Usred globalne pažnje na propalestinske demonstracije širom svijeta, posebno u kampusima američkih univerziteta, u Turskoj se sprema još jedna značajna kampanja bojkota, zbog veza Azerbejdžana s Izraelom.
Kontroverzni izvoz nafte iz Bakua u Izrael potaknuo je turske aktiviste da organiziraju proteste ispred ureda Azerbejdžanske državne naftne kompanije (SOCAR) u Istanbulu u posljednjih šest mjeseci.
Demonstranti optužuju Baku da pokreće izraelsku ratnu mašinu usred brutalnog rata u Gazi i traže da Turska zaustavi dotok nafte u Izrael preko naftovoda Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC), koji ide od Azerbejdžana preko Gruzije do turskih mediteranskih luka, odakle isporučuje se širom svijeta, uključujući i Haifu.
Bez azerbejdžanske nafte, vjerovatno bi bilo izuzetno teško za izraelsku ratnu ekonomiju da funkcionira jer Baku trenutno zadovoljava 40 posto svoje potražnje za naftom, koja se više nego udvostručila od početka 2024.
Protesti su dostigli vrhunac 31. maja kada je aktivistička grupa „Hiljadu mladih za Palestinu“ razbila glavna vrata zgrade SOCAR-a i bacila crvenu farbu na zidove. Demonstranti su nosili transparente sa sloganima poput “Dvije države, jedna izdaja”, pozivajući se na čuveni moto “Jedan narod, dvije države” koji podupire tursko-azerbejdžanske veze.
U SOCAR-ovom uredu 20. juna došlo je do još jednog napada protesta kada su aktivisti koji su mahali palestinskim zastavama bacali kamenje na staklene prozore zgrade. Dok su azerbejdžanski zvaničnici i provladini mediji ranije šutjeli o ovim protestima kako bi umanjili važnost Palestine kao faktora u njihovim odnosima s Turskom, incident od 31. maja izazvao je snažne zvanične i javne reakcije.
Provladini mediji upirali su prstom u “iranske krugove” zbog “pokušaja narušavanja imidža Azerbejdžana u Turskoj”, što je uobičajena strategija žrtvenog jarca u takvim situacijama, dok je SOCAR negirao direktnu prodaju nafte Tel Avivu, tvrdeći da se prodaja odvija preko trgovačkih kompanija koje se ne prate ili pod kontrolom dobavljača kao što je SOCAR.
Zategnuti tursko-izraelski odnosi i dilema Bakua
Kako se Izrael suočava sa rastućom međunarodnom izolacijom, zvanični stav Bakua se sve više razlikuje od Turskog. Uprkos godinama napora Bakua, rat u Gazi je ostavio proces pomirenja Izraela i Turske u nesigurnom stanju.
Nakon mjeseci napetih razmjena, Ankara je prekinula diplomatske odnose i najavila potpuni trgovinski embargo Izraelu do okončanja sukoba u Gazi. Nasuprot tome, Azerbejdžan je povećao izvoz nafte u Izrael i uzdržao se od čak i simbolične kritike Izraela, što je oštro u suprotnosti sa stavom Ankare.
Izraelski predsjednik Isaac Herzog planira prisustvovati COP29 u Bakuu u novembru, a u aprilu 2024. ministri energetike obje zemlje razgovarali su o proširenju energetske saradnje na sastanku u Dubaiju. Ovo ne samo da potkopava narativ „jedna nacija, dvije države“ na domaćem planu, već i izaziva sumnju u prirodu „gvozdenog saveza“ između Turske i Azerbejdžana.
Iznenadno priznanje Palestine od strane Jermenije, s druge strane, donosi i izazove i prilike za Baku. U Izraelu već postoje pozivi da poveća vojnu podršku Azerbejdžanu kao odgovor na potez Jermenije. Izrael bi sada mogao razmotriti prodaju naprednih sistema naoružanja za lutanje Azerbejdžanu, koji je ranije oklijevao da izveze zbog zabrinutosti SAD.
Žestoka diplomatska reakcija na izraelski rat u Gazi
Ipak, dosljedni napori Bakua da sukob u Nagorno-Karabahu postavi kao islamski problem u okviru Organizacije islamske saradnje (OIC), dok se distancira od tekućeg krvoprolića u Gazi zbog poteza Armenije, razotkrivaju licemjerje u njenoj vanjskoj politici i narušiti njen položaj među muslimanskim narodima.
Za razliku od Jermenije, Azerbejdžan nije slao humanitarnu pomoć u Gazu, uprkos tome što je Ukrajini, pored konvencionalne pomoći, slao stratešku pomoć, poput generatora i transformatora, čak i kao bliski partner Rusije.
Baku svakako nije zadovoljan ovom situacijom, jer zemlju stavlja u tešku dilemu, otežavajući snalaženje u zategnutim odnosima između njegovog ključnog saveznika i strateškog partnera. Vrijedi podsjetiti da je tokom spora između Turske i Grčke 2020. oko plinskih polja u istočnom Mediteranu, azerbejdžanski predsjednik Aliyev obećao nepokolebljivu podršku Ankari dok se Izrael sve više približavao Atini.
Imajući u vidu ova obećanja, Erdogan vjerovatno očekuje snažnu podršku od Alijeva, posebno nakon ključne podrške Turske u ratnim naporima Azerbejdžana u Nagorno-Karabahu 2020. Međutim, za sada se čini da Ankara želi da Baku bude glasniji o Palestini, a ne da javno degradira diplomatske odnose ili prekid trgovinskih veza sa Izraelom.
Baku je, međutim, oprezan čak i kada je u pitanju osuda Tel Aviva dok krši šutnju o Palestini. U svom nedavnom sastanku sa egipatskom predsjednikomSisijem 8. juna, Alijev je pozvao na uspostavljanje nezavisne palestinske države i prekid rata u Gazi bez spominjanja Izraela. On je posebno istakao da inicijative Egipta “treba uzeti u obzir”, nagovještavajući da će Azerbejdžan zadržati profitabilne trgovinske i diplomatske veze s Izraelom, slično kao što to čini Egipat.
Nakon sastanka između azerbejdžanskog i turskog lidera 10. juna, turska strana je izvijestila da je Erdogan razgovarao o “potrebi međunarodnog pritiska na Izrael da se pozabavi ovim zločinima”, što je detalj koji se ne spominje u zvaničnom azerbejdžanskom sažetku, koji je umjesto toga pohvalio “uspješan razvoj bratskih, prijateljskih i savezničkih odnosa između Azerbejdžana i Turske”.
Napetost u tursko-izraelskim odnosima se također može vidjeti u pitanjima obavještajnih službi, a ne u širem kreiranju politike, koje bi bilo više iza kulisa. Naime, kada su odnosi Ankare i Tel Aviva postali posebno zatrovani 2012. godine, turski obavještajci su svojim iranskim kolegama otkrili detalje špijunaže Mossada u Iranu, navodno na osnovu njihovog saznanja o izraelskom prisustvu u Azerbejdžanu.
Reorganizacija Irana i Turske
Izraelska prijetnja je sigurno stvorila geopolitičko poravnanje između Teherana i Ankare oko Gaze i Libana, što nije prihvatljiv scenarij za Baku. Zajedničko nepovjerenje prema Iranu je vitalna veza između Azerbejdžana i Izraela od uspostavljanja odnosa. Turska već nije bila sasvim zadovoljna rastućim neprijateljstvom Azerbejdžana prema Iranu tokom krize 2022-23. oko takozvanog „Koridora Zangezur“.
U to vrijeme, Baku se složio da uspostavi alternativni put do Turske preko iranske teritorije, a ne preko Jermenije, plan koji je prvi objavio Erdogan. Sada, kada se Turska približava Teheranu, Baku bi mogao preispitati svoju iransku politiku, posebno u pogledu upotrebe etničke karte koja se odnosi na značajnu azerbejdžansku manjinu u Iranu.
Ipak, utjecaj Turske na Azerbejdžan je veći od utjecaja Izraela, što može iskoristiti jer se prekid vatre u Gazi odgađa. Prije svega, veliki projekti Azerbejdžana, kao što je takozvani srednji koridor, usko su povezani s Turskom, koja služi kao kapija Bakua prema Zapadu.
Uz to, Turska je primarni i jedini saveznik Bakua na južnom Kavkazu koji može parirati utjecaju Rusije.
Što je najvažnije, nezavisna normalizacija Ankare sa Jermenijom mogla bi otkloniti pokušaje Azerbejdžana da diplomatski učvrsti svoju vojnu pobjedu u svoju korist. Pod ovim okolnostima, Baku se nada brzom prekidu vatre u Gazi kako bi izbjegao dalji pritisak svog ključnog saveznika.
(TBT, THE NEW ARAB)
