Piše: Nedžad Latić,thebosniatimes. ba
Rijetko nam se događaju vijesti nakon kojih zastanemo u nevjerici da ne možemo povjerovati svojim očima u ono što smo pročitali. To mi se desilo nakon što sam pročitao vijest da je predsjednik Naroda i pravde (NiP) Elmedin Konaković pozvao je na radni ručak i sastanak političkih predstavnika Bošnjaka regiona koji će se održati u petak, 12. aprila u hotelu Hills u Sarajevu, sa početkom u 15 sati.
Ikao je tema sastanka “Položaj i status Bošnjaka u regiji” vrlo opća, sam sastanak može rezultirati historijskim koracima i odlukama nacionalne bošnjačke politike.
Na spisku pozvanih učesnika kojeg su objavili portali nalaze se: Ervin Ibrahimović, predsjednik Bošnjačke stranke (Crna Gora), Usame Zukorlić, predsjednik Stranke pravde i pomirenja (Srbija), Sulejman Ugljanin, predsjednik SDA Sandžaka, predsjednik SDP Srbija Rasim Ljajić, Armin Hodžić, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća, Munir Kolašinac, predsjednik Bošnjačkog demokratskog saveza Makedonije, Mirzet Džogović, predsjednik Bošnjačke stranke Kosova, Emilija Redžepi, predsjednica Nove demokratske stranke Kosova, Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, Fahrudin Radončić, predsjednik SBB-a, Nermin Ogrešević, predsjednik NES-a, Semir Efendić, predsjednik Stranke za BiH, Šemsudin Mehmedović, predsjednik stranke Naprijed, Sevlid Hurtić, predsjednik BH Zeleni, Bayram Akgul i predsjednik Poslovnog savjeta Turske i Crne.
Poratli su istakli kao zanimljivu iznimku da na spisku pozvanih nema člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda Denisa Bećirovića, kao ni lidera SDP-a Nermina Nikšića.
Doduše, uz objavljivanje tekstova o namjeri srpskih voždova Milorada Dodika i Aleksandra Vučića da početkom maja organiziraju „Vaskršnji sabor Srbije i RS-a“ davao sam natuknice da će bošnjački lideri u regionu morati dati odgovor na ovako promptno najavljenu srspku ekspanzionističku politiku, jer balkanski muslimani nikad ne smiju smetnuti sa uma činjenicu da sa prvaoslavnim Srbima dijele najveći geografski prostor.
Potom sam komentirajući poraz stranake Recepa Tayipa Erdogana (AKP) i debakl stanke (FP) Ahmeda Davutoglua (FP) na lokalnim turskim izborima komentirao kako Bošnjaci ne trebaju žaliti za time, jer je to definitvno krajnjihove ideje neoosmanizma na Balkanu, u kojeg su bošnjački nacionalni lideri i vjerski poglavari bili poptuno utonuli postavši puki epigoni njihove regionalne (geo)politike. Tu mislim prije svega na Bakira Izetbegovića i reisa Huseina Kavazovića, kao i Sulejmana Ugljanina i crgnogorskog reisa Rifata Fejzića.
Jasno sam u tom komentaru dao do znanja da će se bošnjački prvaci morati okrenuti sami sebi i pronaći odgovor na ideju „srpskog sveta“ bez oslanjanja na turske geopolitičke ideološke koncepte, što bi, po mom dubokom ubjeđenju i bio istinski politički „emanet“ Alije Izetbegovića, a ne onaj koji je prisvojio Erdogan.
Tako da ni u snu nisam mogao pomisliti da će baš Elemedin Konaković, kojeg sam doživio kao poltrona i lakeja evropskih birokrata, te ga okrivio da je kao takav Bosanske muslimane uveo u Evropu na „stražnja vrata“ EU itd. No, to je druga tema i ona će svakako biti zastupljena u medijima u narednih nekoliko godina .
Bitno je da sam oduševljen ovim njegovim iskorakom i želim ga najizravnije podržati. Nek mi bude oprošteno što ću biti malo subjektivan, jer sam bio inicijator, tačno prije deset godina, formiranja „Svebošnjačkog sabora“ te utjecao na tadašnjeg muftiju Muamera Zukorlića, kao i na tadašnjeg reisa Mustafu Cerića da pristupimo relaizaciji te ideje.
Bukvalno sam tada rekao reisu Ceriću:“Pošto si ti uz Adila Zulfikarpašića bio najgorljiviji zagovornik bošnjaštva, završi taj posao“. „Kako?“ upitao me je.“Jednostvano, trebaš bošnjakizirati Bošnjake! Ako je Alija Izetbegović pisao „Islamsku dekleraciju“ u vrijeme opasnosti od komunističke ateizacije, te je on zagovarao koncept njihove islamizacije, ti moraš pisati „Bošnjačku dekleraciju“ kako bi dovršio proces izgradnje nacije“.
Tom idejom me je „inifcirao“ rahmetli Atif Purivatra, koji je smatrao da se mora sazvati još jedan Bošnjački sabor, za šta tada nisu bili rapsoloženi ni Alija Izetbegović, a posebno je to odbijao Haris Silajdžić. I kad smo privoljeli predsjednika Izetbegovića, on nam je rekao:“Ali, neće Haris“.On je u tome vidio nacionalnu homogenzaciju na šta se grstio, jer to rade Srbi i Hrvati.
U to vrijeme sam ušao na stranicu Svjetskog jevrejskog kongresa i „zgulio“ neka akta (program i statut) kako bi eventualno kompilirao neke njihove ideje. Tako sam na moje zaprepaštenje otkrio da Svjetski jevrejski kongres ima „stolicu“ , svog stalnog predstavnikau UN-u.
Istoga dana sam otputovao u Novi Pazar i saopćio to Zukorliću. On će, opet, iste večeri na jednom skupu najaviti osnivanje Bošnjačkog kongresa koji će se zalagati da imamo svoju „stolicu“ u UN-u, zbog genocida u Srebrenici, kao što to ima i Jevrejski svjetski kongres zbog Holokausta. Zamjerio sam mu javno da to nisu ideje koje se govore publici zbog aplauza i samopromocije, već da se one realiziraju u tišini. Opomenuo sam ga da će ga napasti srbijanski tabloidi, što se već ujutro i desilo – na naslovnici tabloida „vrištali“ su iskarikirani cinični naslovi sa dvije riječi u sredini: „stolica u UN-u“!
Zbog ove ideje bio sam pristao uređivati, besplatno (!), list „Pan Bošnjak“. Godinu dana sam radio u vrlo teškim uvjetima na promociji „panbošnjaštva“ obilazeći Bošnjake u Sandžaku, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji, da bi na koncu digao ruke od svega. Moćne struje neoosmanizma sa Bofora koje je dizjanirao Davutoglu sa svojom knjigom „Strateške dubine“, a raspirivao Erdogan sa svojim populizmom, zamele su to moje „panbošnjaštvo“, tako da danas „Svebošnjački kongres“ postoji još samo „na papiru“.
Zato ne vjerujem da će se ovom „bajramskom ručku“ kojeg priređuje Konaković odazvati Bakir Izetbegović i Sulejman Ugljanin, kao što odluke sa tog skupa neće podržati ni reis Kavazović ,ni reis Fejzić. Bez obzira što im priliči da se nađu na takvom mjestu, jer će to učiniti srpski patrijarh Porfirije svojim prisustvom na najavljenom „Vaskršnjem saboru Srbije i RS-a“, oni će to ignorirati.
Ostaje da se nadamo da će Konaković pored energije i hazardeski odvažne politike kakvu je do sada iskazivao, iznaći dovoljno mudrosti i senzibiliteta za unutarbošnjaki dijalog i toleranciju, ta da etablira novu nacionalnu (pan)bošnjačku politiku. Ukoliko uspije revitalizirati ideje Svebošnjačkog kongresa, to će pandan HNS-u Dragana Čovića, i ujedno odgovor na osvajačke ciljeve proklemirane u ideji „srpskog sveta“.
Treba li napominjati da je Svebošnjački sabor formiran i registriran prije Čovićevog HNS-a. To je, da natuknemo, bio glavni argument ljevičarima da napadaju Svebošnjački sabor i ideju panbošnjaštva.Tako da nije greška što Konaković nije pozvao lidere ljevičarskih stranaka. Za njih je „etno“ uvijek bili betno!
(TBT)