Plaće igrača postale su
toliko astronomske da je megalomanija postala neodvojiva od sporta. Zašto bismo
dijelili te milione ili plaćali porez na njih?
Football Leaks
sada otkriva ružniju stranu ovih priča o uspjehu: ove zvijezde očito žele
društvu vratiti što je manje toga moguće – ili ništa ako im to uspije. Da bi to
napravili, oni i njihovi savjetnici upravljaju često u mračnim vodama poreznih
zakona. Oni koji ne sudjeluju u igri – zato jer još uvijek osjećaju odgovornost
prema društvu – smatraju se preslabima za uspjeh.
Football Leaks
otkriva ružniju stranu priča o uspjehu: Ronaldo i druge zvijezde očito žele
društvu vratiti što je manje toga moguće – ili ništa ako im to uspije. Da bi to
napravili, oni i njihovi savjetnici upravljaju često u mračnim vodama poreznih
zakona. Oni koji ne sudjeluju u igri – zato jer još uvijek osjećaju odgovornost
prema društvu – smatraju se preslabima za uspjeh.
Jedna se rečenica
ističe u ogromnoj hrpi dokumenata. Napisao ju je Hans Erik Odegaard iz Norveške
u prosincu 2015., nakon što je njegov 16-godišnji sin potpisao za Real, a
smatran je jednim od najtalentiranijih europskih igrača. Španski su pravnici
izračunali učinak takve kompanije putem koje se izbjegava plaćanje poreza na
prihod igrača – takve vrste kompanije koja je postala toliko uobičajena među
nogometnim profesionalcima.
Ali Odegaardov
otac bio je zabrinut i napisao je: “On će u svakom slučaju zaraditi puno novca,
pa je stoga i moralno pitanje koliko će truda uložiti u pokušaj da izbjegne
plaćanje poreza dok se drugi ljudi puno više muče da bi platili račune.” Podaci
Football Leaksa sadrže nekoliko milijuna dokumenata, a da biste naletjeli na
takve emailove potrebno je jako puno istraživanja.
Martina Odegaarda
ovih dana nije lako pronaći. Trenutno igra uglavnom na Realovoj klupi i za klub
je igrao samo dvaput. Nesretan je u Madridu.
2 miliona dolara
za šest sati rada
Oni otkrivaju
kako je Ronaldo izlio milijune i milijune eura u offshore kompaniju na Karibima
do 2014. godine. Jedva da je platio imalo poreza na taj novac. I kao da to nije
bilo dovoljno, na kraju 2014. prodao je svoja marketinška prava za godine
2015-2010. odjednom za dodatnih 75 miliona eura. Brzo je prikupio novac na
kraju porezne 2014. To je, na kraju krajeva, bila zadnja godina u kojoj je
mogao iskoristiti pravo za plaćanje najmanjeg iznosa poreza u Španjolskoj.
Danas, kako su potvrdili njegovi odvjetnici, porezni inspektori su mu na tragu.
Dokumenti su isto
tako otkrili drugu nogometnu zvijezdu koja se pokazala kao velemajstor u
skrivanju svog novca: José Mourinho, međunarodno priznat menadžer koji je
uspješno vodio Porto, Chelsea, Inter Milano i Real Madrid. Sam je sebe zvao
‘posebnim’ – te je nedvojbeno najekscentričniji čovjek na menadžerskoj klupi.
Ali dokazao se jednako ekscentričnim kad je riječ o njegovu novcu, jer ga drži
spremljenog daleko od kuće, na računu švicarske banke koji pripada offshore
kompaniji na Karibima, koji je povezan sa zakladom na drugoj strani svijeta na
Novom Zelandu. Mourinhou je, kako dokumenti otkrivaju, naloženo da plati
milijune eura poreza.
I drugi
profesionalni nogometaši imaju sklonište za novac u egzotičnim zemljama. Među
njima su Pepe i Ricardo Carvalho, koji su obojica igrala za portugalsku
reprezentaciju koja je osvojila Europsko prvenstvo ljetos. James Rodríguez,
najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u Brazilu, također je na listi. Sva
trojica igraju ili su igrala za Real Madrid, najbogatiji nogometni klub na
svijetu, u kojem nisu samo plaće igrača ekstremno visoke već i samouvjerenost
igrača kad je riječ o plaćanju poreza. Popis Realovih igrača koji su pokušali
biti pametniji od španjolskih poreznih zakona također uključuje i člana
njemačke nogometne reprezentacije, svjetskih prvaka: Mesuta Özula, koji danas
igra u londonskom Arsenalu. Možda nije izlio svoj novac u neku poreznu oazu,
ali je prije nekoliko mjeseci primio porezni račun zbog svojih prethodnih
boravaka u Španjolskoj. Özul bi trebao platiti dva milijuna eura poreza plus
dodatne kazne u iznosu od 790.000 eura, kako pokazuju dokumenti Football Leaks.
Popis ide dalje i
dalje
Koliko onda
vrijedi jedan dan života Cristiana Ronalda? To je teško reći, ali postoje neki
tragovi: može zaraditi 1.9 miliona dolara za šest sati i 45 minuta rada. To je
4,691 dolara po minuti, kako je otkriveno u marketinškom ugovoru kojeg su
Ronaldovi agenti potpisali s Toyotom u lipnju 2013. Toyota je pokrila Ronaldovu
kartu prve klase do lokacije snimanja na kojoj je on stajo ispred kamera tri i
pol sata prije nego što je ručao i tri sata i 15 minuta nakon ručka – sve je
precizno naznačeno. Prozvođač automobila mogao je te fotografije u svoje
marketinške svrhe koristiti idućih 13 mjeseci.
Za 1.9 miliona
dolara, međutim, nećete dobiti sve od Ronalda. Toyota je samo osigurala prava
na oglase u Bliskom istoku, plus Alžiru, Maroku i Afganistanu. Kompanija bi
trebala platiti puno više da bi dobila globalna prava. Ili drugačija prava:
zato jer je Honda angažirala Ronalda u svojim reklamama u Kini iste godine.
Prema ugovoru, to mu je donijelo dodatnih dva miliona eura za jednogodišnji
ugovor i maksimalno šest sati rada ispred kamere. Dodatno vrijeme ispred kamera
u Kini, u slučaju da bi bilo potrebno, koštalo bi dodatnih 600.000 eura –
sitniš prema Ronaldovu standardu.
Nogomet je
globalan, što Ronalda čini ne samo sportskom zvijezdom širom svijeta nego i
oglašivačkom zvijezdom. Zarađuje puno više od svoje plaće u Real Madridu.
Posljednjih je godina bio lice marketinških kampanja za šampon Clear, kompaniju
Tag Heuer, modnu marku Armani i sportskog diva Nike. Nike kontinuirano
objavljuje nove modele tenisica koje imaju logo CR7, jer je sedam broj na
Ronaldovu dresu u Real Madridu.
Novac se doslovce
lijeva na njegov račun, ako je vjerovati ugovorima: prema dokumentima, američka
nutricionistička kompanija Herbalife platila je više od 16 miliona dolara kroz
petogodišnje razdoblje. Ronaldo je primio 2,25 miliona eura od portugalske
Banco Espiritu Santo za tri godine te 300.000 eura za pojavljivanje na
televiziji u Rimu. I primio je 1,1 miliona eura od aviokompanije Emirates, uz
15 karata prve klase za Dubai iz bilo kojeg dijela svijeta.
Za svaki par
gaćica s logom CR7, danska kompanija za donje rublje JBS mora mu platiti 13
posto prihoda od prodaje svake godine. Kad je riječ o Nikeu, onda Ronaldo
dobije pet posto prihoda od prodaje CR7 tenisica. Američka je kompanija
globalno zaradila 51 milion eura od CR7 artikala od septembra 2010. do kolovoza
2011., a nešto manje od 2,6 miliona eura ide Ronaldu. Osim toga, Nike također
Ronaldu plaća osnovnu plaću u iznosu od 1,6 miliona eura godišnje, plus
industrijski standardnu premium isplatu u slučaju posebno uspješnih sezona. Kad
je, primjerice, zabio najviše golova u Primeri, dobio je dodatnih 250.000 eura.
U zamjenu za
njihovu velikodušnost, Ronaldo mora pristati na određene Nikeove uslove. Ako se
ozlijedi ili ne može igrati duže od 90 dana, Nike može smanjiti njegovu osnovnu
plaću napola u razdoblju u kojem nije igrao. Ista stvar je i ako Ronaldo igra u
više od 20 ali manje od 30 utakmica godišnje u svom klubu. I kad je 2014.
putovao na Svjetsko prvenstvo unatoč tome što je imao kroničnu ozljedu i nije
igrao na svojoj razini, naravno da ga je gonila ambicija da uvijek igra, da
uvijek pobjeđuje i da uvijek bude najbolji. Ali imao je i druge razloge zbog
kojih je igrao: da nije igrao prvenstvo, to ga je moglo koštati polovinu
njegovih godišnjih prihoda od zarade koju dijeli s Nikeom.
Ronaldo, međutim,
gotovo uvijek igra odlično. U posljednjih osam godina propustio je samo 32
utakmice u Realu zbog ozljede. A oglašivački klijenti i dalje plaćaju i
plaćaju. To kod Ronalda otvara zagonetku kao i kod svih superbogataša: što
napraviti s novcem koji se u tako velikim iznosima stalno slijeva na njegove
račune? Treba znati da Ronaldo, za svaki euro iznad 15 miliona eura godišnje
koji zaradi na račun svog imidža, treba platiti 40 centi klubu Real Madridu. Tako
barem piše u njegovom ugovoru. Ali on samo treba otići iz svog doma na nekoliko
sati i reći nešto u kameru – i idućih nekoliko stotina tisuća ili milijuni eura
završe na njegovom računu. To je tako lako. Ali postoje određene komplikacije.
Jer, na kraju krajeva, i vlada želi dio novca.
Ali zato postoje
savjetnici – specijalisti za prava imidža – koji će se pobrinuti za takve
stvari, i ne samo za Ronalda. Odvjetnici brinu o svemu što su profesionalni
nogometaši zaradili na svoje ime, lice, imidž i rukopis. Većina tog prihoda
dolazi iz oglasa, ali postoje i drugi izvori, poput naljepnica ili sličica koje
djeca skupljaju u Panini albumima.
Teško je izbjeći
plaćanje poreza na plaće koje je uplatio klub. Pravila su prilično jasna,
putevi novca očiti, a porezne vlasti teške. Prava imidža, pak, posve su
drugačija stvar pa su porezni odvjetnici postali pravi umjetnici kad je riječ o
podizanju elaboriranih labirintalnih struktura u one u kojima teče novac.
Porezne vlasti uvijek se trude dostići i često su ili nadvladani kompleksnošću
ili ometani zakonima u nekim zemljama koje su previše prijateljski nastrojene
prema nogometu. Često lov završi i prije nego što je počeo. Ako stvari idu
dobro za igrača, porezne vlasti zadovoljne su i malim uplatama. A ako stvari idu
jako dobro, igrači ne plate gotovo ništa.
Jose Mourinho
dokazao se jednako ekscentričnim kad je riječ o njegovu novcu, jer ga drži
spremljenog daleko od kuće, na računu švicarske banke koji pripada offshore
kompaniji na Karibima, koji je povezan sa zakladom na drugoj strani svijeta na
Novom Zelandu. Mourinhou je, kako dokumenti otkrivaju, naloženo da plati
milijune eura poreza.
Model funkcionira
više-manje na ovaj način: profesionalne plaće spadaju u najvišu stopu poreza,
što je više od 50 posto u mnogim eurospkim zemljama. To može biti jako bolno.
Prihodi koji stižu od prava imidža, za usporedbu, nisu oporezivani ni približno
tako visokom stopom. Stoga igrači transferiraju svoja prava imidža na kompanije
koje rade za njih. Iznos koji se dobije na temelju takve stavke – stajanje
ispred kamera za žitne pahuljice ili dezodorans, primjerice – plaćaju se toj
kompaniji, koja samo mora platiti poreze na te prihode, baš kao i svaka druga
kompanija. U Irskoj, popularnoj lokaciji za takve kompanije, korporativni porez
iznosi svega 12,5 posto.
Kompanije koje
koriste zvijezde za predstavljanje svojih proizvoda nisu jedine koje plaćaju
prava imidža. One isto tako dobivaju novac od klubova. Real Madrid, primjerice,
kupuje dio prava imidža svojih zvijezda: u Ronaldovu slučaju, riječ je o 40
posto. U zamjenu, Real plaća profesionalnim igračima fiksnu članarinu koja se
također oprezuje po nižoj korporativnoj stopi.
Zapravo, tako se
to radi u svim velikim europskim ligama. Britanski je sud čak potvrdio 2000. da
se s ovakvom praksom pretjeralo u slučaju nizozemskog igrača Dennisa Bergkampa.
Ali to ne znači da je to legalno u drugim slučajevima. Porezne vlasti ne vole
takvu jasnu podjelu isplata zato jer državi uskraćuje milijune prihoda. Zato se
profesionalni igrači svako toliko podvrgavaju različitim istragama zbog moguće
utaje poreza.
Postoji tanka
linija i nije uvijek jasno gdje se može povući. Vlasti ispipavaju stvari poput
činjenice jesu li prava imidža koja klub kupuje od svojih zvijezda zaista
vrijedni tako visokog iznosa. Je li klub sposoban nadoknaditi tu investiciju
putem, primjerice, prodaje dresova ili autogram kartica? Ako nije, cilj je
očito plaćanje značajnog iznosa plaće igrača po nižoj poreznoj stopi. A to je
protuzakonito.
Kad je riječ o
superzvijezdama koje zarađuju milijune za svoj klub samo kroz dresove i prodaju
raznih drugih artikala, porezne vlasti izbliza promatraju spomenute kompanije
koje se bave samo pravom imidža: imaju li urede i zaposlenike ili je to obična
offshore kompanija? Ovisno o nacionalnim zakonima, to se može smatrati novcem
zarađenim u domovini i, kao takvo mora se u potpunosti oporezivati.
Kao što je
uglavnom tako kad je riječ o novcu, što se generira veći profit, veći je rizik
da će nešto krenuti po krivom. Prednosti korištenja prava imidža za zaradu
ogromne su, ali dolaze ruku pod ruku s rizikom da se padne pod oštricu poreznih
vlasti. Može se jednostavno izbjeći takva praksa, što je učinio mladi norveški
igrač Martin Odegaard. Ali ako imaš agenta kao što je Jorge Mendes, ne
izbjegavaš to. Samo zaroniš.
Mendes je
trenutačno najuspješniji nogometni agent na svijetu. Predstavlja najpoznatije
igrače i sklapa najveće poslove. Čini se i najdrskiji kad se radi o poreznim
konstrukcijama. Mendes je sposoban učiniti igrača vrtoglavo bogatim. Ali s njim
igrači isto tako moraju biti kockari – uz pomoć karipskih offshore kompanija
koje se drže u tajnosti. Zbog valjanih razloga, pretpostavlja se. (kraj prvog
dijela, drugi objavljujemo uskoro)
(TBT,
Nacional.hr)