Iransko-izraelski ‘rat u sjeni’ okončan je 13. aprila kada je Iran sa svog tla ispalio 170 dronova i 150 krstarećih i balističkih projektila na Izrael.
Ovo je bila odmazda Islamske Republike za izraelsko granatiranje iranske diplomatske zgrade u Damasku 12 dana ranije. Hrabar, neviđen i rizičan potez Teherana, koji je iznenadio mnoge posmatrače, dovodi Bliski istok na nepoznato područje.
Iranci su unaprijed kalibrirali, izmjerili i najvaili, svoj uzvratni napad koji nije imao za cilj da nanese veliku štetu civilima ili značajnu štetu infrastrukturi.
Prijavljena je samo jedna žrtva, a Izraelci su – uz američku, britansku, francusku i jordansku pomoć – uspješno presreli većinu dronova i projektila. Prema izraelskim vojnim zvaničnicima, samo jedna zračna baza u Negevu pretrpjela je “lakšu štetu”.
“Iranska odmazda je osmišljena da bude blještava, ali ne i kobna”, rekao je dr Ali Vaez, direktor iranskog projekta u Međunarodnoj kriznoj grupi, u intervjuu za The New Arab.
Ipak, uzvratni napad je imao simbolično značenje. Iran je proveo decenije suprotstavljajući se Izraelu preko zamjenskih nedržavnih aktera u arapskom svijetu – libanskog Hezbolaha, jemenskih Hutija, Hamasa i palestinskog islamskog džihada u Gazi – dok je pokušavao izbjeći direktan rat s nuklearnom silom Izraelom.
Ali ispaljivanje bespilotnih letjelica i projektila na Izrael tokom vikenda “signalizira kraj Hamneijevom ‘strateškom strpljenju’ i promjenu paradigme u ‘ratu u sjeni’ između ovih dugogodišnjih protivnika,” izjavila Barbara Slavin, istaknuta saradnica Centra Stimson , za TNA.
Iran kaže da je dosta
Lahko je razumjeti zašto je Teheran uzvratio. Nakon godina kada je Izrael ubijao iransko vojno osoblje u stranim zemljama i stajao iza akata sabotaže i terorizma unutar Irana, rukovodstvo Islamske Republike ocijenilo je da bi izostanak akcije učinio Izraelce sigurnijim u razmišljanje da bi mogli nekažnjeno nastaviti voditi takve operacije.
“Važno je napomenuti da su u Iranu izraelski napad u Siriji i teroristički napadi u iranskoj pokrajini Baludžistan bili povezani. Po mišljenju Irana, nereagovanje na napade samo bi izazvalo nove napade ne samo Izraela već i drugih zemalja,” rekla je u intervju za TNA dr Shireen Hunter, počasni saradnik Centra za muslimansko-kršćansko razumijevanje na Univerzitetu Georgetown, koja je bila iranski diplomata prije 1979..
“[Nekoliko mjeseci ranije, nakon godina toleriranja labavog stava Pakistana prema ulasku terorista sa svoje teritorije u Iran, Teheran je napao terorističke baze u Pakistanu. Čini se da Iran rekao da je dosta”, dodala je.
“Ovo je opasna strategija za Iran. Ali čini se da Teheran kaže: ‘Ako mi padnemo, i drugi će patiti.’ Ali za sada, uprkos raketnim napadima na Izrael, Iran još uvijek pokušava izbjeći veći sukob, posebno sa SAD.”
Iranska unutrašnja politika nesumnjivo je imala mnogo veze s odlukom Teherana da izvede ovaj uzvratni napad. Baza vrhovnog vođe Alija Khamneija stavila je iransko rukovodstvo pod pritisak da odgovori na način spasavanja obraza na izraelski napad na iransku diplomatsku zgradu u Damasku.
Iranski državni mediji predstavili su ovaj čin odmazde kao da je postigao željeni ishod. Nije izgubljena u jednadžbi činjenica da je Teheran također morao poslati poruku snage grupama s Iranom u arapskom regionu kako bi ih zadovoljio odgovorom Islamske Republike.
“Poruka iz Irana je glasna i jasna: svaki čin agresije ili bilo koji čin rata na njegovu imovinu, teritoriju ili interese će biti dočekan odmazdom”, objasnio je dr. Ghoncheh Tazmini, autor knjige Power Couple: Russian-Iranian Alignment in Middle East (2023), u intervjuu TNA.
“Činjenica da je ova odmazda potekla sa iranskog tla, da tako kažem, direktno na teritoriju Izraela, jasno pokazuje da je Iran nedvosmislen u pogledu pružanja odgovora”, dodao je dr. Tazmini. “Ovo je jednostavno Iran koji označava svoje mjesto i naglašava da neće biti žrtva.”
Odgovor Izraela i Amerike
Važno je pitanje kako će se Tel Aviv osvetiti za prvi direktni udar Islamske Republike na Izrael?
S obzirom na to da su izraelsko vodstvo i društvo još uvijek u velikoj mjeri razmišljali o 7. oktobru, nema razloga očekivati da međunarodni pritisak na Izrael deeskalira kako bi Tel Aviv pokazao suzdržanost u odgovoru na iransko ispaljivanje 320 dronova i projektila bez presedana na izraelsku teritoriju . Kao što je ministar ratnog kabineta Benny Gantz izjavio dan nakon iranskog uzvratnog napada, “događaj nije završen”.
U ovom trenutku nije jasno kako će Izrael odgovoriti. Ali teško je zamisliti da se Tel Aviv ne obruši na Iran na neki način sa velikom silom. Na kraju krajeva, Izrael neće htjeti dopustiti Iranu da napravi presedan po izboru Teherana.
“Jedna od ključnih karakteristika odmazde Teherana protiv Izraela jeste presedan. Iran je napravio presedan napada velikih razmjera na Izrael”, rekao je dr Thomas Juneau, vanredni profesor na Visokoj školi javnih i međunarodnih poslova Univerziteta Ottawa, u intervjuu za TNA.
“Iz perspektive Izraela – a ne kažem da se slažem i ne legitimiram perspektivu Izraela ovdje – logika je: ‘Ne možemo dozvoliti da se ovo dogodi bez posljedica. Ne možemo tolerirati presedan direktnog napada velikih razmjera iz Irana’. neka ovo prođe”, rekao je dr Džuno.
“U tom smislu, naredni koraci će biti veoma rizični. Lopta je sada u izraelskom terenu, ali iako bude lopta prebaćena na drugi teren u narednim danima i sedmicama i i dalje će biti vrlo napetih trenutaka kao što je bio slučaj [13. aprila]”, dodao je naučnik iz Otave.
Kako će Bidenova administracija djelovati bit će izuzetno važno. Bijela kuća ne želi da tenzije na Bliskom istoku izmaknu kontroli i rezultiraju uvlačenjem SAD u rat.
Bidenova administracija je jasno stavila do znanja Izraelu da neće podržati Tel Aviv u izvođenju bilo kakvih protivudara protiv Irana i umjesto toga želi da Izrael smatra presretanje dronova i projektila izraelskom pobjedom.
Poruka američkog predsjednika Joea Bidena izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu je da će SAD stajati uz Izrael u odbrani od Irana, ali ne i u podršci Tel Avivu koji će uzvratiti ofanzivom na Islamsku Republiku.
Jednostavan razlog je taj što bi takav potez rizikovao dovođenje Washingtona u rat s Teheranom, a Bidenova administracija zna da bi Iran mogao lahko i ozbiljno naštetiti brojnom američkom vojnom osoblju i interesima u regiji.
FOTO: (Fotomontaža)
Gordon Grey, bivši američki ambasador u Tunisu, rekao je za TNA da očekuje da će Bidenova administracija “nastaviti sa javnim i privatnim diplomatskim porukama koje je preduzela od izraelskog zračnog napada”, naglašavajući i Tel Avivu i Teheranu da su eskalacijski koraci rizični.
“Izvještaji pokazuju da je predsjednik Biden upravo to učinio u svom telefonskom razgovoru s premijerom Netanyahuom 13. aprila, pozivajući ga da ‘odnese pobjedu’ i upozoravajući ga da Sjedinjene Države neće podržati izraelski kontranapad na Iran. Sjedinjene Države vjerojatno koriste pouzdane posredničke kanale kako bi učvrstile iranski režim da nemaju ništa za dobiti daljnjom eskalacijom”, dodao je Grey.
U ovom trenutku, mnogi analitičari vjeruju da bi najproduktivnija stvar koju bi Biden uradio bila pritiskanje na prekid vatre u Gazi. “Bidenova administracija vjerovatno čini sve što je u njenoj moći da spriječi Izrael da uzvrati u naturi protiv Irana. Ali bez rješavanja temeljnog uzroka ovih tenzija, a to je rat u Gazi, Washington može samo kupiti vrijeme do sljedeće krize koja bi mogla gurnuti regiju preko litice”, rekao je dr. Vaez.
Slavin je za TNA rekla da je “najbolja stvar koju Bidenova administracija – a također i Iranci – može učiniti je da se zalaže za prekid vatre u Gazi”. Međutim, ona je upozorila da čak i ako se primirje u Gazi posredi i provede, “Izraelci možda i dalje žele dokazati da imaju ‘eskalaciju dominacije'”.
Unutrašnja politika u SAD
Kada se procjenjuje kako bi se Bijela kuća mogla nositi s eskalirajućim tenzijama na Bliskom istoku, potrebno je razmotriti dinamiku u američkoj političkoj areni. Tokom ove izborne godine u SAD-u, Baiden će sada biti pod većim pritiskom izabranih zvaničnika s obje strane stranačke podjele kada je u pitanju vanjska politika Washingtona u odnosu na Iran i Izrael.
Ako je historija, posebno izbori 1980. godine, vodilja, biti „blag prema Iranu“ može spriječiti postojećeg američkog predsjednika da osigura ponovni izbor. Bajden i oni oko njega imaju ovaj faktor na umu.
Već prije iranskog uzvratnog napada na Izrael, mnogi republikanci i neki demokrati bili su vrlo kritični prema Bidenu zbog ublažavanja prevelikog pritiska na Iran i previše ustupaka Teheranu, iz njihove perspektive. Ova tema razgovora će dobiti zamah sada kada je Iran ispalio 320 dronova i projektila na Izrael.
„Očekujem da će, barem kratkoročno, unutrašnja politika u SAD-u biti više proizraelska i više antiiranska nego što je to obično unutar Republikanske stranke, ili barem u značajnim dijelovima Republikanske stranke , ali i unutar više centrističkih elemenata [Demokratske partije]”, rekao je dr. Juneau za TNA.
„Tako, na primjer, mjere o kojima se nedavno razgovaralo, a koje bi SAD mogle iskoristiti za pritisak na Izrael da krene prema prekidu vatre u Gazi, kao što je uskraćivanje prodaje određenog oružja, mislim da to neće biti izvodljivo za predsjednika Baidena barem kratkoročno. Dakle, on će biti sputan. Ako Izrael odluči da ne eskalira s Iranom, to će biti više rezultat domaće računice unutar Izraela nego bilo čega drugog”, dodao je.
Šta je Washington mogao učiniti drugačije?
Ništa od onoga što se dogodilo 13. aprila nije bilo neizbježno. Kreatori politike u Washingtonu i drugim zapadnim prijestolnicama mogli su poduzeti korake kako bi osujetili ovu epizodu, ili barem umanjili vjerovatnoću da se ona desi.
Budući da je uzvratni napad Teherana bio direktan rezultat Izraela koji je uništio zgradu njihove ambasade u Siriji 1. aprila, mnogi stručnjaci vjeruju da bi, da su SAD i druge zapadne sile drugačije reagirale na taj izraelski napad, Iran možda izbjegao ispaliti 320 dronova i projektila na Izrael preko vikenda.
„Čak i osuda izraelskog napada na iranski konzulat u Damasku, koji je bio kršenje Bečke konvencije iz 1961. godine, mogla je pružiti Iranu spasonosni izlaz“, rekao je dr Vaez.
Dr Tazmini je objasnio kako je “jasna, nedvosmislena, nedvosmislena inkriminacija izraelskog čina agresije” od strane SAD-a i EU mogla “ublažiti situaciju”. Da je Zapad jasno i glasno izišao s porukom u kojoj se naglašava da Izrael nije izuzet od međunarodnog prava, Teheran vjerojatno uopće ne bi uzvratio, smatra dr. Tazmini.
“Mislim da Iran prepoznaje da je ovo bio hrabar potez. Zato su mu bile potrebne [skoro] dvije sedmice da osmisli, kalibrira i koreografira ovaj uzvratni potez. Dakle, možda bi stav Washingtona utješio Iran. Ali pošto je Iran znao da se to neće dogoditi na osnovu [mnogih] situacija u kojima smatra da se primjenjuju dvostruki standardi, morao je da se brani”, dodala je.
„Zato se [Iran] stalno poziva na član 51. Povelje UN govoreći da je to bio čin samoodbrane i da su djelovali u okviru međunarodnog, a Iran se morao braniti jer niko drugi nije htio stati u njegovu odbranu, čak i retorički.”
Osim odluke da se početkom ovog mjeseca ne osudi izraelski zračni napad na iransko diplomatsko predstavništvo u Siriji, postoji nešto što bi se moglo reći o tome koliko je godina neuspjele politike Washingtona u odnosu na Islamsku Republiku dovela do ove trenutne situacije.
“Tokom posljednje tri decenije, uzastopne američke administracije odbijale su da se angažuju s Iranom i podstiču postepene promjene u njegovoj politici. Čak su ignorirali iranske uvertira, posebno onu 2003. Umjesto toga, vodili su politiku pritiska, a ponekad i maksimalnog pritiska, nadajući se da će unutrašnji ustanak rezultirati promjenom režima ili čak raspadom Irana. Izrael i neki od arapskih saveznika Amerike ohrabrili su Washington u ovoj politici”, rekao je dr Hunter za TNA.
“Jedini rezultat ove politike bilo je jačanje tvrdolinijaških frakcija u Iranu koje imaju beskompromisan stav prema Izraelu. Nažalost, Bidenova administracija je slijedila istu politiku. S obzirom na ovu pozadinu, u prošloj krizi Washington nije imao malo izbora”, dodao je bivši iranski diplomata.
“Mogla bi ili riskirati sveobuhvatni rat na Bliskom istoku ozbiljno prijeteći Iranu vojnim udarima ili dozvoliti Iranu i Izraelu da sami upravljaju krizom.”
(TBT,THE NEW ARAB)