Prije tačno nedjelju dana, 13. aprila, Iran je, kao odgovor na napad na njihov konzulat u Damasku i likvidaciju sedam visokih oficira, Izrael zasuo salvom raketa.
Prema pisanju CSIS-a, operacija „Istinito obećanje“ uključivala je oko 170 dronova, 120 balističkih projektila i 30 krstarećih.
Nedugo nakon toga, 18. aprila, Izrael je uzvratio zračnim napadima na područja u blizini iranskih gradova Isfahana i Tabriza. Detalji ovog napada još uvijek nisu poznati.
Nepotvrđene slike sugeriraju da je Izrael gađao iranske ciljeve sa određenim brojem balističkih raketa iz zraka, a iranski lideri su tvrdili da je njihova protivzračna odbrana odbila napad, što deluje malo vjerovatno.
Kako se o napadu na Iran još uvijek mnogo toga ne zna, CSIS izvlači nekoliko najvažnijih pitanja o sukobu koji prijeti da dodatno rasplamsa Bliski istok i istovremeno na njih nudi odgovore.
KOJE RAKETE I DRONOVE JE IRAN KORISTIO?
Teško je identificirati rakete koje se koriste u borbi. Još je teže identificirati iranske rakete, koje su vizuelno veoma slične.
Iranski državni mediji tvrde da su koristili balističke rakete Emad i Kheibar Shekan-1, krstareće rakete Paveh i dronove Shahed.
Drugi izvještaji pominju moguću upotrebu balističke rakete Ghadr.
Vjeruje se da upotrebljene bespilotne letelice predstavljaju varijacije Shahed-131 i -136.
DA LI JE IRAN NAMJERNO REDUCIRAO IZRAELSKE ŽRTVE?
Donekle. Iransko rukovodstvo je javno upozorilo na predstojeći napad, a iranski ministar vanjskih poslova Hosein Amir Abdolahjan tvrdi da je susjednim zemljama dao obavještenje 72 sata prije napada.
Kada je operacija počela, snimci iranskih dronovi su se pojavili na društvenim mrežama nekoliko sati prije nego što su uopće i stigli do Izraela. Istina, odluka Irana da ispali preko 300 projektila na Izrael i dalje ukazuje na to da su bili spremni i na scenario po kom došlo do velikog broja žrtava, ogromne štete i dodatne eskalacije.
Nakon izvještaja o uspjehu protivzračne odbrane, jedan lider IRGC-a je tvrdio da je Iran koristio starije i manje sofisticirane rakete u svom napadu. Možda je to razlog zašto je, kako tvrdi jedan američki zvaničnik, otprilike 50 odsto iranskih balističkih projektila otkazalo pri lansiranju ili u letu.
Međutim, teško je povjerovati u tvrdnje Irana da je prilikom napada korišteno zastarelo oružje. Sumnjivo je da je Iran odustao od upotrebe projektila Khorramshahr, samo da bi izbjegao rizike od dodatne eskalacije.
Mediji takođe preuveličavaju namjeru Irana da smanji broj žrtava, i neki pređašnji sukobi je najbolji dokaz tome. Na primjer, kada je Iran udario u zračnu bazu Al-Asad u Iraku u januaru 2020, izvještaji su brzo ustanovili iskrivljenu percepciju da Iran namjerno nije poubijao američke vojnike. Prošlo je dosta vremena prije nego što je utvrđeno da Iran zapravo to uopće nije uradio namjerno. Preko 100 američkih vojnika je pretrpjelo traumatske povrede mozga, a 80 vojnika nagrađeno je Purpurnim srcima. Pravo je čudo da nisu izginuli.
KAKO SE IZRAELSKA PROTIVZRAČNA ODBRANA SNAŠLA U ZAUSTAVLJANJU IRANSKIH NAPADA?
Iako je prema Izraelu poletJelo više od 300 balističkih projektila, dronova i krstarećih raketa, dJeluje da je šteta na izraelskoj infrastrukturi i vojnoj imovini bila minimalna. Pored toga, tokom napada je nastradala samo jedna osoba.
Izrael i SAD su to postigle zajedničkim naporima, a pridružili su se i Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Jordan. Iako je Saudijska Arabija negirala direktnu umJešanost, kraljevina je barem dozvolila američkim avionima stacioniranim u zemlji da se pozabave zračnim prijetnjama.
Arapski susjedi Izraela vjerovatno su doprinjeli obavještajnim podacima i senzorskim sredstvima za otkrivanje i praćenje iranskih letjelica, iako je obim ove saradnje i dalje nejasan. Kreatori američke politike dugo su se zalagali za integriranu protivraketnu odbranu u regionu, a ova zajednička operacija govori i zašto.
Američka Centralna komanda je izjavila da je tokom ove operacije oborila najmanje šest balističkih projektila; američka mornarica je prvi put u borbi upotrijebila presretače SM-3, koji su navodno bili uspješni, a Izraelske odbrambene snage (IDF) su naravno koristile sopstvenu protivvazračnu odbranu.
Zračna i protivraketna odbrana funkcionira, spašava živote i smanjuje pritisak na države da prenagljeno reagiraju. Portparol IDF-a tvrdi da je stopa presretanja bila oko 99 odsto. Nejasno je da li ova brojka uključuje iranske rakete koje su otkazale pri lansiranju ili u letu, i one koje su pogodile nenaseljena područja. Takođe nije jasno ni da li Izrael identificira manje rakete kao „balističke rakete“, koje lete dalje i udaraju jače.
U svakom slučaju, čak i ako IDF na kraju snizi ovu cifru, koaliciona zračna i protivraketna odbrana je očigledno bila na visini zadatka.
ŠTA DOSAD ZNAMO O POTENCIJALNOM IZRAELSKOM ODGOVORU?
Veliki broj vojnih analitičara prognozirao je da će Izrael odgovoriti. Samo je bilo pitanje vremena i intenziteta.
Bidenova administracija lobirala je da napad bude što svedeniji. Ako je napad Izraela bude dovoljno ograničen, Iran možda neće ponovo odgovoriti. Tome su se barem svi nadali.
Trenutni izvještaji sugeriraju da izraelski udar zaista jeste bio ograničen i da je IDF obavjestio SAD pre nego što je krenuo u napad. kreatore američke politike prije nego što je angažirao Iran.
ŠTA SE SADA DEŠAVA?
Vraćamo se na status kvo. Iran je pokazao da napadi na njegove diplomatske objekte — čak i na one u Siriji — neće biti tolerirani. Izrael je pokazao da je njegova zračna i protivraketna odbrana, kada SAD i regionalni partneri malo pripomognu, izuzetno sposobna i da će bez ustezanja odgovoriti na sve iranske napade.
Protivraketna odbrana igra ključnu ulogu, ali tehnologija neće spasiti Izrael od davanja odgovara na teška pitanja o svojoj sigurnosnoj strategiji.
Gledajući unaprijed, izraelske vlasti će se suočiti sa teškim kompromisima u upravljanju svojim prioritetima nacionalne sigurnosti. Hamasovi napadi 7. oktobra neizbježno su povukli Izrael u Gazu, ali su izraelski političari izabrali maksimalistički pristup koji je odgurnuo saveznike i partnere. Ti isti odnosi, posebno sa Sjedinjenim Državama i arapskim susjedima, veoma su važni s obzirom na njihove zajedničke ciljeve u odvraćanju i pobjedi iranske agresije.
Možda ovonedjeljni sukob — i saradnja koju je izazvao — mogu poslužiti kao podsjetnik na taj zajednički cilj.
(TBT, Mediji)