TEME
Prije 21 godinu u
američkom gradiću Dayton okončan je rat u Bosni i Hercegovini, a iako je
sporazum i dalje najznačajniji garant mira na prostoru bivše SFRJ, ovaj ugovor
je i dalje obavijen velom misterije
FOTO: Milošević,
Izetbegović i Tuđman (Reuters)
Okvirni sporazum
je potpisan u američkoj vojnoj bazi Rajt Peterson, u gradiću Dayton, u Ohaju,
21. novembra 1995, a ozvaničen je 14. decembra u Parizu. U prisustvu državnog
sekretara SAD Vorena Kristofera, potpisali su ga predsjednici Slobodan
Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović.
Jedan od učesnika
pregovora u Daytonu, Momir Bulatović, nekadašnji predsjednik savezne vlade,
primjećuje da je ono što je dogovoreno u Daytonu 1995. godine bilo na
pregovaračkom stolu još 1992. godine u Lisabonu.
– Pa zašto to
nije dogovoreno u Lisabonu? U Daytonu su se pitali samo Amerikanci. Čak i
pripadnike međunarodne zajednice su tretirali kao potpuno nebitne – sjeća se
Bulatović.
On mirovne
pregovore opisuje kao – surove.
– Sjećam se da je
jednom Radovan Karadžić rekao: “Pa kako da popustimo, meni je tamo
poginulo 25.000 mladića.“ A ja mu kažem: “Radovane, pa nemoj da ti pogine
još 25.000” – sjeća se Bulatović.
Jedan od glavnih
principa na kojima je Daytonski sporazum zasnovan je podjela BiH po ključu 51
posto teritorije FBiH i 49 posto RS. Iz te podjele izdvojen je Distrikt Brčko.
Daytonski
sporazum je najveća ovlaštena dao entitetima
Pregovori koji su
trajali 20 dana – od 1. do 21. novembra – bili su pravi primjer “šatl
diplomatije”, koja je podrazumijevala da među zavađenima posreduju
diplomate koje su se nasamo sastajale sa Izetbegovićem, Miloševićem i Tuđmanom
i dogovarale dijelove sporazuma, koji su potom bivali inkorporirani u jedan.
Glavni akter ovih
pregovora, u svojstvu pomoćnika državnog sekretara SAD, bio je Ričard Holbruk.
Načini na koji je lidere Bošnjaka, Srba i Hrvata privoleo da potpišu sporazum
ni do danas nisu do kraja rasvijetljeni, pa se javnost decenijama bavi
detaljima dogovora. Neke od tih priča bave se ponoćnim sastancima u pidžamama,
Miloševićevim crtanjem mapa BiH na salvetama…
U studiji
“Tajna historija Daytona: Američka diplomatija i bosanski mirovni proces
1995” Dereka Šolea i Beneta Frimana opisuje se i drama posljednjeg dana
pregovora.
Tog jutra
Milošević je odlučio da prelomi i potpiše sporazum sa Franjom Tuđmanom,
nezavisno od stava bošnjačke delegacije. Navodno je na snijegu, bez kaputa, na
parkingu pored vojne baze čekao i insistirao da ovu ideju predstavi Kristoferu
Hilu i Ričardu Holbruku. Kada je američka delegacija odbila ideju, Milošević je
iznio posljednju ponudu: da se status Brčkog ostavi za kasnije, kad će biti
riješen međunarodnom arbitražom, što je Tuđman prihvatio. Kristofer i Holbruk
su tada otišli u bosanske prostorije gdje su se u Izetbegovićevom apartmanu
sastali s liderom Bošnjaka, te Harisom Silajdžićem i Muhamedom Šaćirbejom.
– Ovo je
nepravedan mir, ali moj narod treba mir – rekao je nevoljno Izetbegović, i time
je sporazum praktično dobijen.
Hil i Holbruk su
požurili da dogovor stave na papir, a obavijestili su i predsjednika Bila
Klintona, koji je doletio u Dayton da potpiše sporazum. Međutim, Holbruk je
navodno rekao Klintonu:
“Gospodine
predsjedniče, vi ne želite da budete blizu ovih ljudi danas. Oni su
divlji.”
Klinton je
objavio potpisivanje sporazuma iz Bijele kuće.
Drama u srpskoj
delegaciji
“Pao u
komu”
Neposredno pre
potpisivanja odvijala se drama i unutar srpske delegacije: Slobodan Milošević
je tek tada predočio dogovorene mape bosanskim Srbima.
Kad je Krajišnik
vidio mapu… – onesvijestio se. Upitan šta se desilo, Milošević je rekao:
“Pao je u komu”.
(TBT, Blic)
