GEOPOLITIKA
Zbližavanje Washingotna sa Teheranom i Moskovom može biti
veoma opasno po sirijskog predsjednika, prije svega zato što Iran na zastupa
stanovište “Assad ili ništa”, a ulozi su viši nego ikad
FOTO: Putin, Rouhani (Reuters)
Za generale iranske elitne Islamske revolucionarne garde
(zvanično Korpus čuvara Islamske revolucije; dalje u tekstu IRG), čvrst
antiamerički stav predstavlja neizostavan dio pogleda na svijet. Ipak, na
iznenađenje mnogih, komanda IRG je do sada bila blagonaklona prema novoizabranom
predsjedniku SAD, Donaldu Trumpu. Po svemu sudeći, IRG je krenuo stazom koju je
utabao ruski predsjednik Vladimir Putin, u nadi da će se Amerikanci sami povući
sa Bliskog istoka tokom perioda Trumpove administracije.
Prvi veliki test biće Sirija i predsjednik Bashar al Assad,
sa kojim Iran ima daleko komplikovaniju historiju nego što većina uviđa.
Ukoliko Trump odluči da se dogovori sa Rusijom i Iranom oko Sirije, novi
američki predsjednik može biti daleko uticajniji po pitanju Assadove budućnosti
nego što je iko pretpostavljao.
PRIJATELJSKI IRAN?
Za sada, Trumpova politika prema Siriji je enigmatična, ali
i kao takva donijela je dah optimizma u Moskvu, Damask i Teheran. Assad je
nedavno izjavio da Trump “može biti prirodan saveznik u borbi protiv terorizma”,
drugim riječima, Trump se može naći na istoj strani kao i Rusija i Iran koji su
najistaknutiji zaštitnici sirijskog režima.
Assadove nade nisu neosnovane. Trump je tokom kampanje
pokazao da teži pojednostavljenim pogledima na svijet, a sirijsku opoziciju je
maltene izjednačio sa Islamskom državom, dok je Asad okarakterisao kao manje
zlo. “Ne kažem da je Assad dobar, ali on ubija teroriste. Rusija ubija
teroriste, Iran ubija teroriste. Te tri zemlje su se sada udružili zbog naše
nesposobnosti da riješimo stvari”, rekao je Trump tokom debate sa
protukandidatkinjom Hillary Clinton.
To je bila muzika za Hamneijeve i Putinove uši – odjednom,
ne samo da se otvorila mogućnost dogovora, koji bi Moskvi i Teheranu omogućio
da okončaju rat u svoju korist, već i opstanka režima Bashara al Assada. Zbog
toga ne čudi što su obični Iranci otvoreniji prema Trumpu, nego prema njegovim
prethodnicima.
Ovu atmosferu iskoristili su iranski generali koji su se
praktično nadovezali na izjavu veoma uticajnog ruskog ambasadora u Teheranu, Levana
Džagarijana, koji je za Trumpove rekao da “ulijevaju nadu”,
sugerišući tako da će nova administracija možda ispraviti greške koje su Barack
Obama i George Bush pravili na Bliskom istoku.
Rahim Safavi, visoki vojni savjetnik iranskog vrhovnog vođe
Ajatolaha Ali Hameneija i nekadašnji glavnokomandujući IRG, izrazio je nadu da
Trump može u potpunosti preokrenuti odnos SAD prema Iranu, kao i da Irak i Sirija
treba da budu dve ključne tačke u kojim se SAD mogu približiti iranskoj i
ruskoj poziciji. Ipak, Safavi je apelovao na vojnu komandu i zvaničnike da ne
donose preuranjene zaključke o novoizabranom predsjedniku. Može se
pretpostaviti da je Safavi govorio u ime šire komande IRG.
Revolucionarna garda je tokom posljednjih pet godina duboko
umiješana u sirijski građanski rat, naročito njena jedinica Kuds, koja ima
izuzetno jak uticaj na terenu. S obzirom da u Teheranu ne važi stav “Assad
ili ništa”, karakterističan za ruski pristup, prilika da se konačno zbliže
sa SAD može biti daleko važnija od Asadovog opstanka.
FOTO: Soleimani (AP)
OSVJEŠTENJE ASsADA U TEHERANU
Napori Rusije i Irana da dalje ojačaju Ass adovu poziiju
sigurno će se nastaviti u narednim mjesecima, a ipak, ne može se reći da je
Teheran u bilo kom trenutku jasno definisao svoju podršku sirijskom
predsjedniku.
Prema riječima bivšeg ambasadora Irana u Damasku, prethodni
predsjednik Mahmud Ahmadinedžad gledao je na Assadov režim kao na
“diktaturu osuđenu na propast” i oklijevao je da pruži pomoć kada su
protesti tek počinjali.
Čak i tvrdolinijaši u IRG bili su sumnjičavi prema ideji da
se pomogne Assadu. Glavnokomandujući IRG i komandant jedinice Kuds general
Kasem Soleimani više puta je urgirao kod Hameneija da izvrši pritisak na Assada
kako bi se zaustavilo ubijanje civila i sprovele političke reforme
FOTO: Al Assad, Zarif
(Profimedia)
Tek 2012. godine se učvrstila ideja o pomoći Assadu, jer se
u međuvremenu rat zahuktao, a geopolitički ulozi porasli. Suočivši se sa
prijetnjom od jačanja turskog i saudijskog uticaja u neposrednom susjedstvu,
Teheran je istupio kao jedan od glavnih bedema Assadovog režima.
Ipak, poslije pet godina ratovanja i skoro pola miliona
mrtvih, generalima IRG je sve teže da opravdaju gubitke izazvane održavanjem Assada
na vlasti. Po tom pitanju, najvažniju ulogu odigrali su mediji. Assad je
predstavljen kao arapski heroj i jedan od nosilaca pokreta otpora protiv
Izraela. Osim toga, Assad je okarakterisan “žila kucavica” koja
povezuje Teheran sa Hezbolahom u Libanu. Kako je jedan general IRG rekao, da
nije Sirije preko koje iranski projektili stižu do Hezbolaha, Izrael bi odavno
bombardirao iranske nuklearne elektrane.
Na kraju, tu je i emotivna privrženost Assadu. Prije pada
proameričkog režima Šaha Reze Pahlavija, mnogi revolucionari islamisti, među
kojima je bio i Safavi, pronašli su utočište u Siriji kojom je vladao Hafez al
Assad, otac aktuelnog predsjednika. Assadov otac bio je i među prvima koji su
priznali novu Islamsku republiku Iran, a tokom iransko-iračkog rata, Sirija je
bila jedan od glavnih saveznika protiv Saddama Husseina.
Iako se vijesti ove tematike mogu vidjeti svakodnevno u
iranskim novinama danas, historija je malo komplikovanija. Tokom osamdesetih
godina prošlog veka Asad i Iranci su često bili rivali. Nadmetanje za uticaj u
Libanu, kao i razmirice oko podrške opozicionim grupama u Iraku bili su samo
neki od spoljnopolitičkih sudara Teherana i Damaska. Najskoriji primjer
razilaženja dvije zemlje dogodio se 2000. godine kada su procurjele informacije
da Sirijci u tajnosti pregovaraju o miru s Izraelom.
Imajući u vidu ove historijske činjenice koje potvrđuju da
savez Irana sa Assadom nije nepromjenljiv, u slučaju da se Trump odluči na
kompromis, ključni faktor u pregovorima biće nivo podrške Teherana Assadu. Za
sirijsku opoziciju, odlazak aktuelnog predsjednika ne predstavlja pitanje o
kojem se pregovara; za Irance, vjerovatno jeste. Odluka o Assadovoj sudbini
može donijeti dvije stvari – produžetak rata ili političko rješenje. Upravo s
tim na umu novoizabrani predsjednik SAD mora ući u pregovore sa Moskvom i
Teheranom.
(TBT, FA)