
U Ukrajini bjesni najkrvaviji rat na kontinentu od 1945. godine, dok Rusija predstavlja prijetnju sve od Baltika do sajber prostora. Ako se Donald Trump vrati u Bijelu kuću, mogao bi potkopati NATO-a, što znači i temelj evropske sigurnosti.
Ekonomija kontinenta je ranjiva na šokove izazvane industrijskom politikom i protekcionizmom na drugim mjestima. A euroskeptični populisti se kotiraju veoma visoko u anketama.
Da bi se suočila sa ovim opasnostima, Evropi je potrebno, u najmanju ruku, koherentno vođstvo. Takođe kontinent treba da drži ekstremiste podalje od vlasti.
Da li će u tome uspjeti, to delimično zavisi od izbora tri žene: Ursule fon der Leyen, predsjednice Evropske komisije, Georgine Meloni, italijanske premijerke, i Marin Le Pen, vodeće francuske populistkinje.
Počnimo sa Von der Leyen, koja je predvodila izvršnu vlast EU od 2019. i kandidira se za drugi mandat. Ona je uradila dobar posao: odredila snažan kolektivni odgovor EU na agresiju Vladimira Putina i pomogla produbljivanju evropskih integracija u ključnom trenutku.
Ova hladna njemačka konzervativka, takođe je stavila Evropsku komisiju u srce donošenja odluka kada su francusko-njemački odnosi bili napeti. S obzirom na prijetnje, potreba za snažnim, jedinstvenim vođstvom nikada nije bila veća.
Da bi osvojila drugi mandat, prvo joj je potrebna podrška 27 nacionalnih lidera EU. Zatim ona mora dobiti većinu u Evropskom parlamentu, na izborima 6. i 9. juna, gde 350 miliona građana imaju pravo glasa.
U teoriji, ona će uživati podršku konzervativnih, liberalnih i socijalističkih grupa koje čine politički establišment. Ali pošto je politika postala toliko fragmentirana, predviđa se da će ove tri grupe zajedno osvojiti samo neznatnu većinu poslaničkih mjesta. Van der Leyen je jedva prebrodila prve izbore, 2019. godine, tako da joj ovog puta pobjeda nije zagarantirana.
To nas dovodi do Melonijeve, italijanske premijerke počev od 2022. godine i liderke tvrdo desničarske stranke Braća Italije, koja je od pobunjeničke snage postala liderka zemlje.
Očekuje se da će dobro proći na izborima za EU. Uz njenu podršku Vadn der Leyen bi mogla imati veće šanse da osvoji parlamentarnu većinu za svoj drugi mandat.
„Veoma dobro sam radila sa Georgiom Meloni“, rekla je ona 23. maja, „udvaravši se“ Italijanki, piše The Economist.
Te reči, kao i ideja o bilo kakvoj saradnji sa Melonijevom, razbjesnile su liberale i ličnosti iz establišmenta, uključujući i neke u vladajućoj Socijaldemokratskoj partiji u Njemačkoj i partiji Emanuela Macrona u Francuskoj.
Za njih Melonijeva nikako ne dolazi u obzir. Druži se sa Viktorom Orbanom, moćnikom Mađarske, i drugim neugodnim tipovima. Ona daje za pravo rasističkim teorijama zavjere poput „velike zamjene“. Ona je uporedila EU sa Sovjetskim Savezom. Ukratko, ona je upravo ona vrsta tvrde desnice koja mora biti isključena iz donošenja odluka, mnogi gunđaju.
Meloni svakako ima mnogo neprihvatljivih politika i kvaliteta. Ali, bez obzira na to, isključiti rad sa njom kao stvar principa bilo bi nepromišljeno.
Ona ima neke zajedničke ciljeve sa Van der Leyen, kao što je pitanje ilegalne imigracije. Dvije žene su bile u zajedničkim posjetama sjevernoafričkim zemljama, sklapajući sporazume sa autokratama da zaustave priliv migranata.
Ona je čvrsta pristalica Ukrajine, za razliku od nekih njenih kolega na populističkoj desnici. Njena partija vodi kulturne ratove kod kuće, ali po pitanju sigurnosti i ekonomije ona je vodila Italiju kao pragmatičar. Ne treba je isključiti iz političkog mejnstrima.
Štaviše, sklapanje dogovora sa njom moglo bi da ima dodatnu prednost: cjepanje populističke desnice između umjerenijih i ekstremnijih elemenata.
To je ujedno i uvod za Francuskinju, Le Pen. Očekuje se da će njena stranka, Nacionalni skup, imati dobre rezultate i na evropskim izborima.
Le Pen je pokušala da se rebrendira kao mejnstrim ličnost, ali nemojte da vas zavara. Ona je vatrena osoba sa dugom historijom ksenofobije i rusofilije. Želi stvoriti grupu nacionalista koja bi mogla snažno povuči Evropu udesno. Da bi to uradila, ona želi da se udruži sa Melonijevom.
Economist piše da bi privlačenje Melonijeve ka centru bilo bolje, jer bi omelo plan Le Penove i podjelilo tvrdu desnicu. Kada bi podrška drugih desničarskih lidera Le Penovoj smanjila, mogla bi se smanjiti njena privlačnost u očima samih Francuza, gdje, prema anketama, njena stranka vodi uoči nacionalnih izbora 2027. godine.
(TBT, Mediji)






